NAPUSTIO NAS JE KRALJ MELANKOLIJE I LJUBAVI

Nakon pojave Leonarda Cohena, ništa nije bilo isto – pojavio se jedan autentični glas, njegova melankolična poezija često inspirirana njegovim ljubavnim vezama, dodiri sa židovskom mitologijom, naslanjanja na tradiciju europske poezije, posebno one koju su pjevali francuski šansonjeri, bivaju sve izraženija, a emocije o kojima pjeva sve intimnije i osebnije

Tek što smo se radovali njegovom novom, po svemu briljantnom albumu You Want It Darker, do nas je došla tužna vijest da velikog kanadskog pjesnika, pisca i pjevača Leonarda Cohena više nema. Zauvijek je otišao princ melankolije, ljubavi, ljepote i smrti, depresivnosti, erotike i vječne zapitanosti nad životom. Cohen je bolno precizno znao secirati naše duše i tražiti odgovore na mnoga egzistencijalna pitanja. Pola stoljeća imao je on tu umjetničku snagu i hrabrost da rovi po svojoj nutrini da bi nam otkrio sve ono što nas tišti i boli, ali nekako nježno, daleko od vreve užurbanog života i svih turbulentnosti koje nas okružuju.

Jedan od velikana folk‑revivala

Leonard Cohen jedan je od onih koji su svoju karijeru započeli kao uspješni pisci, da bi se potom preobratili u kantautore čije će se pjevane poetske tvorevine proširiti cijelim svijetom. Nije prvi ni jedini koji je želio da uz pomoć glasa i melodije proširi polje djelovanja, prisjetimo se samo našeg Arsena Dedića ili Rusa Bulata Okudžave, a takvih je primjera u prošlosti mnogo više.

Rođen u srednjeklasnoj židovskoj obitelji u Montrealu 1932. godine, on će studirati književnost i zarana početi objavljivati poeziju i poetsku prozu za koje biva nagrađivan (Let’s Us Compare Mythologies, potom Spice-Box of Earth te provokativna naslova zbirku Flower for Hitler) na prijelazu iz pedesetih u šezdesete, ali se paralelno interesira i za country glazbu i počinje svirati po lokalnim sastavima. Kratko je na studiju u New Yorku, putuje po Europi i kupuje kuću na grčkom otoku Hidra. Tu će upoznati svoju veliku ljubav Marriane Jensen, koja će biti inspiracijom za jednu od njegovih najljepših ljubavnih pjesama So Long Marriane, ali tada nastaju i njegove zbirke novela The Favourite Game i Divni gubitnici, dok istovremeno sklada i prve pjesme bez velikih ambicija da ih sam pjeva.

Dolazi 1966. godine u New York na prolazu za Nashville i sreće folk‑divu Judy Collins, koja se oduševljava njegovim radovima i promptno ih snima s velikim uspjehom. Pjesme Suzanne i Dress Rehearsal Rag postaju uspješnice i otvaraju Cohenu mnoga vrata. A u “velikoj jabuci” su i Bob Dylan, Laura Nyro, Joni Mitchell, James Taylor i još neki velikani folk‑revivala i oni će svi zauvijek promijeniti nutrinu popularne pjesme dajući joj autentičnost i artistički impuls kakav u ranijim sentimentalnim šlagerima nije postojao. Ona će ga dovesti pred velikog talent huntera Jona Hammonda i pomoći mu da snimi za “Columbia Records” svoj prvi LP jednostavna naslova Songs of L.C., na kome su neke od njegovih ključnih pjesama, uz Suzanne, tu su i Hey, That’s No Way To Say Goodbay i Stranger Song.

Slijedio je 1968. godine LP Songs From A Room. Ništa nakon toga nije bilo isto – pojavio se jedan autentični glas, njegova melankolična poezija često inspirirana njegovim ljubavnim vezama, dodiri sa židovskom mitologijom, naslanjanja na tradiciju europske poezije, posebno one koju su pjevali francuski šansonjeri, bivaju sve izraženija, a emocije o kojima pjeva sve intimnije i osebnije. Još jedna briljantna ploča Songs of Love and Hate izašla je 1971. godine, a na kojoj će se naći neke od njegovih najboljih pjesama, recimo ona s naslovom Famous Blue Raincoat, inspirirana krađom njegovog mornarskog kaputa na željezničkoj stanici u Beogradu kada je mijenjao voz putujući na svoj otok Hidru u Grčkoj, pa Joan of Arc, Avalanche  i druge. Sad je već na redovitim turnejama u okviru kojih je ponajviše u Europi.

