Naša historijska iskustva nalažu strpljenje, hladnoću i dostojanstvo

Zapadni susjed, uz podršku bosanskih Srba i Hrvata, u posljednje vrijeme intenzivira kampanju prema kojoj opasnost po Evropu ne dolazi samo iz dalekih zemalja Istoka nego i iz BiH, a od Bošnjaka. Takvu sliku o Bošnjacima počela je širiti hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, kojoj se pridružio nekadašnji šef SIS-a Hrvatske, a danas najagilniji obavještajac u Hrvatskom saboru Miroslav Tuđman. Da bi sve bilo “evropski”, nije izostala ni podrška austrijskog ministra Sebastiana Kurza, potom i češkog predsjednika Miloša Zemana. Svi oni pušu u istu tikvu.

Jedna od najgorih pozicija za čovjeka jeste da se brani od izmišljenih i nesuvislih optužbi, da poseže za dokazima kako bi opovrgao ono što nije. Individualna razina, međutim, nije jedini problem. Još je gore, dakako, ako su narod ili država u poziciji da poriču ono što im se stalno spočitava. Tim više, jer se, posezanjem za argumentacijom koja će parirati takvim vrstama napada i optužbi, napadaču u određenoj mjeri daje legitimitet, normalizira njegova uloga u nesporazumu i otvara se dijalog s nekim s kim ne priliči razgovarati. No, to je naprosto usud jer ni šutnja ili ignoriranje nije niti može biti rješenje, pogotovo u eri komunikacijskog totalitarizma. Takvu vrstu luksuza sebi pogotovo ne može priuštiti onaj ko je u objektivno slabijoj poziciji.

Bosna i Hercegovina i njen najbrojniji narod sve više su i sa svih strana izloženi različitim optužbama za koje njihovi iznosioci, da bi ih pustili u eter, ne moraju tražiti posebne razloge. Argumente još manje. Dovoljno je skladati ih i notno poredati u općevažećim trendovima u svijetu prema kojima su baštinici jednog svjetonazora, u ovom slučaju islamskog, opasnost po svjetski mir. Uprkos otporima snaga koje ne dozvoljavaju da im ekstremna desnica pomuti razum, Evropu sve snažnije zahvataju spomenuta uvjerenja, koja sve otvorenije inkliniraju fašizmu, šovinizmu, rasizmu… Upravo tako, jer značajan broj političkih prvaka nalazi da za vlastiti animozitet spram tamne puti nema potrebu za bilo kakvim opravdanjima.

Zapadni susjed, uz podršku bosanskih Srba i Hrvata, u posljednje vrijeme intenzivira kampanju prema kojoj opasnost po Evropu ne dolazi samo iz dalekih zemalja Istoka nego i iz BiH, a od Bošnjaka. Takvu sliku o Bošnjacima počela je širiti hrvatska predsjednica Kolinda Grabar‑Kitarović, kojoj se pridružio nekadašnji šef SIS-a Hrvatske, a danas najagilniji obavještajac u Hrvatskom saboru Miroslav Tuđman. Da bi sve bilo “evropski”, nije izostala ni podrška austrijskog ministra Sebastiana Kurza, potom i češkog predsjednika Miloša Zemana. Svi oni pušu u istu tikvu.

Nakaradna su stajališta po kojima bi naša politika na takve objede trebala šutjeti, jer upravo na taj način legalizira tu vrstu predrasuda prema nama. U ovom slučaju, šutnja bi se tumačila kao: Nemaju šta reći jer su pokoreni silinom argumenata koje smo otkrili javnosti. Naša politika nije šutjela, svjesna da će joj iznutra rovariti i po stomaku i po obrazu pritom sugerirajući da je neprihvatljivo svađalačka. Da je šutjela, to bi bio dnevnopolitički argument da se kaže da je podanička i da planira prodati državu. Upravo zato Bošnjaci, s obzirom na to da se jednakosti i drugih “zagarantiranih” prava nisu posebno nauživali, moraju promišljenije i organiziranije reagirati na nesuvislosti koje im pripisuju i za koje ih optužuju.

