Neće biti trećeg entiteta

Neumrla sprega s jugoslavenskim, odnosno srbijanskim tajnim službama, te sprege sa svijetom kontroverznog biznisa, da upotrijebimo taj eufemizam, razlozi su što evropski demokršćanski političari, pa i dobar dio političara iz Hrvatske, Čovića drže na kurtoaznoj distanci od sebe. Ma koliko se on nastojao predstaviti miljenikom Evrope i Hrvatske, činjenica je da je tokom protekle dvije godine neuporedivo više puta boravio u Beogradu, nego u Zagrebu ili Bruxellesu

U subotu, 28. januara, Hrvatski dom Stjepan Kosača u Mostaru ugostio je deputate VII zasjedanja Hrvatskog narodnog sabora, nadstranačkog tijela koje okuplja partije hrvatskog nacionalnog predznaka i koje je uspostavljeno 2000. godine kao mirnodopski nasljednik Hrvatske Republike Herceg-Bosne, čiji je karakter iscrpno obrazložen u sudskim presudama koje je Tribunal u Hagu izrekao njenim čelnicima. Premda za neke frustracije hrvatskog političkog korpusa u BiH, a prije svega za one uzrokovane plitkom i šićardžijskom lukavošću SDP-a kao ovdašnje vodeće lijeve stranke, i DF-a, kao njenog derivata, valja imati razumijevanja, samo će naivni i politički nepismeni prihvatiti tvrdnju da iza ideje HNS stoje te i takve, a ne frustracije zbog neuspjeha u ostvarivanju Tuđmanovog vlažnog sna o etnički i teritorijalno homogenom državnom i nacionalnom prostoru u granicama Banovine Hrvatske.

Da je riječ o utiranju puta ka konačnom cilju – uspostavljanju velike, ili barem veće Hrvatske na štetu Bosne i Hercegovine – zorno potvrđuje pojava na čelu Glavnog vijeća HNS koja se odaziva na ime Božo Ljubić i koja se pojavljuje kao politički subjekt i u BiH i u Hrvatskoj, čime pokazuje da jednu od ove dvije države doživljava kao legitimni posjed one druge.

Najava ofanzive za treći entitet

Kada se potpisnik ovih redova prije desetak godina zadesio u Stocu, jedan mu je od novopečenih stanovnika tog gradića, zaplićući jezikom, postavio neuvijeno pitanje: “Šta si doš'o ovdi, nami je ovo Vranjo dao?” Upravo je u tim riječima, pored sublimacije nesreće hrvatskog naroda u BiH kao rezultata anahrone i nazadne HDZ-ovske politike, sadržana i suština ideje trećeg entiteta, koju retorika etnobiznismena i patrona bivših kadrova UDBA-e Dragana Čovića bezuspješno nastoji predstaviti kao benevolentnu i kao legitiman izraz hrvatske političke volje. I upravo je u tom gradiću predočeno da je kvintesencija ideje trećeg entiteta sadržana u stavu – tamo gdje postoji drugi, tamo postoji problem. Očito je da će još mnogo vode proteći Bregavom prije no što HDZ i njegove satelitske stranke shvate koliko je ne samo opasno već i samoponižavajuće oponašati političku sabraću iz druge države i težiti ka ostvarivanju tamošnjih rješenja.

Premda je karakter VII sabora HNS označen kao izvještajni, preciznije bi bilo reći da je riječ o – ispipavajućem karakteru. Čelnici i deputati Sabora, naime, nisu propustili priliku da, kroz bespotrebno lomljenje jezika i sintakse, kažu ono što su mogli reći i s manje truda, jer je i vrapčićima koji od studeni drhture pod strehama već odavno jasno da HNS nije u stanju ponuditi nikakvu svježu, pogotovo ne razložnu političku misao, već može samo radikalizirati ili ublažavati retoriku. A ovaj je put po rasporedu bila radikalizacija, koju su Dragan Čović, Božo Ljubić i drugi pokušali umotati u naizgled kompleksne iskaze. Među njima se naročito ističe insistiranje Bože Ljubića na HNS kao nositelja neteritorijalne autonomije, ma šta to značilo, Hrvata u BiH, nakon čega je on dodao da će “HNS BiH to ostati sve dok je ovakav administrativno-teritorijalni ustroj BiH na snazi”.