Mnoge od njegovih najpoznatijih pjesama inspirirane su njegovim ljubavnim i seksualnim vezama. Uz već spominjane Suzanne i So Long Marianne, tu je i Sisters of Mercy, dok će se posveta legendarnoj pjevačici Janis Joplin pojaviti pod nazivom Chelsea Hotel No. 2 na albumu New Skin for Old Ceremony iz 1974. Nastaje niz antologijskih naslova poput Story of Isaac, The Butcher, Sims So Long Ago, pa Nancy, te još jedna dobro poznata pod nazivom Bird on the Wire, kao i Hallelujah, koja će naknadno postati jedna od pjesama koja se najviše snimala, kažu u preko 300 različitih verzija. I druge njegove pjesme često su dio repertoara nekih od velikih zvijezda. Na turneji po Europi 1972. godine snima LP Live Songs, a poznati režiser Tony Palmer i cijenjeni rock‑dokumentarac Bird on the Wire. Slijede albumi Death of a Lady’s Man (1978), na kome neuspješno surađuje sa slavnim producentom Philom Spectorom, pa Recent Songs naredne godine te Various Positions iz 1984. godine, na kome iznova koketira s njemu dragom country glazbom. U tom periodu kontinuirano surađuje s odličnom pjevačicom Jennifer Warnes, koja mu pjeva prateće vokale, ali i snima mnogo od njegovih pjesama samostalno i s uspjehom (album Famous Blue Raincoat iz 1986. godine, na kome je sjajna verzija pjesme First We Take Manhattan). Cohen će je snimiti tek na svojoj ploči I’am Your Man iz 1988. godine i ona će iznova potvrditi da je on autor i izvođač s velikim tržišnim potencijalima i da njegova poezija zahvata sve dublje i sve šire.

Cohen i Bosanci

Slijede turneje na kojima njegov baršunasti bariton naprosto trijumfira, a rezultat su čak dva tribute albuma koji okupljaju kremu svjetske pop‑glazbe, koja na taj način odaje počast jednom od istinskih genija pop‑pjesme. A onda koncem devedesetih odlazi u budistički samostan blizu Los Angelesa i skoro da prestaje pisati, skladati i nastupati. Tek početkom novog milenija na pultu se prodavnica ploča pojavio CD Ten New Songs, na kojima kao koautorom surađuje s novom ljubavi Sharon Robinson. Kažu da se vratio jer su ga njegovi raniji impresariji ogulili do gole kože i ostavili potpuno bez novca, no radosti publike nije bilo kraja. Slijede Dear Heather iz 2004. godine, na kojima se dohvata po prvi puta i skladanje tuđih stihova (Byron, Scott!), te na koncu i Old Ideas (2012) i Popular Problems (2014), koji su iznova potvrđivali njegovu permanentu radoznalost, inspiriranost i artističku svježinu. Uz sve to, njegovi su recentni koncerti posljednjih godina bili svečanost poezije i glazbe, a njihova trajanja od 3 sata publiku su svih generacija dovodile do ushita. Obučen u crno, s obvezatnim šeširom, elegantan u izvedbi, njegov je bariton punio srca publike diljem svijeta iskrenim emocijama na kakve kao da smo u ova gruba vremena potpuno zaboravili.

I dok smo Dylana upoznavali nekako sporadično i na preskok, posebno njegovu poeziju, Cohen je začuđujuće opsežno bio prisutan u našoj kulturi – i njegove ploče, i prijevodi poezije i proze i koncerti napokon su nam bili nadomak u dostatnim količinama. Prevodili su ga mnogi, neki od njih poput beogradskog pisca Vladislava Bajca (koji ga je sretao!) ili Damira Šodana iz Zagreba. To nam je omogućilo da najveći dio njegovog literarnog rada čitamo na našim jezicima već od kasnih osamdesetih pa naovamo, a posebno su nas obradovali pripadnici mostarskog alternativnog kruga (Marko Tomaš, Mili Krpo, Nedim Ćišić i prevodilac Mehmed Begić) koji su napravili sjajan izbor njegove poezije i objavili je za Alternativni institut iz Mostara 2003. godine, uz važnu napomenu da je sam Cohen dao besplatnu dozvolu za tiskanje. Šansonijer Ibrica Jusić snimit će u suradnji s aranžerom Nikšom Bratošem (sve Bosanac do Bosanca ) i prevodiocem Srđanom Depolom 1999. godine CD Hazarder s 12 prepjeva najpoznatijih pjesama iz Cohenove mape, sudbina istog projekta Arsena Dedića ostaje zauvijek obavijena velom misterije.

Tek će se jedna od verzija pjesme Seems So Long Ago, Nancy, koja je u prepjevu Arsena Dedića naslovljena s To je sve davno, biti utisnuta u rilne njegova dvojnog albuma Suputnici (“Diskoton” 1985. i “Dallas Records” 2014. u digitalnom izdanju). Postoje još neki slični pokušaji poput onoga Đonija Štulića, koji je svojedobno otpjevao song Partizan. I napokon, Leonard Cohen u više navrata obznanio nam se u našoj blizini –  koncerti u okviru recentnih turneja 2009. (Beograd) i 2010. (Zagreb, Ljubljana) omogućili su nam barem nakratko da i mi osjetimo dio magije jednog od najvećih među najvećima – Leonarda Cohena, koji nas je zauvijek napustio 10. novembra u 82. godini života.

 

PROČITAJTE I...

Albert Lord 1950. godine u ponovnom posjetu Sandžaku zabilježio je oko 20.000 stihova, završavajući tako posao svog mentora i upotpunjujući grandioznu zbirku od oko 100.000 stihova Avde Međedovića. Avdo je 1950. godine drugi put ispjevao Ženidbu Smailagić Meha, kao i još tri pjesme koje je Milman Parry već bio zabilježio 1935. godine

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!