Neki misle da se jezička tolerancija postiže nepoštivanjem vlastitog jezika

“Jezička tolerancija i demokracija ogledaju se u tome da poštujemo prije svega svoj jezički identitet i integritet, te da imamo vrlo jasne stavove u poštivanju drugih jezičkih identiteta. To je suština jezičke tolerancije. Nije jezička tolerancija u nepoštivanju vlastitog jezika i govorenju da su bosanski, hrvatski i srpski jedan jezik, ili da se radi o zajedničkom jeziku”

Institut za jezik Univerziteta u Sarajevu organizirao je jednodnevnu stručnu konferenciju na temu “Bosanski jezik i mediji” u sklopu ovogodišnje manifestacije “Dani Instituta za jezik”. Konferencija je bila namijenjena novinarima, studentima žurnalistike / komunikologije te studentima jezika i književnosti. Radilo se o još jednom pokušaju Instituta za jezik da ukaže na značaj jezika uopće i njegovu poziciju u društvu. Ipak, na konferenciji su se pojavila samo četiri novinara i niko od studenata kojima je program, također, bio namijenjen.

“Naša ciljna grupa danas nije s nama. Stoga postavljam pitanje ima li potrebe govoriti o ovome što smo pripremili… Bez obzira na gorčinu zbog ove situacije, to je ipak dobro jer pokazuje stvarnu situaciju u kojoj se nalazimo i koliko brinemo o bosanskom jeziku”, kazao je na početku direktor Instituta za jezik prof. dr. Alen Kalajdžija. Zbog toga su organizatori odlučiti skratiti svoja izlaganja i ukratko podijeliti s prisutnima svoja istraživanja i zaključke.

NACIONALNO-ŠOVINISTIČKI PRISTUP JEZIKU

Kalajdžija je govorio o medijskoj svijesti u razumijevanju historičnosti bosanskog jezika, posebno se osvrnuvši na pitanje jezičke tolerancije. “Nije jezička tolerancija u nepoštivanju vlastitog jezika i govorenju da su bosanski, hrvatski i srpski jedan jezik, ili da se radi o zajedničkom jeziku. Jezička tolerancija i demokracija ogledaju se u tome da poštujemo prije svega svoj jezički identitet i integritet, te da imamo vrlo jasne stavove u poštivanju drugih jezičkih identiteta. To je suština jezičke tolerancije. Specifičan jezik podrazumijeva niz različitih fenomena, od njegove historičnosti do njegovog kulturnog identiteta, tradicije, pitanja nastavnih sadržaja… Niko ne spori da bosanski, hrvatski, srpski i crnogorski jezici imaju istu gramatičku strukturu. Oni su porijeklom takvi kakvi jesu. Međutim, to ne znači da ti jezici nisu samostalni identiteti. Oni to upravo jesu. Stoga insistiramo na poštivanju bosanskog jezika i njegove norme”, poručio je Kalajdžija, istaknuvši da se bosanski jezik od drugih razlikuje u kulturalnim, jezičkim i historijskim aspektima.

Kalajdžija se posebno osvrnuo na pitanje medijske nepismenosti, istaknuvši da se ona najčešće može svesti u sferu tehničke upotrebe jezika i nepoznavanja norme. Međutim, on je kazao da to ne predstavlja tako veliki problem koliki je problem medijskog definiranje identiteta kroz jezik.

“Bez jezika ne možemo nigdje. Rađamo se u jeziku, društvena smo bića zbog jezika, mislimo u jeziku. Čovjek ne bi mogao savladati nijedan prirodni govor kad ne bi kao beba bio izložen slušanju artikulisanog govora svojih roditelja. Naš je maternji jezik baza za sve druge jezike, baza za spoznaju, emociju, historiju, budućnost! Zbog toga je jezik toliko važan”, kazao je Kalajdžija. On je medije, s obzirom na odnos prema posebnosti i historičnosti bosanskoga jezika, svrstao u tri kategorije. “Prvu sam nazvao suprotstavljajuće negirajućom kategorijom. Ona potpuno odbacuje bosanski jezik i smatra da je on dio nekog drugog jezika. Tu je na sceni svakako određena vrsta nacionalno-šovinističkog pristupa. Drugu skupinu nazivam djelimično konformističkom. Ona prihvata ime i status bosanskoga jezika, ali ga ne razumijeva u suštini. Takvi jezik prihvataju zdravo za gotovo, ne pitajući se koji je njegov značaj za razumijevanje kulturno-civilizacijskog kruga tog jezika i njegove državotvorne važnosti. Imamo ogroman broj takvih medija, možda i najveći dio. Treća skupina su potvrđujući mediji koji bosanski jezik razumiju, poštuju njegovu normu i prihvataju načela njegove autentičnosti i integriteta. Ipak, nisam siguran da postoji ijedan medij koji je dosljedan u razumijevanju svih ovih aspekata jezika. Ali, u tim medijima primjećujemo tendenciju da zaokruže sve ove aspekte jezika”, objasnio je Kalajdžija.

