Nemoj samo ti o paljevini, Fahro

“Kada bih se ja svetio nekome što piše negativne tekstove protiv mene i gore automobili – cijela Bosna bi gorjela”, rekao je danas Radončić na konferenciji za medije i probudio sjećanja na događaje od prije četiri godine, a nije nimalo ugodno kada u februaru Radončić spominje bilo kakvu paljevinu

Fahrudin Radončić bio je ministar sigurnosti BiH prije tačno četiri godine kada su gorile državne institucije. Izjavljivao je tada da neće slati policiju na narod i slično, što je bilo u potpunosti u suprotnosti s njegovom tadašnjom ulogom ministra sigurnosti. U vezu s Fahrudinom Radončićem dovođeni su ljudi osumnjičeni za paljevinu Predsjedništva i Arhiva BiH, a njegova povezanost s tim nemilim događajima, koje danas nazivamo “pokušajem državnog udara”, za sada su ostale na razini špekulacija.

Podsjetimo, nakon što je u “boračkim” protestima 2010. godine zapaljena zgrada Vlade Federacije, Federalna uprava policije podnijela je sarajevskom kantonalnom Tužiteljstvu prijavu protiv šest osoba odgovornog za nerede. Prvo ime na listi prijavljenih bio je Radončićev intimus Dževad Rađo.

Danas SBB-ov parlamentarac Rađo bio je prvi u redu onih koji su jurišali na zgradu Vlade stvarajući haos i pokušavajući, pod krinkom boračkih protesta, srušiti federalnu Vladu premijera Mustafe Mujezinovića. Rađo je, zahvaljujući ovdašnjem sudstvu, “umjesto u kavezu završio u Savezu”. Nije zgoreg podsjetiti i da je Rađo presudom Kantonalnog suda u Livnu 2005. godine osuđen na šest mjeseci zatvora jer je skrivio prometnu nesreću na putu od Livna prema Bosanskom Grahovu, u kojoj je poginuo njegov suputnik. Nakon što je tri godine odlagao odlazak na izdržavanje zatvorske kazne, Rađo je pomilovan odlukom tadašnjeg predsjednika Federacije BiH.

Radončić je prije nekoliko godina, u koordinaciji s opozicijom u Federaciji BiH, napadao vodstvo MUP-a FBiH zbog nabavki opreme nužne za funkcioniranje policijskih snaga. Sugeriralo se tada da se oprema nabavlja kako bi se mlatili demonstranti i narod, a Radončić je s naslovnica Dnevnog Avaza upravo sugerirao “događanje naroda” od kojega nije bilo ništa. Danas napada MUP BiH i sigurnosne agencije poput OSA-e da šuruju s Dodikom i huškaju na rat. Tipično petokolonaški.

O tome ćemo uskoro više pisati, ali za sada da konstatiramo da nije uopće ugodno kada u februaru Radončić spominje bilo kakvu paljevinu, jer to budi vrlo negativne emocije i sjećanja na događaje prije četiri godine i prije osam godina.

“Kada bih se ja svetio nekome što piše negativne tekstove protiv mene i gore automobili – cijela Bosna bi gorjela”, rekao je Radončić danas na konferenciji za medije kojoj je svrha bila da po hiljaditi put diskreditira rad OSA-e, ali i polemizira sa svojim nekadašnjim tjelohraniteljem i šoferom Arminom Cibrom kojemu su jutros zapaljeni automobili u privatnoj kući. Cibra je jutros za to javno optužio Fahrudina Radončića, svojeg nekadašnjeg šefa.

Fahrudin Radončić i Dževad Rađo

PROČITAJTE I...

I to je taj paradoks. Prave ustaše misle potpuno drukčije, ali ne priznaju Bošnjake kao naciju. Reducirane ustaše žele dijeliti Bosnu, a protuustaše prema muslimanima generalno, a onda i Bošnjacima imaju zapravo vrlo negativne stavove. Apsurd je dosegao kulminaciju kada je neku Sanju Modrić, novinarku Novog lista, prije par godina na HTV-u ismijao Slaven Letica, desničarski, uglavnom HDZ panegiričar, kada je tvrdila da je Bosna nemoguća država, i to zbog muslimana. Bošnjaci se kao narod i ne spominju. No, ima li se u vidu da je osnivač Novog lista, razočaran Jugoslaven i promotor mita o Crvenoj Hrvatskoj Frano Supilo, kao i Starčević, život okončao u ludnici? Nije li stoga stav Modrićke očekivan?

Kada na takve vrste zabluda i predrasuda dodamo činjenicu da je većina nosilaca ovog političkog trenda za vrijeme agresije ili dezertirala i kukavički pobjegla od obaveze da brani državu, ili bila sklonjena na sigurno, ili jednostavno bila suviše mlada da bi je se sjećala u takvoj mjeri da bi mogla formirati bilo kakva lična iskustva i zaključke, onda možemo razumjeti razliku između ozbiljnosti i osjećaja za državu kod starije generacije ljevičara i tragikomičnog odsustva zdravog razuma i bilo kakve političke odgovornosti kod crvenih “mladih gusana” čije vrijeme tek dolazi

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!