Nisu svi Bursaći partizanski mitraljesci, bilo ih je i u četnicima

Dakle, otkud Bursaću termin balija u istom značenju kao što su termini ustaša i četnik kad Bošnjacima biti balija ima posve drugu konotaciju i značenje nego što ga Srbima i Hrvatima imaju termini četnik i ustaša. Odgovor bismo mogli potražiti u tome da je Bursać u ratu bio pripadnik Vojske Republike Srpske, dakle, sa stajališta drugih dviju strana, bio je četnik.

“Lako je biti ustaša, četnik ili balija”, napisao je Dragan Bursać a objavila Al Jazeera prošle sedmice. Bursać tvrdi da je “u pervertiranoj BiH realnosti postala komparativna prednost izjasniti se kao ustaša, četnik ili balija. Ili, eventualno njihov potomak”.

Tako su se u istom kontekstu našla tri pojma s različitim značenjima. Ustaše i četnici, kao što znamo, bili su pripadnici ustaškog i četničkog, odnosno ravnogorskog pokreta u Drugom svjetskom ratu. Zatim su ta dva pojma oživjela pred raspad Jugoslavije i dobila nova značenja tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Neki od pripadnika hrvatskih i srpskih vojnih formacija zvali su sebe ustašama i četnicima, neke su srpske paravojne formacije nosile četničku odrednicu, a oba su termina upotrebljavana u ratu kolokvijalno, pa i u medijima, za cijelu protivničku vojsku: četnici su bili svi koji su pod srpskim zastavama i znamenjem, pa i s oznakama JNA, sudjelovali u agresiji i ratu protiv Bosne i Hercegovine i svi oni koji su vojno okupirali dijelove Hrvatske, a ustašama su nazivani oni koji su pod šahovnicom sudjelovali boreći se protiv Srba ili Bošnjaka.

Dakle, ta su dva termina korištena za samoodređenje, a protivnička ih je strana koristila za etiketiranje. Bursać im dodaje i baliju, termin koji se do agresije upotrebljavao samo u pogrdnom smislu za muslimane, a potom i za Bošnjake. Nije zabilježeno da su prije, tokom rata i nakon posljednjeg rata Bošnjaci sebe nazivali balijama niti da su se ikakve vojne postrojbe ikada u povijesti samonazivale balijskim. Taj je termin za Bošnjake uvijek imao negativnu odrednicu. Njega su koristili samo oni drugi kao termin za vrijeđanje prije, za vrijeme i nakon rata, a u ratu je imao i još jedno značenje: balijama su srpski i hrvatski vojnici nazivali pripadnike Armije Bosne i Hercegovine, a katkada uopćeno i sve Bošnjake, odnosno muslimane u Bosni i Hercegovini.

Dakle, otkud Bursaću termin balija u istom značenju kao što su termini ustaša i četnik kad Bošnjacima biti balija ima posve drugu konotaciju i značenje nego što ga Srbima i Hrvatima imaju termini četnik i ustaša. Odgovor bismo mogli potražiti u tome da je Bursać u ratu bio pripadnik Vojske Republike Srpske, dakle, sa stajališta drugih dviju strana, bio je četnik. Za nekog ko je bio u četnicima, logično je da onu drugu stranu naziva ustašama i balijama. Odnosno, bilo je logično 1995. i koju godinu prije i koju godinu poslije, a malo je neobično da se taj termin upotrebljava danas i da ga koristi neko ko se predstavlja osobom koja je u rat ušla nesvojevoljno i koja danas nastupa s pozicija jugonostalgije zagovarajući to da se rat i njegove posljedice ostave po strani i konačno krene naprijed.

No, kako se na nostalgiji ne može graditi budućnost uopće, ne može se ni budućnost Bosne i Hercegovine niti njenog odnosa sa susjedima graditi na jugonostalgiji. Koliko je to nakaradno i komično, dokaz je i ovaj Bursaćev tekst sa svom svojom navučenom uravnilovkom ispod koje promalja jednakokrivnost i na toj premisi gradnja pomirenja, jer “Lako je danas biti ustaša, četnik ili balija. Najlakše. Treba biti čovjek. To je za vječnost!”, zaključuje autor svoj tekst.

Isti onaj Bursać kojem će za ovo vrijeđanje muslimana na Al Jazeeri platiti upravo Arapi-muslimani, za koje ne znamo kako bi reagirali kada bi znali za sve tekstove što su ih Bursać i njegov matični portal Buka napisali prošle godine šireći arabofobiju u vezi s dolaskom Arapa u Bosnu i Hercegovinu. I da, ako su potomci ustaša i četnika o kojima Bursać govori ustaška i četnička djeca i njihova rodbina, neovisno iz kojeg da su rata, lijepo bi bilo znati ko su potomci balija na koje god da je pišući ovaj tekst mislio.

PROČITAJTE I...

Svjetska je sramota što nas zaobilaze u presudama. Prijedor je imao logore, a Tomašica je na kraju valjda sve rekla i objasnila šta su radili i koji su genocid napravili. Ko će meni reći gdje je moj sin za kojim tragam svih ovih 25 godina? Gdje su sinovi drugih majki?! Djeca?! Oni sve znaju, a i dalje veličaju Ratka Mladića, Radovana Karadžića i ostale. Sramota je to, komšije

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!