Poštovali ga ili ne, slijedili ga ili ne, živjeli po njemu ili ne, ma koliko od njega bježali, uvjeravali druge da s njim nemaju ništa, Bošnjacima će se lijepiti etiketa negativnih predodžbi o islamu. Kao da zaboravljaju da se do jučer diskreditacija za njih tražila i u detaljima koji za druge uopće nisu bili sporni. I u tanjir im se zavirivalo, pa se izbjegavanje svinjetine za nekoga tretirao kao kulturni čin, za Bošnjake nekom vrstom kontrarevolucionarnog djelovanja. Slično je bilo i sa sunećenjem, odnosno obrezivanjem. Tek šezdesetih godina Služba državne bezbednosti prestala je pratiti kretanja “berbera” koji su svoj posao obavljali pod zaštitom mrkle noći. Da ne govorimo o tome da su neki spoznali da su muslimani tek kada im je kroz vrata bahnula četa srpske paravojske da ih odvede u konclogor. Uzalud je tada bilo vikati da su Jugoslaveni i da su za bratstvo i jedinstvo. Tu vrstu bratstva i jedinstva danas identificiramo po srebrenicama i tomašicama.

Svako vrijeme “kreira” nove oblike diskreditacije u strategiji dominacije i porobljavanja, stoga ni aktuelni trenutak političko-ekonomskog terora moćnih sila nas ne zaobilazi s njemu svojstvenim izumima. Političko lukavstvo u tome svakako prednjači. Upravo zato tamnoputi Arap, odriješi li kesu, kupi kakav evropski fudbalski klub, uloži u kakav profitabilan biznis, ili izdašno balaha, tretira se kao investitor. Pokuša li to isto učiniti u BiH, bit će zasigurno okvalificiran kao potencijalna opasnost. Beograd na vodi, sutra možda i Zagreb, može proći, ali Sarajevo se u tom kontekstu iščitava kao masovno naseljavanje Arapa i pokušaj nasilne islamizacije te stvaranja islamske države na Balkanu.

U tim relacijama ponajviše treba tražiti razloge raznih dušobrižnika za evropsko zdravlje, vrijednosti i slična objašnjenja na koja se demagoški pozivaju iako su u pravilu drugi razlozi posrijedi, a oni su naslonjeni na profit i bjesomučnu pljačku koja najviše razara svijet i koja je najveća prijetnja miru, kako na lokalnoj, tako i na svjetskoj razini. U islamu i njegovim “upotrebama” pronađen je za sada najpouzdaniji ključ, razlog za najrazličitije oblike maltretiranja njegovih sljedbenika, ma koliko da su oni u toj posvećenosti dosljedni ili ne.

Udvaračko-dodvoračka receptura kao način političkog ponašanja, kojoj se često pribjegavalo, nije se pokazala pouzdanim rješenjem. Prenapregnut gard još je manje spasonosan, kako za Bošnjake, tako i za BiH kao državu. Mudrost vladavine može održati mir i osigurati normalan razvitak društva, a podrazumijeva izbjegavanje krajnosti. Upravo zato, bez obzira na svaku vrstu bočnih udara, od bošnjačkih političara ponajviše zavisi budućnost ove zemlje, koja se upravo zahvaljujući mudrosti na historijskoj sceni uspjela održati cijeli milenij.

 

 

Sljedeći članak

Kamena grobnica

PROČITAJTE I...

Treba postaviti pitanje istinskih razloga za ovakvu gužvu na političkoj sceni u Bošnjaka. Šta su uzroci ovakve atomizacije i heterogenosti, pogotovo u svjetlu toga da ne postoji ideološka profiliranost niti jednog od “novih” političkih projekata niti da izdaleka postoji mogućnost da će glasačko tijelo dobiti među Hrvatima i Srbima? Je li za ovakav “višak demokratije” odgovorna specifična politička kultura u Bošnjaka ili je u pitanju izvana podstrekivana višedecenijska kampanja stalnog traženja alternative “bošnjačkim nacionalistima”, a sve radi rješavanja “problema Bošnjaka” i njihovog neutraliziranja kao suverenog političkog faktora

Oni su sigurnosna prijetnja jer su ideološki radikalizirani, jer su bili pripadnici organizacije koju je međunarodna zajednica označila kao terorističku. Oni su vojno osposobljeni na tim ratištima, znaju kako upotrijebiti oružje za teroristička djela i uglavnom žive na području Federacije. O njima otvoreno govorimo jer im i tako želimo dati do znanja da pazimo na ono što rade i da će biti sankcionisani ukoliko bilo što nezakonito pokušaju napraviti

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!