Nijemci u Bosni i Hercegovini (2): Demografske promjene na primjeru tešanjskog kraja

Nijemci u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj – nova istraživanja i perspektive; Zbornik radova; Institut za istoriju u Sarajevu, edicija Posebna izdanja, Sarajevo, 2015. godine

U toku četrdesetogodišnje austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini nastale su krupne demografske promjene u strukturi bosanskohercegovačkog stanovništva. One se najbolje mogu pratiti uporedbom podataka iz prvog (1879) i četvrtog (1910) austrougarskog popisa stanovništva. U referatu Doseljavanje Nijemaca-kolonista na područje kotara Tešanj u vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, prof. dr. Azem Kožar navodi da je u periodu od 1879. do 1910. godine ukupan priraštaj stanovništva iznosio 739.880 žitelja. Najveći priraštaj imalo je, usljed doseljavanja, katoličko stanovništvo, a najmanji muslimansko, čiji je udio, zbog iseljavanja, za trideset godina opao za 6,48%.

“Brojčani pokazatelji o razmjerama iseljavanja su veoma različiti. Prema zvaničnoj austrougarskoj statistici, koja je iz više razloga nepouzdana, u naznačenom razdoblju se iselilo oko 63.000 muslimana. Znatno pouzdaniji su podaci iz istraživanja nekih bosanskohercegovačkih historičara, koji su stali na stanovište da se radi o oko 140.000 iseljenih muslimana (uglavnom u Osmansko carstvo). Znatno manje se iseljavalo pravoslavno stanovništvo, u početku najčešće u Srbiju i Crnu Goru, a početkom 20. stoljeća i u Ameriku, uglavnom iz ekonomskih razloga, dok se katolici nisu iseljavali”, piše Kožar.

Proces iseljavanja domaćeg stanovništva pratilo je doseljavanja stranaca koje se odvijalo organizirano i pod punom kontrolom nadležnih vlasti. Službenici, stručni radnici i namještenici naseljavali su gradove, dok su na sela stizali seljaci radi obrade zemlje. “Prema popisu iz 1910. godine, broj doseljenika u Bosni i Hercegovini je iznosio 114.591 osobu, tj. 6,04% od ukupnog broja civilnog stanovništva, od čega je sa područja južnoslavenskih zemalja bila 61.191 osoba a sa drugih prostora Monarhije 53.400 osoba od čega najviše Nijemaca (22.968). Doseljavanja stranaca su doprinijela razvoju privrede i prodoru robonovčanih odnosa na selu, te promjenama socijalne strukture bosanskohercegovačkog stanovništva”, objašnjava Kožar.

Naseljavanje kolonista nosilo je i svojevrsnu poruka o trajnosti okupacije. Ono je bilo sistematsko, po dobro razrađenim planovima, od kojih Kožar navodi izgradnju crkava, škola, kuća za sveštenike i općinskih kuća. Pritom su vlasti podsticale naseljavanje dopuštajući kolonistima besplatnu sječu drva, dajući besplatno sjeme i novčanu pomoć te ih oslobađajući od poreza. I pored toga su kolonisti nailazili na brojne probleme, kao što su epidemija malarije i neizgrađena putna infrastruktura, ali to nije omelo naseljavanje.

Demografske promjene na području kotara Tešanj

Na primjeru kotara Tešanj, Kožar navodi statističke podatke kroz koje se ogledaju demografske promjene nastale dolaskom austrougarske uprave u Bosnu i Hercegovinu. Prema prvom austrougarskom popisu iz 1879. godine, u ovom kotaru živjelo je ukupno 33.220 žitelja, od čega 12.697 muslimana, 16.300 pravoslavaca i 4.120 katolika. U gradu Tešnju živjelo je 5.372 žitelja, od čega 4.162 muslimana, 795 pravoslavaca i 415 katolika.

“Tešanj je bio jedan od četiri grada u Bosni i Hercegovini u kojima je opao broj stanovnika. U Tešnju se radilo o značajnim promjenama, jer je za cca 30 godina (1879.-1910.) broj gradskog stanovništva smanjen sa 5.372 na 3.065, tj. Za 2.307, što čini smanjenje za 43%. To se dogodilo, prije svega, zbog smanjenja gradskog područja. Naime, između popisa stanovništva 1895. i 1910. godine iz sastava općine Tešanj izdvojeno je nekoliko naselja i od njih formirano nekoliko seoskih općina – Karadaglije, Medakovo, Raduša, Ravna, Vukovo. Međutim, do smanjenja broja stanovništva u Tešnju dolazi i usljed tradicionalizma koji se zadržao kod domaćeg dominirajućeg muslimanskog stanovništva (zatvaranje u lokalne i konfesionalne okvire, dominacija naturalne privrede i otpor prodoru robnonovčanih odnosa, otpor promjenama u sferi obrazovanja i kulture itd.), a potom, posebno nakon aneksije, i zbog iseljavanja muslimana”, objašnjava Kožar.

