Narodne umotvorine iz Dervente i okoline

Knjiga je zbirka usmenih lirskih i nekoliko lirskonarativnih pjesama koje je tridesetih i četrdesetih godina prošlog stoljeća Smajl O. Bradarić sakupljao na području Žepča, Maglaja, srednje i sjeverne Bosne. Nakon više od desetljeća prikupljanja, pošto je skupio više od hiljadu pjesama, rukopis je spakovao i 1955. godine poslao Zemaljskom muzeju BiH. Od prvih zapisa, na kojima je stajalo samo ime zapisivača ovih pjesama, do početka rada na ovoj zbirci prošlo je skoro 70 godina

 

U Zemaljskom muzeju u Sarajevu održana je promocija knjige Narodne umotvorine iz Dervente i okoline, koju je priredila dr. Nirha Efendić. Promotori su bili univerzitetski profesori prof. dr. Jasmina Talam, prof. dr. Sead Šemsović i prof. dr. Sanjin Kodrić, a brojna publika mogla je uživati i u muzičkom dijelu programa Zanina Berbića i Damira Galijaševića. Izdavači su knjige Zemaljski muzej BiH i Slavistički komitet.

Knjiga Narodne umotvorine iz Dervente i okoline zbirka je usmenih lirskih i nekoliko lirskonarativnih pjesama koje je tokom tridesetih i četrdesetih godina prošlog stoljeća sakupljač Smajl O. Bradarić sakupljao na području Žepča, srednje Bosne, Maglaja i sjeverne Bosne. Nakon više od jednog desetljeća prikupljanja, pošto je skupio više od hiljadu pjesama, rukopis je spakovao i 1955. godine poslao na adresu Zemaljskog muzeja BiH. Od prvih zapisa na kojima je stajalo samo ime zapisivača ovih pjesama, do početka rada na ovoj zbirci prošlo je skoro 70 godina. Priređivačica zbirke kaže kako je na zbirci počela raditi 2008. godine, isti dan kada je došla na mjesto kustosa za usmenu poeziju u Zemaljskom muzeju. Posljednjih deset godina radi na ovoj zbirci.

“Samo istraživanje otežavala je činjenica da tih sakupljača više nema. Nema više ondje ni njihovih potomaka, jer znamo da se taj sjeverni dio Bosne iselio. Najveći dio tih ljudi uspjela sam kontaktirati preko društvenih mreža. Dosta njih sada živi u Skandinaviji. Kada sam prijavila svoj doktorski rad, moj mentor rahmetli profesor Munib Maglajlić preporučio mi je da svoj rad baziram na dvije velike i do tada naučnoj javnosti poznate zbirke usmenih lirskih pjesama. Prva je zbirka pjesama koju je po narudžbi tadašnjeg direktora Zemaljskog muzeja Koste Hermana načinio Ludvik Kuba, češki etnomuzikolog. Druga velika zbirka je Ivana Zovke, koja izlazi u istom periodu, početkom 20. stoljeća. Ova zbirka koja izlazi više od stotinu godina nakon ove dvije po svom obimu i sadržaju odgovara veličini tih zbirki, s razlikom na onu Ludvika Kube, jer mi u ovoj zbirci nemamo notne zapise”, objasnila je Efendić.

U istraživanju, nastavlja Efendić, pomogla su joj ljubavna pisma koje je pronašla kod kćerke Smajla Bradarića. “Pronašla sam četrdesetak ljubavnih pisama koje je on svojevremeno slao svojoj djevojci, kasnije supruzi. U tih četrdesetak ljubavnih pisama stao je njegov spisateljski i prikupljački život. On je s toliko ljubavi radio svoj posao da je u tim ljubavnim pismima svojoj djevojci govorio o svom radu, molio je da mu pomogne da ga razumije na tom putu. Ja sam na osnovu tih pisama, a sada su to naši arhivski dokumenti, uspjela rekonstruirati njegov životopis, proniknuti u njegove metode rade na terenu i upravo su mi ta pisma pomogla da uspješno završim i primijenjeni aspekt svog istraživanja – terenski rad”, naglasila je Efendić.

RUKOPISI NE GORE

Jasmina Talam kaže kako je ovo zbirka od izuzetne vrijednosti i zaslužuje veliku pažnju šire akademske i kulturne javnosti. “Posljednjih decenija otkriveni su brojni rukopisi, audio i videozapisi, te izdanja osoba koja strukom nisu bila vezana za folklor, ali su svojim interesiranjem, istraživanjima i, na koncu, praktičnom primjenom folklora ostavili značajan trag u proučavanju narodne književnosti i muzičke tradicije pojedinih regija, lokalnih zajednica, ili pak određenih etničkih skupina u Bosni i Hercegovini. Jedan od takvih rukopisa jeste i zbirka pjesama Smajla Bradarića, koja je, zahvaljujući dr. Nirhi Efendić, danas u formi knjige i dostupna je široj kulturnoj i naučnoj javnosti.

