Neotkrivena ljepota Bosne: Vojnički kamp postao turistički raj

U Krivu Dragu Nedim Alagić vratio se 1999. godine, zasukao rukave i počeo raditi. Prvo je napravio farmu krava, ali, na nesreću, pao je snijeg i srušio krov na štali. Morao je opet sve ispočetka. Nakon toga je nabavio koze i napravio farmu koza. Poslije je uzeo šumarsku kuću i počeo je obnavljati, dobio koncesiju na lovište na trideset godina, zatim napravio restoran, pa motel, bungalove itd.

Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

Je li to lukavstvo ove neobične zemlje (…) da najveće dragocjenosti skriva na najružnija mjesta, pitao se jedan od likova romana Uhode Derviša Sušića. Možda je odgovor u tome da ova zemlja svoje ljepote skriva na mjestima do kojih je najteže doći. Jedno takvo nalazi se kad od Sarajeva krenete prema Goraždu preko Pala, Prače, Hrenovice, pa uzbrdo kroz šumu i, poslije bezbroj serpentina, izbijete na čistinu, a ispred vas se pojavi prizor zelenih brežuljaka i dolina uokvirenih šumom. Baš u ovo vrijeme, u rano proljeće, na bukvama izbijaju prvi mladi listovi, a voćke oko zelenih njiva krasi blistavo bijeli behar.

Na prvi pogled čini se kao divljina, napušteno mjesto bez stanovnika, mjesto u kojem se još jedino čuje crvkut ptica, koje još samo posjećuju divlje zvijeri. Ali nikad nije onako kako se čini. Baš se tu smjestio lovno-turistički centar i punionica prirodne izvorske vode “Bijela voda”. Mjesto se zove Kriva Draga.

Čovjek koji je sve to izgradio jeste Nedim Alagić, kojeg poznanici zovu Peda. U ratu je bio komandant Rogatičkog bataljona u sklopu 31. drinske brigade Armije RBiH. Dočekao nas je u restoranu i uz prvu jutarnju kahvu ispričao nam kako je cijeli kompleks nastao.

“Ovdje, na Krivoj Dragi, baš na mjestu gdje je sada lovno-turistički centar, u ratu je bio logor Rogatičkog bataljona. Nedaleko odavde bila mi je komanda, a ovdje je bila jedna šumarska kućica, koja je poslije rata opljačkana i uništena. U ovim brdima u šumama poginulo je 320 mojih Rogatičana i htio sam da ovdje nešto napravim da, dok sam ja živ, bude uspomena na njih”, kaže Alagić.

U Krivu Dragu vratio se 1999. godine, zasukao rukave i počeo raditi. Prvo je napravio farmu krava, ali, na nesreću, pao je snijeg i srušio krov na štali. Morao je opet sve ispočetka. Nakon toga je nabavio koze i napravio farmu koza. Poslije toga je uzeo šumarsku kuću i počeo je obnavljati, dobio koncesiju na lovište na trideset godina, zatim napravio restoran, pa motel, bungalove itd.

Kredit po kredit – “Bijela voda”

“Dobio sam 2003. godine kredit od Zavoda za zapošljavanje i počeo praviti jedno po jedno. Napravim jedan objekt, založim i uzmem kredit, pa onda drugi. I sve tako”, priča Peda.

Punionicu vode počeo je graditi 2007. godine. Riječ je o prirodnoj, izvorskoj vodi. Za taj izvor zna još iz rata. Kako je tu bio smješten logor, vojska je koristila taj izvor, pokazalo se da je voda pitka. Mnogo su godina poslije to potvrdile i stručne analize, te je počeo eksploataciju i flaširanje.

“Rekao sam sebi, ako preživim rat, kad-tad ću ovdje nešto napraviti”, kaže Peda.

Danas je to voda koja se na tržištu Kuvajta uspješno bori s konkurencijom kao što je francuski “Evian”. Prošle je godine u Kuvajt izvezeno 10 kontejnera vode, a ove godine, nada se Alagić, izvest će dvadesetak.

U punionici vode i lovno-turističkom kompleksu zaposleno je šesnaest osoba, sve su demobilizirani borci, invalidi ili djeca boraca. Alagić dodaje kako će ovih dana zaposliti još troje-četvero radnika, od toga jedno s fakultetskom diplomom iz oblasti turizma. Ističe da mora otići u Goražde da vidi ima li neko dijete demobiliziranog borca ili šehida s takvom diplomom.

U Krivoj Dragi skoro da i nema stanovnika, u okolnim selima ima nešto malo, uglavnom se bave stočarstvom i poljoprivredom. Od njih Alagić kupuje za potrebe restorana mlijeko, kajmak, sir i slične proizvode.

“Nema ovdje živa roba”, zaključuje Alagić.

Peda je, ustvari, trenutno jedini koji stalno boravi u kompleksu. Direktor turističkog dijela firme Junuz Bičo donedavno je također živio u kompleksu, ali, kako se nedavno oženio, sad stanuje u Goraždu i svaki dan dolazi na posao u Krivu Dragu.

Priča nam da nema mnogo gostiju u proljeće i jesen radnim danima, ali vikendom uvijek bude dosta ljudi. No, najviše ih dolazi ljeti i zimi.

On dodaje da je kompleks pravljen za visoki lovni turizam jer posjeduje prirodno lovište. Najčešće ih posjećuju domaći turisti, zaljubljenici u prirodu i lov. Motel izgrađen u okviru kompleksa ima petnaest soba i jedan apartman, te konferencijsku salu. U kompleksu je i šest bungalova, te dva novoizgrađena apartmana i restoran. Staze unutar kompleksa obložene su drvetom, starim pragovima s pruge, a najčešće korišteni materijali u gradnji jesu drvo i kamen. U enterijeru također dominiraju prirodni materijali izvedeni u stilu lovačkih kuća, s dozom luksuza koja se može porediti s najboljim hotelima.

