“Nana Fata Orlović” na teatarskim daskama

Teatarski autorski projekt glumice i teatarske radnice Hasije Borić Nana Fata Orlović ili Neka se čuju i vaši glasovi bit će premijerno izveden večeras u 19:30 sati u Sarajevu, u sali Franjevačkog centra na Grbavici. Nakon nekoliko godina “čekanja”, ova predstava konačno je dočekala svoju premijeru, a tim smo povodom razgovarali s njenom dramaturginjom Džejnom Avdić.

 

Teatarski autorski projekt glumice i teatarske radnice Hasije Borić Nana Fata Orlović ili Neka se čuju i vaši glasovi bit će premijerno izveden večeras u 19:30 sati u Sarajevu, u sali Franjevačkog centra na Grbavici. Nakon nekoliko godina “čekanja”, ova predstava konačno je dočekala svoju premijeru, a tim smo povodom razgovarali s njenom dramaturginjom Džejnom Avdić.

“Riječ je o monodrami zasnovanoj na istinitom događaju, tačnije, na dokumentarnim materijalima – izjavama nane Fate Orlović, izjavama i svjedočenjima iz Haga i sl. Preko gotovo šeretskog lika nane Fate Orlović i ‘njene crkve’ ispričana je priča o stradanjima u Srebrenici i tegobama proteklog rata. Pored Hasije Borić, koja igra lik Nane Fate Orlović, tu su i troje mladih muzičara: Maira Isaković, Amila Bašćelija i Svemir Tomić, koji prave muzičke komentare i otklone te daju olakšavajuće pauze u okviru tegobnih scena koje nana proživljava na, moglo bi se reći, brehtovski način”, rekla je Džejna Avdić u izjavi za Stav.

Kako drugi dio naslova predstave glasi Neka se čuju i vaši glasovi, Avdićevu smo upitali na koga se to odnosi i čiji su to “vaši glasovi”: “‘Neka se čuju i vaši glasovi’ rečenica je koja se može odnositi na mnoge. Nana Fata stalno diže svoj glas i ne boji se nikoga. Vrijeme je da još neko digne svoj glas. To se odnosi na glasove onih koji šute i trpe i na glasove onih koji bježe od te teme i ne žele se petljati, a imaju mišljenje. Srebrenica je kolektivna trauma na našim prostorima, a trauma se ne može prevladati ako se o njoj ne govori. Srebrenica je i moja trauma, budući da sam išla u OŠ ‘Zahid Baručija’ s 36 učenika u razred, od kojih je trideset bilo iz šehidskih porodica. Danas pored te škole postoji park posvećen žrtvama Srebrenice, a djeca koja su išla sa mnom u razred sada su odrasli ljudi. Neke od njih sretnem kako se sa svojom djecom igraju u tom parku. Nadam se da će ta djeca imati sretniju budućnost od svojih roditelja.”

Za Džejnu Avdić nana Fata predstavlja jednu od rijetkih osoba u našoj državi koja se bori za pravdu po svaku cijenu. “Ona ugrožava svoj život i ne boji se da će joj neko nauditi, jer, kako kaže: ‘Šta je život jedne starice spram toliko života mladih koji su poginuli u ratu?’ U dramskom smislu, ona je definicija dramske junakinje, probija ustaljene granice i nastoji sama protiv svih nešto postići, da, kako kaže, išćera pravdu.”

Na pitanje šta nana Fata simbolizira u današnjem svijetu, u kojem borci za istinu i pravdu nisu najpoželjniji segment društva i čije se karijere po pravilu završavaju neslavno, dramaturginja predstave rekla je kako smatra da nana Fata svojom energijom i elanom koji ima u ‘išćerivanju pravde’ može postidjeti mnoge mlade koji su se prepustili situaciji u kojoj žive i ne ulažu ni najmanji napor da svoje stanje promijene. “Mladi su prestali biti buntovni jer je lakše čekati da neko drugi riješi njihove probleme bilo u vezi sa školstvom, zdravstvom, zaposlenjem ili nečim sasvim drugim, nego da sami djeluju i kažu što imaju reći. U tom smislu, nana Fata treba biti primjer. Iako je svjesna da ugrožava svoj život i da je mnogima ‘trn u oku’, ipak ne odustaje’”, dodaje Avdićeva.

Danas se izuzetno mnogo priča o društveno-angažiranom teatru, ali su na našoj teatarskoj sceni predstave koje se direktno bave bosanskohercegovačkom stvarnošću rijetkost. Pitali smo Džejnu Avdić jesu li predstave poput ove o nana Fati Orlović najbolji primjer društvene angažiranosti. “Sama činjenica da ova predstava čeka da doživi svoju premijeru već nekoliko godinu dovoljno govori o tome koliko je tema, žargonski rečeno, ‘škakljiva’. Ja sam u projektu tek dva mjeseca, međutim, Hasija Borić istraživala je izuzetno dugo, družila se s nanom Fatom i na neki se način stopila s njom i njenom traumom u nastojanju da se premijera desi. Mogu reći da je napisala jako dobru monodramu, što je značajno i s obzirom na to da se niko drugi na našim prostorima još nije usudio baviti ovom temom u teatru, barem ne na ovaj način”, zaključila je Avdićeva.

Ova predstava, s kojom Hasija Borić obilježava četrdeset godina umjetničkog rada, a koja se pojavljuje u naslovnoj ulozi, će biti izvedena i u velikoj sali BKC Tuzla 29. aprila u 20 sati.

Prethodni članak

Dino Patetikus

PROČITAJTE I...

Svu raskoš svog glumačkog talenta Sokolović prezentira u iznimno kratkoj sceni / kadru u filmu Remake, u kojoj uz pomoć suptilne teatralnosti svojstvene, naprimjer, Jacku Nicholsonu i neograničene slobode koju daje glumcu unutar sebe, a s prigušenim osmijehom na licu, krajnje uvjerljivo i intrigantno stvara lik iritantnog profesionalnog bošnjačkog patriote koji u dijaspori zarađuje na muci svog naroda u ratu

“Na posljednjem MESS-u smo vidjeli dvije predstave jednog režisera iz regije. Nećete vjerovati, predstavu u Crnoj Gori taj režiser je režirao po dramskom tekstu crnogorskog dramskog pisca, a predstavu na Kosovu po drami pisca s Kosova. Kada je režirao u Sarajevu, isti taj režiser je režirao esej mađarskog pisca. Nadam se da se kao uvjet gostujućim režiserima ne postavlja to da ne smiju režirati ništa od bh. drame”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!