Neka nama našeg ponedjeljka

Prozor je mala sredina u kojoj se malo šta znatnije mijenja. Možda to ponajbolje ilustrira jedna ovdašnja pošalica, odnosno uobičajeni odgovor na pitanje “šta ima u Prozoru?”. Na postavljeno pitanje obično ide kontrapitanje: “Jesi li gledao Bitku na Neretvi?” Budući da su rijetki oni koji nisu odgledali ovaj film i budući da je odgovor skoro uvijek potvrdan, uslijedi i konačni odgovor: “Eto, sve je isto kao i onda”

Kada je Jusuf, sin Muhamedov, iz Livna sada već davne 1615. godine krenuo na hadž, odlučio je bilježiti sve zanimljivije detalje i mjesta kroz koja bude prolazio. Tako je, zapravo, i nastao možda najstariji putopis s hadža. Nije mi ovdje namjera tabiriti o tome šta je sve hadži Jusuf na svom jednogodišnjem putovanju pribilježio – koga zanima, putopis je dostupan i u printanoj i u elektronskoj verziji – želim se zadržati na jednom detalju.

Naime, spomenuti mujezin, alim i putopisac navodi kako je najprije prispio u Ramu kod čuvenih Kopčića i tu konačio, da bi u Prozor stigao u ponedjeljak i napisao da je to “pazarni dan”.

Prozor je mala sredina u kojoj se malo šta znatnije mijenja. Možda to ponajbolje ilustrira jedna ovdašnja pošalica, odnosno uobičajeni odgovor na pitanje “šta ima u Prozoru?”. Na postavljeno pitanje obično ide kontrapitanje: “Jesi li gledao Bitku na Neretvi?” Budući da su rijetki oni koji nisu odgledali ovaj film i budući da je odgovor skoro uvijek potvrdan, uslijedi i konačni odgovor: “Eto, sve je isto kao i onda!”

Naravno, nije sve isto. Mnogo toga se promijenilo. Ipak, jedna se stvar i dalje ne mijenja – pazarni dan već je više od četiri stotine godina ponedjeljak. U Jablanici, Konjicu i Bugojnu to je petak, u Vrapčićima subota, u Gornjem Vakufu srijeda, a Prozor se postojano drži ponedjeljka. I baš ponedjeljkom grad donekle živne jer je pijaca, sama po sebi, mamac. Trgovina postoji, vjerovatno, koliko i ljudski rod. No, pijaca je odavno uveliko nadišla puku trgovinu. Tu se cjenka, ali i sjedi, egleniše, dosađuje, šepuri i trača.

No, nije tako samo ponedjeljkom. Uz redovne pazarne dane, postoje i određene specijalne prilike ili tradicionalni datumi u kojima se organiziraju pijace. Takva vrsta okupljanja uglavnom se naziva vašar. Sjećam se da sam prije tridesetak godina s roditeljima redovno išao u Buturović‑Polje na čuveni vašar ili vašer, kako se obično govorilo. Uz uobičajenu pijačnu ponudu, pažnju djece posebno su privlačile svakojake igračke, a našlo bi se prostora i za cirkus.

U Prozoru se ovakvo okupljanje naziva “dernek”, iako ta riječ u narodu ima posve drugačije značenje i kontekst. Tako su od davnina poznati derneci koji se održavaju na Jurjevo ili Duhove. Jedan od takvih, održan nedavno, jeste i onaj koji bude na Miholje. Bio je dan džume, pa se pretpostavljalo da će i trgovci na derneku zadovoljno trljati ruke. Nisam siguran da su ih baš trljali jer je dernek bio i prošao kao da ga nije ni bilo.

Naizgled to i nije bitno, ali je itekako bitno i znakovito. Pijaca, pazarni dan ili dernek, kako god ih zvali i doživljavali, ogledalo su stanja i prilika u jednoj lokalnoj zajednici.