Ova knjiga predstavlja iznimno značajno djelo, kako za oblast narodne književnosti i srodne nauke u koje spada i etnomuzikologija, tako i kao važan dokument koji svjedoči o našem nematerijalnom kulturnom naslijeđu. Bilježenje narodnih pjesama primijenjena je nauka, jer se istraživanja obavljaju izvan akademskog svijeta i direktnom interakcijom sa zajednicom. Stoga građa prikupljena tokom terenskih istraživanja čuva tradiciju u društvenom kontekstu kao kulturu prošlosti”, naglašava Talam.

Sead Šemsović je u svom izlaganju rekao da ova zbirka predstavlja jedno od najznačajnijih djela bošnjačke usmene lirike na jednom mjestu, te da je riječ o jednom od najznačajnijih bošnjačkih sakupljača koji ima veliku i obimnu zbirku bošnjačke usmene književnosti. “Ovo upućuje na činjenicu koliko je bitan ovaj poduhvat kolegice Efendić, time što je ona izvukla ovu zbirku iz folklornog arhiva Zemaljskog muzeja i predočila je javnosti. Šteta je samo što je to mali tiraž, jer je riječ o veoma ozbiljnom djelu. Dvjesto primjeraka izuzetno je malo, jer se ovakvim djelom mogu podičiti mnogo veće države i mnogo veće nacije”, ocijenio je Šemsović.

Sanjin Kodrić kazao je da su bosanskohercegovačka i bošnjačka književnost sve do novijeg vremena bile zvanično nepostojeće književnosti, negiranog i nepriznavanog književno-historijskog statusa i identiteta. “Ono što je građa i zbilja ovih književnosti nacionalizirano je u hrvatsku i srpsku književnu prošlost. Zato smo kao inicijatori i voditelji projekta edicije ‘Bosnistika’ izuzetno ponosni i činjenicom da je ova knjiga, u ovom trenutku, jedna od dvadeset knjiga objavljenih za desetak godina. Ova edicija otvorena je samo za najznačajnija izdanja, jer pod ovim imenom želimo profilirati ono najbolje što se dešava u bosnistici, i onda kada je riječ o lingvističkim proučavanjima, tako i kada je riječ o književno-historijskim. Jedna od takvih knjiga upravo je i zbirka Narodne umotvorine iz Dervente i okoline”, rekao je Kodrić, dodavši da danas imamo institucije koje su prepuštene entuzijazmu pojedinaca.

“Upravo takva institucija je i Zemaljski muzej. Međutim, i u takvim institucijama ovakve projekte rade pojedinci. Ovakvi projekti nastaju, razvijaju se, žive i uz Božiju pomoć dovršavaju se zalaganjem, pregalaštvom i požrtvovanjem pojedinaca. Takav pojedinac je kolegica Nirha Efendić, koju ništa nije uspjelo zaustaviti da, uprkos svim okolnostima u kojima živimo, ovu knjigu dovede do njenog kraja. Mi u Slavističkom komitetu mogli smo joj u tome samo djelomično pomoći. Rukopisi, to nam je pokazao između ostalih i Umberto Eco, ne gore. Oni će, ako ništa, nekim tekstom preživjeti u nekim drugim rukopisima, a isto tako, barem neki rukopisi imaju tu sreću da iz pretinaca, sehara, trezora, arhiva izađu na svjetlo dana, uvijek zahvaljujući izuzetnim, požrtvovanim i stručnim pojedincima, kakva je u ovom slučaju naša kolegica Nirha Efendić, kojoj se javno zahvaljujem i čestitam na njenom poslu”, konstatirao je Kodrić.

PROČITAJTE I...

Svu raskoš svog glumačkog talenta Sokolović prezentira u iznimno kratkoj sceni / kadru u filmu Remake, u kojoj uz pomoć suptilne teatralnosti svojstvene, naprimjer, Jacku Nicholsonu i neograničene slobode koju daje glumcu unutar sebe, a s prigušenim osmijehom na licu, krajnje uvjerljivo i intrigantno stvara lik iritantnog profesionalnog bošnjačkog patriote koji u dijaspori zarađuje na muci svog naroda u ratu

“Na posljednjem MESS-u smo vidjeli dvije predstave jednog režisera iz regije. Nećete vjerovati, predstavu u Crnoj Gori taj režiser je režirao po dramskom tekstu crnogorskog dramskog pisca, a predstavu na Kosovu po drami pisca s Kosova. Kada je režirao u Sarajevu, isti taj režiser je režirao esej mađarskog pisca. Nadam se da se kao uvjet gostujućim režiserima ne postavlja to da ne smiju režirati ništa od bh. drame”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!