Naša stranka obavila zadatak: Osujećeno stvaranje patriotskog bloka

Zaista je rijetkost da je neki politički projekt toliko brzo i tako potpuno potvrdio gotovo sve slutnje i predviđanja o vlastitom štetočinstvu.

Svakim je danom sve jasnije koliko je zaista tačna politička dijagnoza da “priroda političke ideologije i prakse Naše stranke nije etička nego etnička, a cilj joj je promocija i zaštita nebošnjačkih etničkih interesa kroz atak na bošnjačke interese, i to kroz pokušaj onesposobljavanja nacionalnog političkog djelovanja Bošnjaka, a zatim kroz kulturološke zahvate nad bošnjačkom većinom”, a koju je magazin Stav uspostavio još u oktobru prošle godine (Sarajevo noćas mora pasti, u: Stav, br. 190).

Ovo bi trebalo biti jasno svima, pogotovo sada kada je Naša stranka javno istupila kao saboter i protivnik bilo kakvog pokušaja da se ostvari zajednički politički nastup probosanskih stranaka na višim nivoima vlasti te tako suprotstavi srpsko-hrvatskoj koaliciji.

Pokušaji Peđe Kojovića, predsjednika Naše stranke, da uspostavi nekakav lažni ekvilibrij te izjednači SDA, stranku koja je iznijela borbu protiv agresora, sa strankama poput SNSD-a i HDZ-a, koje su zastupnici antidržavnih politika i baštinici agresorskih narativa, nije ništa drugo nego historijski revizionizam i maliciozna politička sabotaža.

Da ne spominjemo kako je riječ i o jeftinom pokušaju zamazivanja očiju jer je činjenica da će bilo koja stranka ili politički blok koji bude želio formirati vlast na nivou entiteta ili države to morati raditi i sa SNSD-om i s HDZ-om, pa se u suštini Kojovićeva “antinacionalistička” politika svodi na marginalizaciju samo i isključivo SDA.

Izjave pojedinih “odmetnutih” SDP-ovih kadrova te Kojovićev nastup u kojem vlastitu stranku predstavlja kao “stožer” Bh. bloka, pa poručuje da, “ukoliko neki od partnera odluče da idu u koaliciju s HDZ‑om, SDA i SNSD-om, oni samim tim izlaze iz Bh. bloka”, također potvrđuje ranije pisanje Stava da je “čudan nesrazmjer između broja glasova i mandata koje je osvojila Naša stranka i ogromne medijske pozornosti koja joj se ovih dana pridaje”, te da je riječ o “legitimizaciji plana da Naša stranka, iako minorna, sa samo 5% glasova osvojenih na nivou Federacije BiH, u okviru planirane koalicije, uz određene radikalnije kadrove SDP-a, diktira i zadaje ideološki kurs” (Patuljasti divovi Naše stranke, u: Stav, br. 191).

Sa stranica Stava pokušavalo se na vrijeme upozoriti javnost da je ostvarivanje vlasti isključivo u Sarajevu politički prioritet Naše stranke (Peđa Kojović, šaptač bošnjačkim konjima, u: Stav, br. 194), a što je potvrđeno i ovih dana, i to izjavama ideologa ove stranke Tarika Haverića, koji se, gostujući na televiziji N1 i pokušavajući opravdati sabotažu ideje bilo kakvog probosanskog bloka na višim nivoima, izlanuo kako je fokus Naše stranke isključivo na Sarajevo i kako se u Našoj stranci nadaju da će opstati barem “Sarajevo republika”.

Indikativno je kako u Našoj stranci nemaju nikakvih problema da “osvojeni” Kanton Sarajevo tretiraju kao nešto izdvojeno od ostatka države, nešto čime će oni vladati bez obzira na stanje na višim nivoima, a nije potrebno ni spominjati da to zapravo znači najgrublji nasrtaj, i to onaj abdićevskog tipa, na nacionalne interese Bošnjaka koji se time parceliziraju na narod podijeljen u kantonalne rezervate bez kapaciteta za nacionalnu politiku.

Naša stranka uspjela je čak šokirati i vlastite partnere iz Bh. bloka, i to tako što je vlastiti manjak kapaciteta za patriotizam pokazala kroz specifičnu retoriku u kojoj probosansku koaliciju ismijavaju kao “udruženi patriotski poduhvat”, čime su opet potvrdili analize i upozorenja Stava iz ranijih brojeva (Njihova stranka, u: Stav, br. 153).

Zaista je rijetkost da je neki politički projekt toliko brzo i tako potpuno potvrdio gotovo sve slutnje i predviđanja o vlastitom štetočinstvu.

PROČITAJTE I...

I to je taj paradoks. Prave ustaše misle potpuno drukčije, ali ne priznaju Bošnjake kao naciju. Reducirane ustaše žele dijeliti Bosnu, a protuustaše prema muslimanima generalno, a onda i Bošnjacima imaju zapravo vrlo negativne stavove. Apsurd je dosegao kulminaciju kada je neku Sanju Modrić, novinarku Novog lista, prije par godina na HTV-u ismijao Slaven Letica, desničarski, uglavnom HDZ panegiričar, kada je tvrdila da je Bosna nemoguća država, i to zbog muslimana. Bošnjaci se kao narod i ne spominju. No, ima li se u vidu da je osnivač Novog lista, razočaran Jugoslaven i promotor mita o Crvenoj Hrvatskoj Frano Supilo, kao i Starčević, život okončao u ludnici? Nije li stoga stav Modrićke očekivan?

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!