Navijajte, “treći” ne čekajte

Sjetimo se samo da su 1998. godine od rafala ispaljenih sa zapadne strane Mostara, nakon utakmice Hrvatske i Turske, poginuli Emina Ćatić i Husein Đelilović, što je zločin za koji ni dan danas niko nije odgovarao.

Kada god igraju sportske reprezentacije neke od susjednih država, bila to Srbija ili Hrvatska, treba očekivati provokacije i napetosti. Doduše, to je veliki napredak uzme li se u obzir kako je bilo prije tek nekoliko godina, kada su se pobjede ili porazi reprezentacija susjednih država obilježavali nasiljem redovno usmjerenim protiv pripadnika najmnogobrojnijeg naroda u Bosni i Hercegovini – protiv Bošnjaka.

Sjetimo se samo da su 1998. godine od rafala ispaljenih sa zapadne strane Mostara, nakon utakmice Hrvatske i Turske, poginuli Emina Ćatić i Husein Đelilović, što je zločin za koji ni dan danas niko nije odgovarao.

Da provokacije ove vrste nisu samo stvar pojedinaca ili grupica nego i lokalnih institucija i politike koja njima upravlja, najbolje pokazuje ovaj, sasvim “neustavni” plakat. Na njemu se Kanton 10, ili Livanjski kanton, protuustavno naziva “hercegbosanskim”, koristi se protuustavna riječ “županija”, a i protuustavno su kao obilježje kantona upotrijebljeni i simboli zločinačke tvorevine “Herceg-Bosne”, koji se katkad, prema potrebi, nazivaju i simbolima “hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini”.

Postoji li bolji primjer na šta bi ličio život nehrvata i kakva bi prava imali ako bi retrogradne političke snage uspjele u svom naumu da od dijelova ove države naprave neki ekskluzivno hrvatski “treći entitet”, odnosno ako bi im pošlo za rukom da uskrsnu zločinačku tvorevinu Herceg-Bosnu pod drugim imenom?

PROČITAJTE I...

Nanićeva pobjeda znači i povratak SDA u viteški grad Bužim, a pobjeda je za SDA time slađa jer je osigurana u borbi “samih protiv svih”. Ona ukazuje i na to da je u Unsko‑sanskom kantonu došlo do zamora glasača, koji nakon bezbrojnih podjela, nakon ispraznih obećanja i novih razočarenja novonastalim strankama i nezavisnim kandidatima (najčešće višestrukim preletačima) vraćaju povjerenje SDA.

Ta demokratska (r)evolucija poremetila je decenijsku (ne)ravnotežu u kojoj je kemalistička oligarhija vladala a da nikad nije dobila nijedne (poštene) izbore. Prelazak na predsjednički sistem u kojem se izvršna vlast osvaja s minimum 50% + 1 glas nadu oligarhije o povratku na stari status quo učinio je još iluzornijom

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!