Demografske promjene na području grada Tešnja bile su obilježene ponajviše iseljavanjem muslimana, dok su doseljevanja stranaca bila minorna. Međutim, na seoskom području kotara Tešanj, piše Kožar, stanje je bilo sasvim drugačije. Došlo je do naglog doseljavanja kolonista zemljoradnika, uglavnom Nijemaca, tako da je do 1910. godine u šest kolonija doseljeno 2.556 kolonista. “Doseljavanje kolonista zemljoradnika na područje kotara Tešanj odvijalo se u skladu s ustaljenim austrougarskim planovima i procedurama u koje su bile uključene i bosanskohercegovačke vlasti: od kotarskih, preko oblasnih pa do Zemaljske vlade, odnosno Zajdničkog ministarstva finansija u Beču”, navodi Kožar.

Na primjeru nerealiziranog plana doseljavanja sedamnaest njemačkih porodica koje su iz Neudorfa trebale doseliti na područje Jelaha, Kožar izvlači zaključak da su nepredvidive okolnosti ponekad remetile planove doseljavanja zemljoradnika. To se dešavalo uprkos činjenici da je i Austro-Ugarska imala jasno izgrađenu strategiju nasljevanja Bosne i Hercegovine. Ipak, piše Kožar, Monarhija je uvijek vodila računa da taj projekt bude prihvatljiv i autohtonom stanovništvu, kako se u startu ne bi narušili odnosi između kolonista i domaćeg stanovništva. “Davanje prednosti siromašnim muslimanskim seljacima da zaposjednu i kultivišu dotične šumke površine državnog zemljišta, umjesto njihovog dodjeljivanja kolonistima, potvrđuje orijentaciju okupacione uprave da održava ravnotežu u odnosima među cjelokupnim bosanskohercegovačkim stanovništvom”, objašnjava profesor Kožar.

Johan Heimfelsen o kolonistima u BiH

Nakon obilaska njemačkih kolonija u Bosni i Hercegovini 1911. godine, Nijemac Johan Heimfelsen zapisao je mnoge pojedinosti koje ilustriraju doprinos kolonista poboljšanju stanja u agraru, odnosu bosanskohercegovačke vlade prema njima, te o njihovom nezadovoljstvu domaćim vlastima. “Između ostalog, Heimfelsen konstatira: ‘Pomoću neporecivih činjenica i brojki će se utvrditi da nisu ni Državna vlada u Sarajevu niti Zajedničko ministarstvo finansija u Beču brinuli o kolonistima onako kako je bilo za očekivati.’ O stajalištima Nijemaca koji su kao doseljenici iz Rusije došli u Bosnu zapisao je sljedeće: ‘Kada nije više bilo moguće da očuvamo religiju i jezik za našu djecu i unučad, vratili smo se u zemlje cara Franza Josefa. Tamo smo očekivali zaštitu. Nažalost, bilo je i ostalo veliko razočarenje. S moralnog i materijalnog aspekta gledano, u Bosni nam je mnogo gore nego u Rusiji. Ovdje smo ništa drugo do predmeti za porez bez i polovišno korisnih puteva, imamo fine ali potpuno nedovoljne škole i moramo po ko zna koji put slušati bosanskohercegovačke službenike, pogotovo školske inpektore, ‘da je naše vrijeme kao Nijemaca isteklo’”, napisao je Kožar.

Ovakva zapažanja Nijemaca, objašnjava Kožar, previše su emotivna, a samim tim i subjektivna, da bi se ozbiljno uzimala u obzir. Također, potrebno ih je kontekstualizirati kako bi se vidjelo u kojem historijskom trenutku su nastala: “Ovo je između ostalog i zbog toga što se radi o periodu od tri godine nakon aneksije Bosne i Hercegovine, dakle, u vrijeme kada je osnovni cilj kolonizacije postignut, tako da su tada na listu vladinih prioriteta dolazila druga pitanja, prije svega ona vojno-ekspanzionističke naravi.”

PROČITAJTE I...

Nije potpuno jasno kako je Jezerski dobio ime. Je li obližnja ponornica nekada u prošlosti ostala bez svog ponora pretvarajući prostranu kotlinu u jezero, ili su močvarne doline ljudima izgledale kao neko presahlo jezero nad kojim stražari grad Jezerski, može se samo nagađati. Ime je sraslo s pitomim krajolikom. Osim ponornice, tu je i velika spilja u kojoj se stanovništvo često skrivalo pred osvajačima

Stari most još uvijek čvršće razdvaja obale Neretve nego što ih povezuje, višegradska se ćuprija, ovisno o uglu gledanja, doživljava ili samo kao stratište ili samo kao postmodernistički, dakle disneylandski apokrifan legat jugoslovenskog nobelovca. A Arslanagića se most ugiba pod teretom kamene ploče na kojoj je uklesano jedno ime, također apokrifno, koje s ovim zdanjem nikakve veze nema

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!