Naša Maša i ruski Medvjed

Šta god da je u pitanju, jedno je sigurno, ovo je ogroman autogol i za tragikomičnog Mašića, no posebno za ionako uzdrmani SDP, i to u trenutku kada ovoj stranci na samrti takvi autogolovi najmanje trebaju.

Kako protumačiti ponašanje i izjave Damira Mašića, političkog direktora SDP-a BiH? Mašić kao da je odlučio da u javnosti uništi i ono malo dobre volje spram SDP-a tako što će se ponašati poput karikature negativca, poput nekog komičnog zločestog lika iz crtanih filmova. Zašto je Mašić odlučio da obznani svekolikoj javnosti da se nada da će Dodik i Čović preuzeti gotovo posljednju državnu instituciju koja radi svoj posao i od nje napraviti ono što su napravili od VSTV-a? Čemu taj javni i sramotni salto mortale?

Dovoljno je pogledati Mašićev tvit pa da postane jasno da je u ovoj sasvim otvorenoj podršci velikosrpskoj i velikohrvatskoj politici Mašić usamljen čak i među prijateljima i simpatizerima jer njegov status ima tačno jedan lajk, ali desetine negativnih komentara. I otkud Mašiću takvi antidržavni i sasvim velikosrpski stavovi? O čemu je riječ?

Da li je Mašić pretrpio neki oblik nervnog sloma radi sve očitijeg propadanja SDP-a pa ne zna šta piše, ili možda zna šta piše, no ne zna da to ne bi trebao činiti? Da li je Mašićeva mržnja spram SDA toliko velika i strastvena da bi on radije prepustio državne institucije, i to one kritične, kakva je obavještajna agencija, u ruke velikosrpskih i velikohrvatskih kadrova, samo ako će mu to podariti iluziju da je time nekako naštetio Stranci demokratske akcije?

Postoji li veza između Mašićevog gotovo erotičnog velikosrbovanja i Mašićevog drugovanja s uposlenikom Ambasade Rusije u BiH Nikolayom Manulikom? Da li Mašićevo neprijateljstvo prema ovoj državnoj agenciji, posebno prema njenom direktoru Mehmedagiću, a koji obavljaju odličan posao u smislu odbrane države od prodora obavještajnih agencija susjednih država, stoji u nekoj korelaciji s Mašićevim poznanstvom s Davorom Franićem, šefom kabineta direktora Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) Republike Hrvatske?

Da li su Mašićevi politički kapaciteti i horizonti zaista toliko patuljasti ili je možda u pitanju jedna opservacija koja se može pročitati na internetu, a koja kaže da Damir Mašić, koji je rat proveo u Beogradu pa se tamo i formirao kao osoba, ustvari politiku jednostavno posmatra i tumači iz srbijanske perspektive jer drugačije i ne može.

Šta god da je u pitanju, jedno je sigurno, ovo je ogroman autogol i za tragikomičnog Mašića, no posebno za ionako uzdrmani SDP, i to u trenutku kada ovoj stranci na samrti takvi autogolovi najmanje trebaju.

PROČITAJTE I...

Nezir Hadžić, bivši direktor sarajevskog Vodovoda i kanalizacije (ViK), do sada nije imao priliku reći istinu o svojoj smjeni, niti se odbraniti od orkestriranog napada koji je, prema njegovim tvrdnjama, podmuklo osmislio i proveo njegov bivši prijatelj i bivši stranački kolega Elmedin Konaković ne bi li prikrio svoje manipulacije u ViK-u i sa sebe skinuo odgovornost i gnjev građana. Nezir Hadžić sin je rahmetli Safeta Hadžića, proslavljenog narodnog heroja, a sada bez ustezanja za Stav najavljuje borbu “s pobješnjelim pojedincima i sveznalicama” pred kojima neće pognuti glavu. Nezir smatra da je slijeđenje puta “hrabrog i čestitog Bošnjaka” dužan i imenu svog babe. Za Stav otkriva da je zbog Konakovićevih lažnih potvora puno trpio te je, nakon dede i rahmetli babe, koji su također radili u ViK-u, napustio Vodovod nakon 17 godina provedenih u ovom preduzeću. Ponuđeno mu je mjesto koje je imalo za cilj nastavak poniženja i represije Elmedina Konakovića spram njega i njegovog porodičnog naslijeđa, što nije mogao prihvatiti. “Čvrsto vjerujući da moju nafaku ne određuju ljudi, izašao sam iz ViK a s osjećajem da napuštam sopstveni dom i porodicu jer, u konačnici, svaki dio mog života i mojih predaka bio je vezan za ovo preduzeće, a Elmedin Konaković nakon pet mjeseci dolazi na obilježavanje godišnjice smrti mog oca na kapiji 'Pretisa' jer mu savjest nije mirna”, kaže, među ostalim, Nezir Hadžić u ekskluzivnom intervjuu koji otkriva sve potankosti Konakovićevih malverzacija i manipulacija

Tokom izborne kampanje za predsjedničke izbore 2017. godine građanima Sandžaka Vučić i njegovi saradnici obećavali su nove puteve, domove zdravlja, industrijske zone, fabrike... Dvije godine nakon izbora, od obećanog nema ni trafostanice u Tutinu. Sve na kraju “plaćeno” transfernim “infuzijama” na kraju godine. Umjesto rješenja statusnih pitanja, nove negacije jezika, tradicije, kulture, identiteta Bošnjaka

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!