NOVI STAV: Aušvic 1943 – Dretelj 1993

Najžešće reakcije na presudu Suda u Hagu Jadranku Prliću i ostalima uspio je proteklih dana iznijeti nekadašnji špijun, danas povjesničar, Ljubušak Ivo Lučić. Stav donosi portret zvijezde hrvatske desničarske političke scene, duboko involvirane u najvažnija dešavanja u Hercegovini tokom ratnih godina.

U prodaji je novo izdanje magazina Stav. Središnja tema 144. broja Stava je haška presuda Jadranku Prliću i ostalima, osuđenim na ukupno 111 godina zatvora zbog ratnih zločina.

„Presuda “hrvatskoj šestorci” otkrila pravo lice hrvatske politike prema Bosni i Hercegovini“, stoji u jednom od tekstova novog Stava koji analizira suđenje i reakcije nakon njega.

„Katarze neće niti može biti dok u hrvatskoj javnosti potpuno ne zamre ideja iz koje se izrodilo zlo kojem je presuđeno u Hagu, ta demonska ideja podjele Bosne i Hercegovine i ekskluzivnog hrvatskog nacionalnog prostora u kojem će Hrvati imati veća prava od drugih. Dok se ova ideja ne delegitimizira i potpuno ne kriminalizira u hrvatskoj političkoj kulturi, katarza će ostati samo lijep san“, piše novi Stav.

Najžešće reakcije na presudu Suda u Hagu Jadranku Prliću i ostalima uspio je proteklih dana iznijeti nekadašnji špijun, danas povjesničar, Ljubušak Ivo Lučić. Stav donosi portret zvijezde hrvatske desničarske političke scene, duboko involvirane u najvažnija dešavanja u Hercegovini tokom ratnih godina.

Za Stav govori Fikret Ćuskić, umirovljeni general Armije R BiH, koji kaže: „Hrvatski generali Stipetić i Tus podržavali su BiH, ali je 1993. pobijedila Šuškova struja“.

“Jačanjem struje na čijem je čelu bio Šušak, njenom dominacijom i postavljenjem ljudi oko Tuđmana, došlo je do tog antibosanskog stava u hrvatskoj politici i podrške struji Mate Bobana. Ta je struja bila ekstremistička. Ja sam bio lociran u Travniku i osjetio sam na terenu te promjene, sve do kulminacije sukoba. Radikalizacija hrvatske politike bila je postepena, sve dok nije dovela do otvorenog sukoba”, govori Ćuskić.

Knjiga Mostarski dnevnik 1991–1996 Radoslava Zovke u izdanju Ordinarijata biskupa Ratka Perića proteklih dana izazvala je veliku pažnju jer je Centar za mir i multietničku saradnju iz Mostara utvrdio da je bila važan dokaz na suđenju čelnicima tzv. Herceg-Bosne u Hagu. Knjiga je, kao lični dnevnički zapis, zanimljiva zbog toga što je riječ o pogledu na ratna dešavanja “sa zapadne strane Mostara”. Don Zovko je zapisivao ratne događaje onako kako ih je vidio, čuo od drugih ili o njima doznao iz medija a Stav prenosi najvažnije dijelove te knjige.

Nakon što je presuđen za ratni zločin, Slobodan Praljak je u haškoj sudnici počinio samoubistvo. Stav piše o tome kako na ovaj čin gledaju najveće monoteističke religije svijeta, koje zauzimaju jasan stav prema samoubistvu. Ono je u judaizmu definirano kao nijekanje Božije dobrote te je opisano kao veliki grijeh. U skoro svim ograncima kršćanstva na samoubistvo se gleda kao na nepoštivanje jedne od deset Božijih zapovijedi (“Ne ubij”), a samoubica, prema kršćanskom učenju, završava u paklu.

U novom Stavu pročitajte i dirljivu priču o Muji Šahmanu.

Kada je riječ o smrtima povezanim s posljednjim ratom u bivšoj Jugoslaviji i o nepravedno osuđenim ljudima, na sebi svojstven način najupečatljivijom se čini smrt Muje Šahmana. Za njegovo ubistvo još niko nije ni optužen. Mujo je sa svojom porodicom živio u Švicarskoj. Početkom aprila 1993. godine, u Bosnu je dovezao humanitarnu pomoć. Negdje kod Jajca, pripadnici HVO-a zarobili su ga i zatočili u logor.

