“Ne možemo svi otići iz Bosne i Hercegovine”

Riječ je o svojevrsnoj socijalnoj komediji koja uz pomoć krajnje specifičnog teatarskog jezika problematizira pitanje odlaska mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine.

Premijerom predstave Jedvanosimsoboakalomistobo režisera Aleša Kurta SARTR je 19. oktobra 2017. godine započeo svoju 26. umjetničku sezonu. Riječ je o svojevrsnoj socijalnoj komediji koja uz pomoć krajnje specifičnog teatarskog jezika problematizira pitanje odlaska mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine. Tim smo povodom razgovarali s koautoricom teksta, mladom dramaturginjom Nejrom Babić.

Jedvanosimsoboakalomistobo je dio projekta Kofer za sjećanja podržanog od Vlade Švicarske. Prvi dio projekta sastojao se od ankete u kojoj je približno šesto ljudi odgovorilo na pitanje šta bi to ponijeli sa sobom kada bi otišli iz Bosne i Hercegovine (a da nisu stvari materijalne vrijednosti). Ta anketa bila je baza za nastavak istraživanja i skupljanja materijala za rad na dramskom tekstu. Postoji više razloga za odlazak, a jedan od osnovnih jeste nezaposlenost. Nemoguće je baviti se problemom odlaska a ne tematizirati apsurdnost okruženja u kojem živimo. Ipak je ovo zemlja u kojoj se na listi zvaničnih mogućih zanimanja nalazi ‘direktor službe drugdje nerazvrstan’. Primjera je bezbroj, kao i načina na koje je moguće sve to pretvoriti u dramski tekst. Mi smo se odlučili za onaj koji je teatarski privlačan i inspirativan, nepretenciozan i koji postavlja pitanja, bez namjere a i mogućnosti da daje odgovore i rješenja. Jer, ne možemo svi ni otići. Onima koji ostaju čestitamo na postojanju”, kaže Babić u izjavi za Stav.

Na pitanje može li pojasniti igru riječima u naslovu predstave, Babićeva nastavlja: “Muzika je jedan od bitnijih faktora za njen nastanak, tako da naslov predstavlja igru riječima koju je osmislio Damir Nevesinjac još 1997. godine. Jedvanosimsoboakalomistobo je naslov prvog albuma grupe Protest, čiji su bivši članovi (Nevesinjac i Nedim Zlatar) autori muzike za ovu predstavu. Ovaj naslov nagovještava igru. Igru riječima, birokratsku igru ljudskim životima, igru onih koji imaju moć da određuju pravila igre, ali i teatarsku igru – svjesnost da na kraju ipak ne pišemo društveno angažirane kolumne nego stvaramo predstavu.

Pored svega toga, Jedvanosimsoboakalomistobo nagovještava i činjenicu da se vrlo često jedva nosimo sa sobom, a kamoli s drugima.” Iako je riječ o još jednoj socijalnoj komediji, kao trenutno najzastupljenijem žanru u bh. teatru, ona predstavlja svojevrsno osvježenje i promjenu na našoj teatarskoj sceni. “Društvo u kojem živimo svakodnevno nam nameće teme kojima bi se teatar mogao i trebao baviti. Aleš Kurt odlučio se za režiju u kojoj se prožimaju drevno i sadašnje, koja sadrži teatarske kodove od antičkog perioda do danas, i upravo je taj pristup možda nešto što ovu predstavu izdvaja od onih koje trenutno možemo pogledati u bh. teatrima.

Glumci su, s druge strane, vrlo posvećeno pristali na taj zahtjevan rad i stvorili predstavu koju je već nakon tri izvođenja publika izuzetno dobro prihvatila”, dodaje Babić, kojoj je ovo prvi profesionalno izveden dramski komad: “Nakon diplomiranja na Odsjeku za dramaturgiju, radila sam jednu godinu kao dramaturg-pripravnik u SARTR-u. Bilo je to za mene vrlo značajno iskustvo. Na kraju shvatite da je, pored toga što radite s talentiranim, obrazovanim ljudima, najbitnije da su to dobre osobe, spremne da vam pruže podršku u vašim prvim koracima. Imala sam izuzetnu sreću i kroz pripravnički rad, a i kroz rad na ovoj predstavi, da budem okružena upravo takvim ljudima.”

PROČITAJTE I...

“Danas je mnogo važnije sačuvati te stare običaje nego što je to bilo nekad u moje vrijeme. Uprkos slabom interesiranju, posebno kod mladih, ipak se nađe određen broj entuzijasta koji su voljni njegovati i promovirati te naše stare običaje. Vrlo je važno sačuvati svoju kulturu jer se po tome prepoznaje svaki narod”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!