U okviru lovno-turističkog kompleksa nalaze se još bazen, sportski tereni za fudbal, rukomet i košarku, te staza za skijanje sa žičarom dugom 350 metara.

Alagić ističe da lovno-turistički kompleks ostvaruje pristojne prihode od 300.000 maraka godišnje, međutim, to još nije dovoljno da bude samoodrživ. Održivosti cjelokupnog kompleksa najviše doprinosi punionica vode.

U šali, Alagić kaže: “Dobro je ovako, neka ne bude gore, a bolje i ne mora.”

Dodaje kako mu je život olakšala Ziraat banka. Ranije je imao dva kredita s kamatom od 10%, što je bilo previše i nemoguće za izdržati.

Zaštita mrkog medvjeda

“Turska banka nam je izašla u susret i zamijenili smo ta dva kredita jednim kreditom Ziraat banke s mnogo povoljnijom kamatom. To nam je uveliko olakšalo poslovanje”, kaže Peda i dodaje kako je jednom sjedio s predsjednikom Turske Recepom Tayyipom Erdoğanom.

“Odmah sam vidio da je sposoban čovjek i da će napraviti jaku državu. Kad nisi nikome dužan, možeš praviti velike stvari, ali zato ima i puno dušmana”, kaže Peda.

“Vidite”, Alagić pokazuje rukom na dvorište restorana i nastavlja: “ovdje nije bilo ništa, sve je bilo zaraslo, šiblje i lijeska, a sada ovdje imamo sve. Ja ovdje imam sve što mi treba. Radnici uglavnom vozare iz Goražda. Sijemo ovdje i heljdu, uzgajamo maline… Posla ima preko glave za onoga ko hoće raditi. Znate, nije lahko na ovakvom mjestu nešto napraviti, ovdje sve košta skuplje nego u gradu. Počnete nešto praviti, zatreba vam ekser, morate ići u Goražde da kupite ekser, i sve tako. Ali, kada pogledam šta smo sve napravili, onda sam zadovoljan. Ovakvog turističkog centra nema u Bosni.”

Kaže da do sada nije imao nikakve značajnije pomoći kantonalnih vlasti iz Goražda. No, svake godine dobije nešto novca kao poticaj za razvoj turizma od Ministarstva okoliša i turizma Federacije BiH. Nije to mnogo, dodaje Alagić, ali je lijepa gesta da neko primijeti da postoje ljudi koji pokušavaju nešto napraviti u ovoj oblasti.

Baš je ovih dana lovno-turistički kompleks “Bijela voda” dobio od Fonda za zaštitu okoliša Federacije BiH 90.000 maraka za projekt zaštite mrkog medvjeda u ovom području. Alagić kaže da je upravo područje Krive Drage i općenito šume Prače prirodno stanište mrkog medvjeda, ali su ga ljudi skoro istrijebili.

“Znam sigurno da ima ovdje jedan medvjed. Napravili smo mu hranilicu i on tu redovno dolazi da se hrani. Snimili smo ga. Imam gotovo pet sati snimka tog medvjeda”, kaže Alagić i nastavlja: “Cilj nam je da do jeseni ove godine pronađemo sve medvjede na ovom području, uspavamo ih, čipujemo i pustimo u divljinu. Ovaj projekt radimo sa stručnjacima iz ove oblasti.”

Prema njegovim riječima, u šumama koje su prirodno stanište mrkog medvjeda bit će postavljene hranilice za medvjede i čeke s kojih će ih se moći snimati.

“Moja je želja da zaštitimo mrkog medvjeda i da ih, umjesto jednog ili dva, imamo najmanje petnaest i da ih ljudi ne ubijaju”, ističe Peda.

On se tokom razgovora dotakao i drugih tema, onih teških, boračkih. Posjetili smo ga dva dana prije obilježavanja Dana Armije RBiH. Kazao nam je da neće ići na obilježavanje. Teško podnosi činjenicu da istinski borci danas u teškom položaju, da njihova djeca nemaju posla, da moraju raditi za mizerne plaće, dok oni koji su rat proveli u Njemačkoj imaju sve.

“Neki dan sam bio svjedok na sudu. Sude jednom mom saborcu za ubistvo dvojice zarobljenika. A ja znam da ih nije ubio, u toj akciji sam ja komandovao i sigurno nije bilo ni jednog zarobljenika, da je bilo, ja bih prvi morao znati. Osudit će ga samo zato što je zaštićeni svjedok Bošnjak koji nije ni bio u toj akciji i koji je pobjegao Srbima odmah poslije rata. To je nepravda”, kaže Alagić.

Bez obzira na sve nepravde, Pedina uspomena na sve poginule Rogatičane u Krivoj Dragi ostat će da svjedoči o njihovom herojstvu. “Ovako će biti dok sam ja živ, a ja ovo neću ponijeti sa sobom na onaj svijet. Poslije mene, neka rade šta hoće, neka sve zaravnaju bagerima, ali dok je mene, ovo će biti uspomena na njih, moje saborce”, kaže Nedim Alagić.

PROČITAJTE I...

Nisam siguran da uljepšavamo bajramske dane ako ih krnjimo ili, gluho bilo, ugrožavamo njihovu tihu i toplu privatnost. U kosmosu komšiluka, rodbine i najdražih prijatelja, u njemu je mjesto gdje se otvaraju duše i srca, tu je mjesto radovanju, ljubavi i praštanju. Na stadionima, po ulicama i kafanama ljudi ne pokazuju ljepšu stranu svog lica. Tu se čovjek ne susreće ni s Bogom ni sa sobom

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!