Nana Fata poručuje: Nikada neću odustati od borbe za svoju slobodu i svoje vlasništvo

“Za povratak se nešto davno trebalo uraditi. Napravili su kuće, a ne mogu da se vrate, i to mi je krivo. Ja sam se vratila na svoje, a ne znam kako je njima kada u 12 kvadrata žive ovdje u Tuzli, u Sarajevu ili Srebreniku, a toliku su svoju zemlju ostavili. Ja sam se vratila i ne dam svoju zemlju. Željela bih da se svako vrati na svoje”

Fata Orlović (74), jedna od prvih povratnica u bh. entitet Republiku Srpsku, koja se godinama bori da se iz njene avlije u Konjević-Polju kod Bratunca izmjesti pravoslavna crkva koja je bez njenog odobrenja sagrađena 1996. godine, proteklih je dana zbog zdravstvenih problema hospitalizirana u Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla.

“Što se tiče doktora, oni su dobri i paze me. Narod mi dolazi u posjetu. Dva mjeseca patim zbog oka koje me zaboljelo, a uz to imam i šećer”, navodi nana Fata, kako su je prozvali novinari.

Iz bolničke postelje poručila je da nikada neće odustati od borbe za svoju slobodu i svoje vlasništvo, a zamolila je i svoju djecu, dodaje, da poštuju njenu odluku kada nje ne bude.

“Sudovi odbijaju moje zahtjeve da se crkva nosi, ali sve dok postoji i posljednja nada, ja se neću predavati. To je moja zemlja”, poručila je.

Iako su joj u ratu ubijeni muž i 22 srodnika, nana Fata vratila se u Konjević-Polje i “uspravila” kuću. O crkvi koju je zatekla ne želi mnogo govoriti, jer se, kaže, svaki put uzbudi i bude joj loše, pa o povratku i poslijeratnim dešavanjima priča generalno.

Istovremeno je, kaže, i sretna i žalosna zbog bošnjačkih povratnika u bh. entitet. Drago joj je, navodi, što su napravljene dobre kuće, a žalosti je činjenica da su te kuće mahom prazne.

“Za povratak se nešto davno trebalo uraditi. Napravili su kuće, a ne mogu da se vrate, i to mi je krivo. Ja sam se vratila na svoje, a ne znam kako je njima kada u 12 kvadrata žive ovdje u Tuzli, u Sarajevu ili Srebreniku, a toliku su svoju zemlju ostavili. Ja sam se vratila i ne dam svoju zemlju. Željela bih da se svako vrati na svoje. U Konjević-Polju su gotovo svi napravili kuće i bez donacija, i dosta se svijeta vratilo, a dosta je i onih koji žive u inostranstvu, pa ljeti kada dođu bude to baš lijepo. Avlije pune. Neka živi ko kako može i hoće, ali nisam zadovoljna. Kako ću biti zadovoljna kada vidim i u kakvoj bijedi žive oni koji su ratovali, pa ostali bez ruku i nogu i sada ne mogu raditi, porodica ispašta, a ništa nemaju.”

Kaže da zbog bolesti ne izlazi mnogo, ali je prisustvovala najmasovnijem iftaru na Balkanu, koji se pod motom “Bošnjaci na Drini” organizirao u Konjević-Polju proteklog ramazana, kada se okupilo preko 7.000 postača.

“Svog Šaćira sam izgubila, djeca su otišla u tuđinu i ne izlazim nigdje. Ko hoće i može, neka izlazi. Na iftar su me pozvali i bilo mi je baš lijepo. I čestitam onom čovjeku (Azmiru Husiću, op.a.) koji je sve to organizirao, platio i pobrinuo se. Onako bi Konjević-Polje trebalo da uradi. Ma, uradila bih i ja, ali ne mogu sama. Odakle mi? I za kurbane se dogovaramo”, kazala je nana Fata na kraju razgovora za Stav.

PROČITAJTE I...

Svakog 4. decembra od 1993. godine do danas pripadnici Diverzantskog odreda “Dido”, uz svog komandanta brigadira Seada Rekića i saborce iz drugih jedinica, okupe se na Brezovači u podnožju Igmana kako bi odali počast dvojici poginulih boraca Armije Republike Bosne i Hercegovine: Adnanu Došliću i Samiru Bećiroviću. Ekipa časopisa Stav ove je godine boravila s njihovim saborcima, bilježeći kazivanja o dvojici mladića koji se nisu štedjeli u borbi za odbranu BiH

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!