Neprincipijelno koaliranje: Ako je i od građana, previše je

Kako smo na stranicama ovog sedmičnika naglašavali, nacionalne su stranke po definiciji građanske ako im je program baziran na načelima liberalne demokratije i ljudskim pravima i da se u sklop građanskih prava uvrštava i pravo na slobodnu upotrebu jezika koje uključuje školovanje na svom jeziku. To pravo još ne ostvaruju građani bošnjačke nacionalnosti u RS-u niti u kantonima s hrvatskom većinom u Federaciji.

 

Reče mi neki dan nacionalno osviješten čovjek iz fine gradske raje da bi za SDA, zapravo, bilo odlično i ljekovito da formira vlast u Federaciji i državi, a da kantone prepusti građanskim strankama, odnosno njihovim programskim koalicijama.

Dakle, argument za stvaranje protu‑SDA koalicija u kantonima s bošnjačkom većinom zapravo je proezdeaovski jer brine brigu o njezinu ozdravljenju i nastavku procesa čišćenja od najkorumpiranijih kantonalnih kadrova. Te tzv. građanske, “programske” koalicije, koje bi makedonski partijski aparatčik iz osamdesetih Vasil Tupurkovski nazvao neprincipijelnim, preuzele bi vlast u kantonima, naravno, samo onima s bošnjačkom većinom, jer ih u ostalima nema, i efikasno ih vodile, baš kako je Konaković premijerski vodio Kanton Sarajevo.

Šta Konakovićevu ili Hadžibajrićevu strančicu u Sarajevu, A-SDA i Šepićevu strančicu u Unsko-sanskom kantonu ili PDA u Tuzlanskom čini “građanskim” fina gradska raja zanemaruje, sve dok takvi u najmanju ruku “nenacionalisti”, po novim interpretacijama “narodnjaci”, garantiraju dovoljno skupštinskih ručica da se SDA ukloni iz kantonalne vlasti, odnosno iz ključne uloge u odlučivanju o budžetima.

Apsurdna je ta igra riječima. SDA je članica Evropske narodne stranke, stranačke internacionale evropskih građanskih narodnjačkih i demokršćanskih stranaka. Njezini otpadnici to nisu, ali je javnosti i glasača radi potrebno naći prihvatljiv termin koaliranja s nacionalistima, iako se prije izbora odlučno odbacivala ta mogućnost, te ih prikazati “građanskim”, za razliku od “nacionalističke” SDA, članice građanske evropske internacionale.

Otac političkog okupljanja svih stranaka nenacionalne provenijencije, bivši lider SDP-a Zlatko Lagumdžija, na tragu legendarne Vasilove sintagme, upozorio je svoje nasljednike u SDP-u i idejne istomišljenike u DF-u da formiranje takvih, suštinski neprincipijelnih koalicija, potpuno inkompatibilnih stranaka, nema budućnosti, da će dovesti do trajne nestabilnosti u kantonalnim skupštinama i stalnih preslagivanja sve tanje i slabije većine. Kako je u takvim uvjetima moguće efikasno, ergo bolje od “korumpirane” kantonalne SDA, voditi kantone u bolju budućnost?

Užurbana postizborna aktivnost formiranja koalicija na kantonalnim nivoima pokazuje dva fenomena.

Prvi je sklanjanje SDA iz vlasti pod krinkom nesaradnje s “nacionalistima”, po svaku cijenu, čak i formiranja vlasti s ne-SDA “nacionalistima”, a drugi je prepuštanje mrskoj SDA da se hrve s formiranjem i obavljanjem vlasti na federalnom i državnom nivou, i to s konačno formalnom SNSD-HDZ koalicijom.

Znaju, naime, “građani” i njihova fina gradska raja da u Federaciji i državi ne bi mogli formirati vlast bez nacionalista, i to onih tvrdih, srpskih i hrvatskih u vrlo principijelnoj i vrlo protugrađanskoj i protubosanskoj koaliciji, pa taj vruć kesten vrlo rado prepuštaju SDA, koja ima kapacitet s takvim se boriti, sačuvati građanske principe i po njima vladati u kantonima s bošnjačkom većinom te ih promovirati i braniti na višim nivoima vlasti.