Nisam neki lokalni hroničar i daleko od toga da bih mogao pisati o nekadašnjim dernecima u Prozoru. Mogao bih, recimo, komotno ustvrditi da se kroz Buturović-Polje svojevremeno jedva moglo proći od silne vreve i znatiželjna svijeta. Ipak, u Prozoru sam već petnaest godina i često razgovaram s ljudima, posebno starijim. Oni mi kazuju iz svog iskustva o onome što me zanima, a ja to negdje pribilježim. Jedna od povremenih tema razgovora svakako su i nekadašnji derneci.

Derneci, posebno na Jurjevo i Miholje, bili su izvrsna prilika za zemljoradnike i stočare da ekspresno prodaju svoje proizvode, a znatiželjni bi se, tako, povoljno namirili i pripremili za mjesece koji dolaze. Tim bi slijedom, kako su mi pričali stariji, već dan uoči derneka, recimo Miholja, grad bio krcat strancima, i to toliko da bi u čaršiji zanoćilo barem pet stotina ljudi iz drugih sredina. Na sam dan derneka u Prozoru bi, žargonski rečeno, bio pravi prolom. Ako bi se na ulazu u grad kojim slučajem žena zagubila mužu ili muž ženi, teško se moglo očekivati da će pronaći jedno drugo prije povratka kući, naravno, uslijed silne gužve. “Takve su tada gužve bile”, priča mi jedan stariji čovjek, “a danas se ne bi mogao sakriti ženi sve i da hoćeš.”

Posebna atrakcija bila je stočna pijaca, na kojoj se tokom jednodnevnog derneka znalo pazariti i više od hiljadu grla stoke. Čak su postojali i posebni ljudi ili tzv. “goniči”, čiji je zadatak bio da nakon završene kupoprodaje tjeraju pred sobom prodata grla sve do konačnog odredišta, recimo do Mostara. Slavonski stočari bili su redovni učesnici derneka.

Dio dekora svojevremeno bili su i romski svirači te razni zabavljači koji su dolazili čak iz Rumunije ili Mađarske. Ukratko, dernek se s pažnjom očekivao i za njega se posebno pripremalo. Nekad se pazarilo manje, nekad više, ali se dolazilo i izdaleka. Mi ne bismo bili mi kada se u svoj toj priči ne bi našlo ponešto prostora i za šalu. Tako su jednog trgovca stokom, bezbeli ciljano, uputili u jedno selo, garantirajući mu da će ondje imati izvanrednu prođu “s robom”. Kakvu je, zapravo, prođu imao, samo donekle otkriva činjenica da je prodavao svinje a da je poslan u muslimansko selo u kojem su ljudi itekako držali do svoje vjere i tradicije.

Danas je slika derneka posve drugačija. Zapravo, mnogi i saznaju za dernek kad on već nastupi. Gužvu načine jedino trgovci iz okolnih sredina koji, nadajući se boljem pazaru, porane i pohrle da zauzmu štandove. Mušterije zagonetno zagledaju ponudu, rijetko se odlučujući da šta kupe.

A stočna pijaca?

Ono što je nekad bila atrakcija danas je samo misaona imenica. Stočna pijaca već godinama ne postoji.

I, tako, prođe Miholje kao da nije ni bilo. Ni derneci više nisu što su nekad bili. Pitam jednog je li bio na derneku. Kaže da nije jer to za njega odavno nema neki značaj. Usput dodade: “Neka nama našeg ponedjeljka!”

 

PROČITAJTE I...

U ovakvim igricama nema kompjuterskih pomagala, jedini oslonac učesnicima jesu njihov mozak, znanja iz matematike, logike, sposobnosti primjećivanja i povezivanja. Pored mogućnosti da zaborave na svakodnevicu i da zarone u novu realnost, igrači dobijaju priliku da se dožive u drugačijim ulogama i potpuno novim okolnostima u kojima se inače ne bi našli

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!