Nastavlja se borba za jednakopravnost Bošnjaka u Srbiji

“Srpsku djecu niko ne pita o jeziku nastave. Po automatizmu, u istom pravnom sistemu roditelji bošnjačke nacionalnosti upisivat će svoju djecu na nastavu na bosanskom jeziku, a roditelji srpske nacionalnosti svoju na nastavu na srpskom jeziku”

S više manifestacija i naučnih i kulturnih skupova u Sandžaku obilježen je 21. februar, Dan školstva na bosanskom jezika. Ključni događaj za Bošnjake Sandžaka u novijoj historiji jeste uvrštavanje Bošnjaka i njihovog jezika u statističku klasifikaciju uoči popisa stanovništva 2002. godine. Iste godine donijet je zakon o pravima i slobodama nacionalnih manjina u Republici Srbiji. Bošnjaci su tada dobili ličnu kartu, kao zajednica, a tadašnji bošnjački zvaničnici u Sandžaku iskoristili su to za daljnje korake. Prema riječima aktuelnog predsjednika Bošnjačkog nacionalnog vijeća (BNV) Esada Džudže, koji je u to vrijeme bio narodni poslanik ispred Koalicije “Lista za Sandžak”, sljedeći korak bile su pripreme da se bosanski jezik uvrsti u školski sistem Srbije.

Od novinskih naslova Bosanski neće proći u beogradskoj štampi, preko direktnih prijetnji zvaničnog Beograda, ali i predstavnika srpske akademske zajednice, zbog inicijative i aktivnosti za uvođenje bosanskog jezika u školama, do printanja udžbenika i, praktično, dovođenja do pred katedru na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru, nastava na bosanskom jeziku dosegla je već poodavno razinu nezaustavljivog procesa.

Danas je obrazovanje na bosanskom jeziku u osnovnim i srednjim školama zaokružen proces jer su uređena sva školska dokumenta – od neophodne evidencije, školskih udžbenika, programa završnih ispita za kraj osnovnog obrazovanja… Ovih dana u BNV-u završavaju koncept državnih ispita za kraj srednjeg obrazovanja na bosanskom jeziku i iz Bosanskog jezika i književnosti kao nastavnog predmeta. Za cjelokupan koncept obrazovanja nedostaje još dvanaest udžbenika koji su i dalje sporni za prosvjetne zavode u Srbiji. Prema riječima Džudže, riječ je o “osjetljivim nastavnim sadržajima”, a to su Priroda i društvo za prvi ciklus obrazovanja, Historija za 7. i 8. razred osnovne škole, kao i historija za sve razrede gimnazija i svih srednjih stručnih škola.

“Pokušavamo da u jednom profesionalno-partnerskom odnosu između Bošnjačkog nacionalnog vijeća i državnog izdavača Zavoda za udžbenike prevladamo taj problem. Mnoge smo probleme zajednički riješili u smislu različitih interpretacije historijskih događaja, percepcije događaja, ličnosti, termina koji se upotrebljavaju. Pozivamo se na najveće standarde Vijeća Evrope ističući da jedan manjinski narod, u okviru suverene nacionalne države, u udžbeničkoj literaturi ima pravo na sopstvenu interpretaciju, na sopstvene naučne dokaze, kada govorimo o historiografiji, o načinu percepcije mnogih događaja, naročito od balkanskih ratova do devedesetih godina”, pojašnjava Džudžo i najavljuje da će za učenike deset srednjih škola Vijeće osigurati hiljadu primjeraka čitanke Bosanski jezik i književnost, dok jedna izdavačka kuća u Beogradu godišnje u Srbiji jedva proda hiljadu primjeraka bilo kojeg udžbenika. Kako kaže Džudžo, u pripremi je i elaborat za studij bosnistike na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru, sa studijskim programom Bosanski jezik i književnost. Kako najavljuju iz BNV-a, to otvara prostor za još tri studijska programa: historije, muzičke i likovne kulture.

Džudžo ističe da su Sanela Međedović i Adela Karaahmetović-Melajac među najzaslužnijim Bošnjakinjama i saradnicima Bošnjačkog nacionalnog vijeća, koje su, kroz lični primjer, dale nemjerljiv doprinos u implementaciji nastave na bosanskom jeziku. One su, među ostalima, autorice dvanaest udžbenika odobrenih po najstrožijim kriterijima prosvjetnih srbijanskih vlasti.

“Došli smo u fazu da ima više od 17,5 hiljada učenika u nastavi na bosanskom jeziku u osnovnoj i srednjoj školi. Ako uzmete sandžačku porodicu od 4-5 članova, onda imate 75 hiljada ljudi koji su na posredan ili neposredan način učestvovali u donošenju odluke o svom djetetu, njegovoj budućnosti i jeziku nastave na kojem će da uči. Srpsku djecu niko ne pita o jeziku nastave. Po automatizmu, u istom pravnom sistemu roditelji bošnjačke nacionalnosti upisivat će svoju djecu na nastavu na bosanskom jeziku, a roditelji srpske nacionalnosti svoju na nastavu na srpskom jeziku. U Novom Pazaru, Tutinu i Sjenici imamo nastavu na bosanskom jeziku, a od ove školske godine bit će uvedena u svim školama u Prijepolju. Za Priboj i Novu Varoš, gdje nemamo popunjena odjeljenja, smatramo da je dovoljan model ‘C’, predmet Bosanski jezik sa elementima nacionalne kulture, za očuvanje njihovog etničkog i kulturnog identiteta”, zaključio je Džudžo.

PROČITAJTE I...

Ostao sam šokiran pojedinim iftarskim “ponudama”, tačnije cijenama. Ruku na srce, to nema nikakve veze s duhom ramazana i onim što bi iftar vjerniku trebao značiti. Platiti 50, pa i više konvertibilnih maraka za jedan iftar pretjerivanje je koje se ničim ne može opravdati niti bilo kako dovesti u vezu s duhom ramazana. Kada sam jednom prijatelju, onako i sam začuđen, pokazao sličnu cijenu jednog iftara, odmahujući rukama, rekao je: “Vala, da je s onog svijeta – što je previše, previše je”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!