Da li je ovim riječima Ljubić poručio da od bosanskohercegovačkih Hrvata očekuje da se u svojoj domovini osjećaju kao uljezi i pretpolitički narod, pa se stoga moraju organizirati kroz parapolitička tijela i opstrukcijom političkog sistema, umjesto integracijom u njega, ili je uputio nevješto prikrivenu prijetnju postojećem administrativno-teritorijalnom ustroju države, ostalo bi nejasno da potom nije, pored mantri o borbi za ravnopravnost hrvatskog s ostala dva naroda u BiH, pri čemu nikad nije pojašnjeno u čemu je ta neravnopravnost sadržana, izjavio i da, “ako BiH želi postati samoodrživa, onda je nužan i njezin administrativno-teritorijalni preustroj, koji bi uključivao federalnu jedinicu s hrvatskom većinom. I to ostaje trajna težnja hrvatskog naroda u BiH”. Time je Ljubić nedvosmisleno najavio početak ofanzive za treći entitet, po svoj prilici ne shvatajući da bi u njemu, izuzev varošica po zapadnoj Hercegovini, svako naseljeno mjesto bilo novi Stolac ili novi Mostar.

HDZ ostaje vjeran politici podjela i opstrukcija

Svjestan da je kao član državnog Predsjedništva izloženiji pažnji međunarodnih subjekata, Dragan Čović je bio nešto suzdržaniji od svog sabornog kolege, vjerujući da je dovoljno mudar da retoričkim ekvilibrizmom prikrije stvarno značenje svojih poruka. Govoreći o ispunjavanju Upitnika EU do kraja maja ove godine, kao o jednom od prioriteta vlasti u BiH kako bi se do kraja godine dobio status kandidata za članstvo u Uniji, odnosno kako bi bio aktiviran Akcioni plan za članstvo BiH u NATO-u, Čović je dodao da će to “zahtijevati i restrukturiranje Oružanih snaga BiH”. Rafiniraniji od svog političkog ašiklije Milorada Dodika, Čović pokušava da ispod radara provuče novu u nizu opstrukcija integracionih procesa u BiH. Naime, s nedavno usvojenim Pregledom odbrane, OS BiH su pokazale da su, za razliku od nekih političkih partija, posljednja institucija u ovoj državi kojoj je potrebno restrukturiranje, a pogotovo je komično to što šef jedne od ovdašnjih partija vjeruje da je on taj koji će definirati uvjete za MAP. Te uvjete ipak definira organizacija kojoj se pristupa, a ne država koja pristupa.

Na Saboru su se mogli čuti i drugačiji glasovi, poput onog Dijane Zelenike iz HDZ 1990, koja je otvoreno kritizirala Čovićevo koaliranje s pobunjenim Dodikom i antidržavne poteze Čovićevog HDZ-a, za koje Zelenika savršeno tačno razumijeva da su ujedno i antihrvatski potezi, ali i glasovi poput onog Slavena Raguža iz Hrvatske republikanske stranke, koji Čovića napada zbog nedovoljno energičnog rješavanja hrvatskog pitanja u Bosni i Hercegovini, istovremeno aludirajući na njegovo dvojbeno hrvatstvo i na historijat njegovih sprega s jugoslavenskom tajnom službom, što je tema o kojoj se u posljednje vrijeme sve češće govori među bosanskohercegovačkim Hrvatima. Raguž je u teatralnoj filipici upitao i branitelje zašto sve to dopuštaju i jesu li se za ovo borili. “Da vam oni koji su bili na liniji u podrumima i na makarskoj rivijeri kroje sudbinu? Da vam isti ideološki sinovi onih protiv kojih ste se borili sjede u vlasti kiteći se preko noći navučenim nacionalnim bojama? Da vam oni koji su bili u tada neprijateljskim jedinicama i radili za neprijateljske obavještajne službe danas sjede u ime Hrvata u najvišim pozicijama vlasti?”

