NOVI STAV: 25 godina od genocida u Prijedoru

Zlate Krkić najstarija je žrtva genocida u Prijedoru. Posljednji je put živa viđena u Kozarcu, u proljeće 1992. godine. Od tada se za nanu Zlate ništa ne zna. Uz 25. godišnjicu genocida u Prijedoru, uz Dan bijelih traka Stav donosi priču Satka Mujagića o nani Zlate, iz njegove knjige u nastajanju.

U prodaji je novi, 117. broj magazina Stav.

Središnja tema ovog broja Stava je 25. obljetnica genocida u Prijedoru.

Zlate Krkić najstarija je žrtva genocida u Prijedoru. Posljednji je put živa viđena u Kozarcu, u proljeće 1992. godine. Od tada se za nanu Zlate ništa ne zna. Uz 25. godišnjicu genocida u Prijedoru, uz Dan bijelih traka Stav donosi priču Satka Mujagića o nani Zlate, iz njegove knjige u nastajanju.

U uvodniku Stava Almir Mehonić piše o srbijanskom režimskom odgovoru na bošnjačku servilnost.

U članku pod naslovom „Rušimo džamije, rehabilitiramo koljača Kalabića i vodimo dijalog s Bošnjacima“, Mehobić piše: „Slučaj je još jednom iznova problematizirao pitanje stvarne ravnopravnosti manjinskih naroda i vjerskih zajednica unutar Srbije. Kako to da Vučiću nisu mrski arapski novci za projekt “Beograd na vodi”, ali su mu mrske potrebe muslimana za mesdžidima i muslimanskim mezarjem. Naravno, ovdje se otvara i pitanje Islamske zajednice koja je podijeljena uz svesrdnu podršku države i koja opstaje, čini se, uz taktičku igru vlasti i podršci čas jednoj, čas drugoj islamskoj zajednici, održavajući tako podijeljenost vjernika na terenu.“

Stav piše i o novoj hajci na generala Jovana Divjaka.

Ovih su dana pravosudno-policijske institucije u Republici Srpskoj ponovo podnijele krivičnu prijavu protiv Jovana Divjaka, generala Armije BiH. Ovaj put zbog njegove navodne umiješanosti u ratne zločine. Nakon Dobrovoljačke ulice, sada je Divjak kriv i za zatvaranja u logoru Čelebići kod Konjica. Stav donosi dijelove svjedočenja Jovana Divjaka u Hagu, gdje je potanko obrazložio dešavanja u Konjicu, te isječke iz njegove knjige Ne pucaj, u kojoj je potanko pojasnio razloge posjete Čelebićima i zbog čega je pred kraj 1992. godine bio zatočen u selu Parsovići

Stav piše o mladoj Dervenćanki Ivani Stjepanović, koja je napustila Austriju kako bi u domovini pokrenula biznis.

Ivana je kao desetogodišnjakinja s porodicom izbjegla u Austriju. Ljubav prema rodnom kraju motivirala ju je da prošle godine u Derventi osnuje firmu “Bosna raste organski / Bosnia Grows Organic”, specijaliziranu za organsku proizvodnju ljekovitog i začinskog bilja

Ovih dana navršavaju se 554 godine od izdavanja Ahdname. Stav donosi priču o ovom dokumentu neprocjenjive historijske vrijednosti.

“Ahdnama je u temelju državnopravni dokument različitog sadržaja, a mogla je biti često i međunarodnog karaktera. Jedna u nizu ahdnama koju su izdale osmanske vlasti bila je i Ahdnama izdata bosanskim franjevcima 1463. godine. Ona je garantirala ličnu slobodu, slobodu vjerskog organiziranja, vjersku slobodu, slobodu boravka i kretanja, sigurnost života i imetka, slobodu dolaska misionara sa strane, slobodu propovijedanja i širenja svoje vjere i uvjerenja. Jedina stvar koja se zauzvrat tražila bila je: lojalnost državi i nepodizanje ustanka”

Stav donosi i članak o neobičnoj ponudi Udruženja “Avantur”, iftaru iznad kanjona Rakitnice ili u gradu kraljice Katarine.

Udruženje “Avantur” iz Sarajeva, koje se bavi razvojem i promocijom sportskog turizma, umjesto gradske vreve, prediftarske gužve i muke s rezervacijama u poznatim restoranima, svojim članovima, prijateljima i svim zainteresiranim nudi iftare na, rekli bismo, egzotičnim mjestima. Protekle tri godine “Avantur” organizira iftare u Lukomiru, kraljevskom gradu Bobovcu, na Prokoškom jezeru, iznad kanjona Rakitnice, na Trebeviću, na vrelu Bune, ali i u urbanim sredinama – u Konjicu, Mostaru i Goraždu

Stav je bio u posjeti porodici Avdibašić iz Tuzle, koja je ramazan dočekala s dvoje hafiza i dedi Sejdaliji Bećiroviću, dugogodišnjem imamu džamije Rogo-zade.

“Jednog ramazana, mislim da je to bilo 1955. ili 1956. godine, Muhamed ef. Mujić i ja za 30 teravija obišli smo 30 različitih džamija u Sarajevu. Onda bismo se vraćali kući, sve uzbrdo, nije bilo ni auta ni ničega. On bi zastani, ko kad je bio čovjek u golemim godinama, okrene se prema meni, pa mi kaže: ‘Efendum Sejdalija, nemoj žuriti! Kad se brzo uzbrdo ide, srce oslabi.’ Ja se u sebi mislim: ‘Ma kakvo srce, ja i ne znam da ga imam’, ali ipak umanjim korak. Vazda bismo pričali k'o jarani, a on je bio od mene stariji pedesetak godina”, priča 90-godišnji imam.

Novi Stav u prodaji je danas poslijepodne u Sarajevu, a od četvrtka, prvog juna, širom Bosne i Hercegovine.

 

PROČITAJTE I...

Spomenik je na vojnoj koti 449, na brdu Bandera, nazvanom tako valjda po tome što dominira ovim krajem – gotovo cijelom Posavinom. Od spomenika se kao na dlanu vide Gradačac, Brčko, Modriča, Odžak, Šamac, a za lijepih dana čak i zvonik đakovačke crkve s one strane Save. U svakom su se ratu vojske borile za ovu kotu, pa i u posljednjoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu.

Ne postoji ugledni Bošnjak, a izuzetak nisu bili i “neugledni”, koji nije prošao kroz žutotiskaško sito i rešeto Dnevnog avaza, koji je pokrenuo i do današnjeg dana pokreće predsjednik SBB-a Fahrudin Radončić. Zarovili smo u novinsku arhivu te ćemo u nastavcima pokušati pokazati na primjerima posvemašnje neprincipijelnosti i vlasničko-uredničke nekonzistentnosti zašto je Dnevni avaz, po riječima brigadnog generala Mustafe Polutka, “neprijateljska propaganda”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!