Novi Satv člankom podsjeća i na devedeset godina od rođenja Nerkeza Smailagića.

“Njega, koji je živio i djelovao od tridesetih pa do devedesetih godina prošlog stoljeća, najčešće i najkraće označuju natuknički kao sociologa i islamologa. Međutim, okvirno gledano, to je ujedno i tačno i netačno. Zapravo, bio je on – prije svega – mnogo više od sociologa, jer je zadirao i dublje i šire od same znanosti o društvu. Naime, on je, prije svega, polazio od pojedinca. Sebe je samog nastojao uobličiti iznad svega kao prepoznatljivu ličnost, pa je u tome i uspijevao: sve od gimnazijskih dana na Halilovcu pa do usijanog zagrebačkog asfalta u vrijeme zbrke i prepirke oko ‘ustava strepnje i nade’. Zapravo, on je uvijek i u svemu bivao najsličniji sebi samom”, naglašava hrvatski leksikograf Tomislav Ladan, koji je jedan od rijetkih koji se imao priliku družiti s Nerkezom Smailagićem u trima različitim gradovima – Banjoj Luci, Sarajevu i Zagrebu

“Sudbina se poigrala s našim herojem Šokom. Dvije-tri godine prije agresije na našu zemlju, u Sarajevo je došao iz Kumanova, odmah nakon smrti majke. Čim je počeo rat, priključio se Drugoj motorizovanoj brigadi. Svi ga se sjećaju kao malehnog, plavokosog i povučenog borca koji nije mnogo govorio, ali se vidjelo da je okretan i veoma snažan za svoju konstituciju. Ono što bi neko okom, Šok bi skokom, kako bi se to reklo u narodu. Šta sve može, vidjelo se u prvim diverzantskim akcijama. Zato su ga i prozvali Šok. Prošao je kroz teška životna iskušenja, a onda se našao na ulici, bez posla, ostala mu je samo pomoć dobrih ljudi.” O Hadži Arslaniju, heroj sa Žuči, čitajte u novom Stavu.

U Sarajevu je prije nekoliko dana promovirana fotomonografija Ahmeta Bajrića Blicka  “Srebrenički put pakla 1995–2015”.

“Ljudi idu i jecaju od bola. Plašio sam se da uperim svoj aparat i da ih fotografiram. Ja, evo, ni danas ne znam kako su ti ljudi uspjeli prijeći taj put i doći na slobodnu teritoriju. Imam fotografije ljudi koji sjede i ne mogu ustati. Plikovi na njihovim stopalima bili su stravični, nikad to neću zaboraviti. Sjećam se da je većina njih došla bosih nogu. Danas imate ‘Marš mira’, ljudi krenu u najboljoj obući, zdravi, jaki i puni snage, sitih stomaka, pa opet skoro jedva dođu na odredište”, kaže Bajrić za Stav.

U Kozarcu je početkom 20. stoljeća formiran FK “Zmaj”, koji će kasnije postati “Bratstvo”. Igrali su regionalnu ligu sve do maja 1992. godine. Tada je razoren Kozarac, a u zločinu je zauvijek nestalo i 38 bivših i tadašnjih igrača i članova uprave kluba. Klub su povratnici oživjeli 2001. godine, a povratnike-fudbalere u Kozarac posjetio je reporter Stava.

Novi broj magazina Stav u prodaji je danas poslijepodne u Sarajevu, a od četvrtka, sedmog decembra, širom Bosne i Hercegovine.

 

 

PROČITAJTE I...

Svakog 4. decembra od 1993. godine do danas pripadnici Diverzantskog odreda “Dido”, uz svog komandanta brigadira Seada Rekića i saborce iz drugih jedinica, okupe se na Brezovači u podnožju Igmana kako bi odali počast dvojici poginulih boraca Armije Republike Bosne i Hercegovine: Adnanu Došliću i Samiru Bećiroviću. Ekipa časopisa Stav ove je godine boravila s njihovim saborcima, bilježeći kazivanja o dvojici mladića koji se nisu štedjeli u borbi za odbranu BiH

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!