Kako Čović, kraj ovakvih otvorenih pitanja, namjerava postići jedinstvo i “zbijanje redova” na koje je pozvao sve učesnike HNS, ostaje nejasno, baš kao što ostaje nejasno čime bi svojim kladioničarskim mecenama kompenzirao gubljenje tržišta, što bi svakako bila jedna od prvih posljedica avanture s trećim entitetom. U svakom slučaju, upravo su ta dva pitanja – neumrle sprege s jugoslavenskim, odnosno srbijanskim tajnim službama, te sprege sa svijetom kontroverznog biznisa, da upotrijebimo taj eufemizam – razlog što evropski demokršćanski političari, pa i dobar dio političara iz Hrvatske, Čovića drže na kurtoaznoj distanci od sebe. Ma koliko se on nastojao predstaviti miljenikom Evrope i Hrvatske, činjenica je da je tokom protekle dvije godine neuporedivo više puta boravio u Beogradu, nego u Zagrebu ili Bruxellesu.

Na provokativnu, pa i prijeteću retoriku čelnika HNS, energično je reagirala SDA, koja je poručila da joj je apsolutno neprihvatljivo “zagovaranje dodatnih etničkih i teritorijalnih podjela u BiH, te da neće prihvatiti nikakve ustavne reforme koje bi državu vodile u dalje podjele”. U saopćenju SDA kaže se da su “moguće samo one reforme koje će reintegrirati BiH i takvu je reintegriranu voditi u EU, te kojima će se osigurati ravnopravnost svih naroda i građana na cijeloj teritoriji BiH”, a ujedno je izneseno podsjećanje da su sve probosanske stranke iskazale spremnost da se, u sklopu sprovođenja presude Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu po predmetu Sejdić-Finci, povede računa i o poziciji Hrvata kao najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda u BiH. To, međutim, nije bilo dovoljno za HDZ BiH, koji uporno odbija svako predloženo rješenje kojim bi se osigurao utjecaj Hrvata na izbor člana Predsjedništva, pokazujući tako da ostaje vjeran svojoj politici podjela i opstrukcija. I HDZ i HNS nastavljaju s politikom maksimalizma i potkopavanja ustavne strukture BiH, tako usporavajući napredak i otežavajući život svima u ovoj zemlji, a naročito Hrvatima. Kratko i jasno i bez suvišnih jezičkih egzibicija poručeno je – trećeg entiteta i “administrativno‑teritorijalnog preustroja”, kakav zagovara HNS, neće biti.

Uprkos veoma jasnim i rezolutnim stavovima SDA, iz DF su stigle optužbe na račun te stranke i na račun bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, da oni šutke pristaju na prijetnje i ucjene HDZ i HNS. Premda to već postaje zamorno, ipak je nužno po ko zna koji put podsjetiti tu stranku da je upravo ona jedan od rijetkih validnih argumenata za hrvatske zahtjeve za većom ravnopravnošću u BiH, te da njena bukačka i parolaška retorika ne dobacuje dalje od ispraznog ushićenja njenih birača onim banalnim “jest im se nagovorio”.

No, možda ideju trećeg entiteta i ne treba a priori odbacivati kao neostvarivu i štetnu po interese i države i njenih naroda, uključujući tu i Hrvate. Ako je Čoviću već toliko zapelo da ima vlastitu latifundiju, uvijek se može obratiti svom političkom ašikliji Miloradu Dodiku i pozvati se na njegovo ushićenje nad činjenicom da je Čović “predstavnik RS u Predsjedništvu”, te na osnovu toga zatražiti od Dodika da mu ustupi, recimo, derventski kraj kao nukleus trećeg entiteta.

PROČITAJTE I...

Aktivni član SDP-a Zoran Mijić poručuje Dautoviću da se “moli kome hoće i kako hoće da ga ne sretne u gradu a kamoli u vijeću SG”, ostali bi ga “preimenovali u KUM” i “morat će na plastičnu operaciju da ga prepoznaju”, a “faca mu se ubila za gaženje martinkom”, jer sve te “jebene balijske isprdke treba flammenwerferom”. Smatraju da je vrijeme da se “Antifa i raznorodni anarhisti slobodarci dignu u BiH ko oni u Murici i jebu mater ovim kozojebima ovdje”, na šta se odgovora: “čekaj malo, kuha se čorba”. Dautoviću, sinu od “oca supčića hodžice”, “treba jebat mater i ćao”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!