“Nana Fata Orlović” na teatarskim daskama

Teatarski autorski projekt glumice i teatarske radnice Hasije Borić Nana Fata Orlović ili Neka se čuju i vaši glasovi bit će premijerno izveden večeras u 19:30 sati u Sarajevu, u sali Franjevačkog centra na Grbavici. Nakon nekoliko godina “čekanja”, ova predstava konačno je dočekala svoju premijeru, a tim smo povodom razgovarali s njenom dramaturginjom Džejnom Avdić.

 

Teatarski autorski projekt glumice i teatarske radnice Hasije Borić Nana Fata Orlović ili Neka se čuju i vaši glasovi bit će premijerno izveden večeras u 19:30 sati u Sarajevu, u sali Franjevačkog centra na Grbavici. Nakon nekoliko godina “čekanja”, ova predstava konačno je dočekala svoju premijeru, a tim smo povodom razgovarali s njenom dramaturginjom Džejnom Avdić.

“Riječ je o monodrami zasnovanoj na istinitom događaju, tačnije, na dokumentarnim materijalima – izjavama nane Fate Orlović, izjavama i svjedočenjima iz Haga i sl. Preko gotovo šeretskog lika nane Fate Orlović i ‘njene crkve’ ispričana je priča o stradanjima u Srebrenici i tegobama proteklog rata. Pored Hasije Borić, koja igra lik Nane Fate Orlović, tu su i troje mladih muzičara: Maira Isaković, Amila Bašćelija i Svemir Tomić, koji prave muzičke komentare i otklone te daju olakšavajuće pauze u okviru tegobnih scena koje nana proživljava na, moglo bi se reći, brehtovski način”, rekla je Džejna Avdić u izjavi za Stav.

Kako drugi dio naslova predstave glasi Neka se čuju i vaši glasovi, Avdićevu smo upitali na koga se to odnosi i čiji su to “vaši glasovi”: “‘Neka se čuju i vaši glasovi’ rečenica je koja se može odnositi na mnoge. Nana Fata stalno diže svoj glas i ne boji se nikoga. Vrijeme je da još neko digne svoj glas. To se odnosi na glasove onih koji šute i trpe i na glasove onih koji bježe od te teme i ne žele se petljati, a imaju mišljenje. Srebrenica je kolektivna trauma na našim prostorima, a trauma se ne može prevladati ako se o njoj ne govori. Srebrenica je i moja trauma, budući da sam išla u OŠ ‘Zahid Baručija’ s 36 učenika u razred, od kojih je trideset bilo iz šehidskih porodica. Danas pored te škole postoji park posvećen žrtvama Srebrenice, a djeca koja su išla sa mnom u razred sada su odrasli ljudi. Neke od njih sretnem kako se sa svojom djecom igraju u tom parku. Nadam se da će ta djeca imati sretniju budućnost od svojih roditelja.”

Za Džejnu Avdić nana Fata predstavlja jednu od rijetkih osoba u našoj državi koja se bori za pravdu po svaku cijenu. “Ona ugrožava svoj život i ne boji se da će joj neko nauditi, jer, kako kaže: ‘Šta je život jedne starice spram toliko života mladih koji su poginuli u ratu?’ U dramskom smislu, ona je definicija dramske junakinje, probija ustaljene granice i nastoji sama protiv svih nešto postići, da, kako kaže, išćera pravdu.”

Na pitanje šta nana Fata simbolizira u današnjem svijetu, u kojem borci za istinu i pravdu nisu najpoželjniji segment društva i čije se karijere po pravilu završavaju neslavno, dramaturginja predstave rekla je kako smatra da nana Fata svojom energijom i elanom koji ima u ‘išćerivanju pravde’ može postidjeti mnoge mlade koji su se prepustili situaciji u kojoj žive i ne ulažu ni najmanji napor da svoje stanje promijene. “Mladi su prestali biti buntovni jer je lakše čekati da neko drugi riješi njihove probleme bilo u vezi sa školstvom, zdravstvom, zaposlenjem ili nečim sasvim drugim, nego da sami djeluju i kažu što imaju reći. U tom smislu, nana Fata treba biti primjer. Iako je svjesna da ugrožava svoj život i da je mnogima ‘trn u oku’, ipak ne odustaje’”, dodaje Avdićeva.

Danas se izuzetno mnogo priča o društveno-angažiranom teatru, ali su na našoj teatarskoj sceni predstave koje se direktno bave bosanskohercegovačkom stvarnošću rijetkost. Pitali smo Džejnu Avdić jesu li predstave poput ove o nana Fati Orlović najbolji primjer društvene angažiranosti. “Sama činjenica da ova predstava čeka da doživi svoju premijeru već nekoliko godinu dovoljno govori o tome koliko je tema, žargonski rečeno, ‘škakljiva’. Ja sam u projektu tek dva mjeseca, međutim, Hasija Borić istraživala je izuzetno dugo, družila se s nanom Fatom i na neki se način stopila s njom i njenom traumom u nastojanju da se premijera desi. Mogu reći da je napisala jako dobru monodramu, što je značajno i s obzirom na to da se niko drugi na našim prostorima još nije usudio baviti ovom temom u teatru, barem ne na ovaj način”, zaključila je Avdićeva.

Ova predstava, s kojom Hasija Borić obilježava četrdeset godina umjetničkog rada, a koja se pojavljuje u naslovnoj ulozi, će biti izvedena i u velikoj sali BKC Tuzla 29. aprila u 20 sati.

Prethodni članak

Dino Patetikus

PROČITAJTE I...

Takva je zemlja, takvi su ljudi, takav je životni ambijent. I, hvala Bogu, postoje nadareni pisci, slikari, muzičari i drugi koji, svako na svoj način, progovaraju. Bosna i da nestane s lica zemlje, da izgori sve što na njoj stoji, na osnovu umjetnine stvarane o njoj mogla bi se čak i u nekoj pustinji izgraditi ista takva zemlja. U ovom romanu također govorim o Bosni, o Sarajevu, zapravo govorim o postratnim traumama u Bosni i njenim osobenostima

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!