Bilo koji neuspjeh ili usporavanje evropskih integracija koje će, po defaultu, kočiti srpsko-hrvatska koalicija fina gradska raja i “građanske” stranke ispostavit će generalno “nacionalistima”, posebno u kantonima s bošnjačkom većinom, dakle, zapravo, samo SDA.

Kako smo na stranicama ovog sedmičnika naglašavali, nacionalne su stranke po definiciji građanske ako im je program baziran na načelima liberalne demokratije i ljudskim pravima i da se u sklop građanskih prava uvrštava i pravo na slobodnu upotrebu jezika koje uključuje školovanje na svom jeziku. To pravo još ne ostvaruju građani bošnjačke nacionalnosti u RS-u niti u kantonima s hrvatskom većinom u Federaciji.

“Građanske” se stranke po tom pitanju ne izjašnjavaju, ali su vrlo glasne kada u Sarajevskom kantonu treba kršiti Ustav i proglasiti nepostojeći BHS nastavnim jezikom u ime nekakve borbe protiv podvajanja učenika te na potpuno krivi trag navesti očito nedovoljno kapacitirane domaće kadrove u OSCE-u da napadnu odluku aktualnih kantonalnih vlasti (“nacionalista”) o nastavi na službenim jezicima u Federaciji, odnosno državi Bosni i Hercegovini.

Isto tako, pri principijelnim prozivanjima prakse dvije škole pod jednim krovom uporno izbjegavaju reći istinu da te škole postoje samo i isključivo zato što hrvatski politički predstavnici u tzv. mješovitim kantonima, a posebno u kantonima s hrvatskom većinom, u nastavi provode program Republike Hrvatske.

To skandalozno ponašanje, bez presedana, ne nailazi na osude “građanskih” stranaka i fine gradske raje, a predstavlja flagrantni nacionalizam, šovinizam, isključivost i nepatriotsko ponašanje koji bi u drugim državama bili ozbiljno sankcionirani. Čak i doveli do međudržavnog spora jer je očito da bez pomoći i logistike susjedne države takva travestija ne bi bila moguća.

To jednako vrijedi i za formalno domaće nastavne planove i programe u RS-u koje osmišljava i finansira Srbija. Ovako, riječ je o selektivnoj “građanštini” koja uzima od seta građanskih prava i temeljnih sloboda ono što joj trenutno odgovara, koja neprincipijelno koalira da bi preuzela vlast ondje gdje joj to odgovara, da ne mora preuzeti odgovornost za vlast ondje gdje joj to može nanijeti političku štetu. Ako je i od “građana”, previše je.

 

PROČITAJTE I...

Napad u zemlji u kojoj su različitosti prihvaćene do mjere da se ne primjećuju i u kojoj je ova vrsta nasilja potpuno strana jeziva je trauma za Novi Zeland, ali bi morala biti i za cio svijet. Izuzetno mnogo pitanja, od kojih sam tek neka dotakao, otvoreno je ovim zlodjelom. Jedno koje do sada nisam spomenuo jeste da li će se iole ozbiljnije pristupiti borbi protiv bjelačkog rasističkog nasilja, islamofobije, odnosno mržnje uperene protiv muslimana tako brižno gajene decenijama

Pojedinac ili grupa danas mogu biti anitmuslimanski šovinisti, a ipak sudjelovati u javnom diskursu s legitimnih političkih pozicija, a što uključuje i redovno pravdanje velikosrpskih pohoda tokom devedesetih ili revizionizam u vezi s genocidom nad Bošnjacima. Preorijentacija s Adolfa Hitlera na Radovana Karadžića, odnosno s odreda Waffen SS na četnički pokret, označava legalizaciju i legitimizaciju jednog te istog šovinizma koji je upućen prema drugom i drugačijem. Četnici su u suštini postali SS za 21. stoljeće, ideologija i organizacija koja je zasad i dalje legitimna

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!