NEGACIJA I JEZIKA I NARODA

Kalajdžija je govorio i o medijskim stereotipima u razumijevanju bosanskog jezika. Jedan od njih glasi da je bosanski jezik politički konstrukt u funkciji stvaranja jedinstvene Bosne i Hercegovine. Kalajdžija je istaknuo da je to transponiranje političkih narativa u sferu lingvistike. Drugi ističu da se radi o zajedničkom jeziku, što je Kalajdžija objasnio kao nerazumijevanje stvarnosti jezika. Treći, kako je rekao, ne razumijevaju historičnost bosanskog jezika pa ističu da je on nastao devedesetih godina, ili u najboljem slučaju u vrijeme Kalaja. “To također nije tačno. Međutim, ja predajem na Fakultetu političkih nauka i govorim studentima o ovim temama, ali kad dođe ispit, studenti ponavljaju stereotip da je bosanski jezik uveo Benjamin Kalaj. Takvi stereotipi prisutni su i u našim udžbenicima, u Federaciji BiH”, kazao je Kalajdžija, osvrnuvši se na još nekoliko stereotipa kakav je onaj da je bosanski jezik isključivo jezik Bošnjaka, ili da njegovu nominaciju dugujemo osmanskom periodu i osmanskom odnosu prema Bošnjacima.

“Naravno da i to nije istina. Historija bosanskog jezika veže se za srednji vijek i za vrijeme kada su se počele emanicipirati sve slavenske jezičke zajednice. Stoga, moramo imati više svijesti o bosanskom jeziku. On je izuzetan kulturni potencijal države Bosne i Hercegovine. Najstariji južnoslavenski pisani štokavski spomenik pisan je na bosanskom jeziku u Bosni – Povelja Kulina bana. Vjerovatno najstariji epigrafski spomenik na našim prostorima, Humačka ploča, također je nastao u Bosni. Upotreba specifične bosanske ćirilice, koja se proteže od srednjeg vijeka do 20. stoljeća, također se vezuje za Bosnu. Imamo tu i specifičnost alhamijado književne tradicije. Bosanski je jedini slavenski jezik koji ima integralne tekstove pisane na arapskom pismu, i to ga odvaja od svih drugih jezika. Sve su to ogromni kulturni potencijali kojih, izgleda, nismo svjesni”, kazao je Kalajdžija.

Dr. Jasmin Hodžić govorio je o medijskom izvještavanju o bosanskom jeziku. On je kazao da u kontekstu ove teme u medijima u posljednje vrijeme dominiraju tri pitanja: ima li tog jezika, kako se on zove i dijeli li djecu? “Prvo nas nisu priznavali kao narod, a sada se radi na tome da se nametne drugačije ime jezika. Gdje je sve počelo? Počelo je u februaru 1998. godine, kada je Odboru za standardizaciju srpskog jezika postavljeno pitanje kako se treba postaviti prema priznatom novom idiomu koji ima i svoj novi pravopis.

U tom kontekstu treba posmatrati ovu problematiku. Kad kažu da je jezik bošnjački, žele reći da vi kao narod postojite od 1993. godine. To je kontekst koji treba sagledavati kroz ovu raspravu. Zanimljivo je šta se kaže u obrazloženju Odbora za standardizaciju srpskog jezika: Oba naziva (i bosanski i bošnjački) stoje u vezi s toponimom Bosna. Oba naziva se tvore na isti način – bosn kao korijen, plus sufiks. Odbor za standardizaciju srpskog je dao ovo obrazloženje. Niko od naših TV medija nije prenio ovu informaciju. Zar ne bi trebalo, svaki put kad se spomene bošnjački, spomenuti ovo obrazloženje?”, pita Hodžić.

On se osvrnuo i na nagradu koju su visoki predstavnik i OSCE uručili u Hagu djeci iz Jajca. “Tu je rečeno da učenici iz Jajca trebaju biti svijetli primjer mladih i da trebaju inspirirati svakoga u Bosni i Hercegovini. Međutim, ti učenici su izišli sa zastavama drugih država i pritom zastavu Bosne i Hercegovine okrenuli naopako. Dalje, nije sagledan kontekst cijele situacije. Škola u kojoj je jedna grupa roditelja i učenika tražila odvajanje jeste asimilacijska škola u kojoj se radi po planu i programu druge države”, pojasnio je Hodžić.

Mr. Zenaida Karavdić održala je veoma korisno izlaganje o rječničkim nedoumicama i kodifikaciji bosanskog jezika, a mr. Hasan Kamenjaković o implementaciji bosanske jezičke norme u medijima.

Završnu riječ uputila je prof. dr. Fahira Fejzić-Čengić, koja se osvrnula na neka od pitanja postavljenih u toku konferencije, nudeći konkretne prijedloge i rješenja za određene nedoumice. Ona je veoma inspirativno govorila i o Aliji Isakoviću, istaknuvši važnost njegova još nedovoljno dobro valoriziranog naslijeđa, poručivši i uposlenicima Instituta za jezik da rade izuzetan posao u afirmaciji bosanskog jezika, ali da on, baš kao u Isakovićevom slučaju, još nije prepoznat u javnom prostoru.

PROČITAJTE I...

Gazi Husrev-begova džamija u Sarajevu, kao centralna džamija Rijaseta IZ u našoj zemlji, po svojoj arhitekturi, višestoljetnom trajanju i aktivnostima koje se u njoj odvijaju, izdvaja se od ostalih naših džamija. Jedna od posebnosti ove džamije jeste i ta što se u njoj svaki dan poslije podne-namaza prouči hatma njenom vakifu Gazi Husrev-begu. Već skoro 500 godina, kako to zapisa i u vakufnami ovjeri veliki Gazi Husrev-beg, trideset džuzhana pred njegovu plemenitu dušu prouči trideset džuzeva Kur’ana Časnog. Hatmu uče džuzhani, a obavezni su svaki dan doći u Begovu džamiju, i tu proučiti svoj džuz

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!