NOVI STAV: 25 godina od genocida u Prijedoru

Zlate Krkić najstarija je žrtva genocida u Prijedoru. Posljednji je put živa viđena u Kozarcu, u proljeće 1992. godine. Od tada se za nanu Zlate ništa ne zna. Uz 25. godišnjicu genocida u Prijedoru, uz Dan bijelih traka Stav donosi priču Satka Mujagića o nani Zlate, iz njegove knjige u nastajanju.

U prodaji je novi, 117. broj magazina Stav.

Središnja tema ovog broja Stava je 25. obljetnica genocida u Prijedoru.

Zlate Krkić najstarija je žrtva genocida u Prijedoru. Posljednji je put živa viđena u Kozarcu, u proljeće 1992. godine. Od tada se za nanu Zlate ništa ne zna. Uz 25. godišnjicu genocida u Prijedoru, uz Dan bijelih traka Stav donosi priču Satka Mujagića o nani Zlate, iz njegove knjige u nastajanju.

U uvodniku Stava Almir Mehonić piše o srbijanskom režimskom odgovoru na bošnjačku servilnost.

U članku pod naslovom „Rušimo džamije, rehabilitiramo koljača Kalabića i vodimo dijalog s Bošnjacima“, Mehobić piše: „Slučaj je još jednom iznova problematizirao pitanje stvarne ravnopravnosti manjinskih naroda i vjerskih zajednica unutar Srbije. Kako to da Vučiću nisu mrski arapski novci za projekt “Beograd na vodi”, ali su mu mrske potrebe muslimana za mesdžidima i muslimanskim mezarjem. Naravno, ovdje se otvara i pitanje Islamske zajednice koja je podijeljena uz svesrdnu podršku države i koja opstaje, čini se, uz taktičku igru vlasti i podršci čas jednoj, čas drugoj islamskoj zajednici, održavajući tako podijeljenost vjernika na terenu.“

Stav piše i o novoj hajci na generala Jovana Divjaka.

Ovih su dana pravosudno-policijske institucije u Republici Srpskoj ponovo podnijele krivičnu prijavu protiv Jovana Divjaka, generala Armije BiH. Ovaj put zbog njegove navodne umiješanosti u ratne zločine. Nakon Dobrovoljačke ulice, sada je Divjak kriv i za zatvaranja u logoru Čelebići kod Konjica. Stav donosi dijelove svjedočenja Jovana Divjaka u Hagu, gdje je potanko obrazložio dešavanja u Konjicu, te isječke iz njegove knjige Ne pucaj, u kojoj je potanko pojasnio razloge posjete Čelebićima i zbog čega je pred kraj 1992. godine bio zatočen u selu Parsovići

Stav piše o mladoj Dervenćanki Ivani Stjepanović, koja je napustila Austriju kako bi u domovini pokrenula biznis.

Ivana je kao desetogodišnjakinja s porodicom izbjegla u Austriju. Ljubav prema rodnom kraju motivirala ju je da prošle godine u Derventi osnuje firmu “Bosna raste organski / Bosnia Grows Organic”, specijaliziranu za organsku proizvodnju ljekovitog i začinskog bilja

Ovih dana navršavaju se 554 godine od izdavanja Ahdname. Stav donosi priču o ovom dokumentu neprocjenjive historijske vrijednosti.

“Ahdnama je u temelju državnopravni dokument različitog sadržaja, a mogla je biti često i međunarodnog karaktera. Jedna u nizu ahdnama koju su izdale osmanske vlasti bila je i Ahdnama izdata bosanskim franjevcima 1463. godine. Ona je garantirala ličnu slobodu, slobodu vjerskog organiziranja, vjersku slobodu, slobodu boravka i kretanja, sigurnost života i imetka, slobodu dolaska misionara sa strane, slobodu propovijedanja i širenja svoje vjere i uvjerenja. Jedina stvar koja se zauzvrat tražila bila je: lojalnost državi i nepodizanje ustanka”

Stav donosi i članak o neobičnoj ponudi Udruženja “Avantur”, iftaru iznad kanjona Rakitnice ili u gradu kraljice Katarine.

Udruženje “Avantur” iz Sarajeva, koje se bavi razvojem i promocijom sportskog turizma, umjesto gradske vreve, prediftarske gužve i muke s rezervacijama u poznatim restoranima, svojim članovima, prijateljima i svim zainteresiranim nudi iftare na, rekli bismo, egzotičnim mjestima. Protekle tri godine “Avantur” organizira iftare u Lukomiru, kraljevskom gradu Bobovcu, na Prokoškom jezeru, iznad kanjona Rakitnice, na Trebeviću, na vrelu Bune, ali i u urbanim sredinama – u Konjicu, Mostaru i Goraždu

Stav je bio u posjeti porodici Avdibašić iz Tuzle, koja je ramazan dočekala s dvoje hafiza i dedi Sejdaliji Bećiroviću, dugogodišnjem imamu džamije Rogo-zade.

“Jednog ramazana, mislim da je to bilo 1955. ili 1956. godine, Muhamed ef. Mujić i ja za 30 teravija obišli smo 30 različitih džamija u Sarajevu. Onda bismo se vraćali kući, sve uzbrdo, nije bilo ni auta ni ničega. On bi zastani, ko kad je bio čovjek u golemim godinama, okrene se prema meni, pa mi kaže: ‘Efendum Sejdalija, nemoj žuriti! Kad se brzo uzbrdo ide, srce oslabi.’ Ja se u sebi mislim: ‘Ma kakvo srce, ja i ne znam da ga imam’, ali ipak umanjim korak. Vazda bismo pričali k'o jarani, a on je bio od mene stariji pedesetak godina”, priča 90-godišnji imam.

Novi Stav u prodaji je danas poslijepodne u Sarajevu, a od četvrtka, prvog juna, širom Bosne i Hercegovine.

 

PROČITAJTE I...

Parada ponosa jeste festival slobode, javni iftar manifestacija je isključivosti i radikalizma. Psovati i vrijeđati vjerska osjećanja većine građana ove zemlje jeste sloboda govora, kritika takvih psovki i uvreda govor je mržnje. Ne slagati se s njihovim stavovima jeste cenzura, a usuditi ih se kritizirati nepatvoreni je fašizam, dok je dehumanizacija, demonizacija i javni linč njihovih neistomišljenika sloboda govora. Crno je bijelo, a bijelo je crno

„Pravo lice ljevice“ jedna je od tema novog izdanja Stava.  Do sada smo slušali samo populistička prenemaganja tipa: prošla vlast zapošljavala je stranačke aktiviste, na pozicije su postavljani podobni kadrovi, poslovi su se davali firmama bliskim Stranci. Iz takvih objašnjenja da se zaključiti da će nova vlast raditi sve suprotno, odnosno, da će zapošljavati i imenovati kadrove koji ne pripadaju njihovim strankama. Ako to bude tako, u javnim će preduzećima raditi i njima upravljati uglavnom dosadašnji SDA-kadrovi. To se u književnosti naziva paradoks.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!