Nama apsolutna vlast, vama apsolutna egzistencijalna nesigurnost

U Banovićima gotovo da nema nezaposlenih lica. Istina, tamošnja politička vrhuška etablirala je bezmalo neokumunistički političko-socijalni koncept vladavine, koji, pojednostavljeno rečeno, funkcionira ovako: “Nama apsolutna vlast, vama egzistencijalna sigurnost.” Dalo bi se štošta prigovoriti banovićkim vlastodršcima. Dalo bi se i moglo bi se, ali, avaj, tu je Tuzla, u kojoj je, i to poodavno, etabliran degenerirani neokomunističko antifašistički koncept vlasti

Prije desetak godina, nakon što su me u Tuzli bešćutno otkantali u svim školama (uzgred, saznao sam da u većini škola moja aplikacija nije ni razmatrana), konkurirao sam za mjesto profesora u jedinoj srednjoj školi u Kalesiji – Srednjoj mješovitoj.

Tokom “intervjua”, direktor škole, bez da trepne i bez ijednog osvrta na moje reference, obavještava me, kratko i hladno, kako sam nepotrebno aplicirao i kako u Kalesiji preferiraju isključivo vlastite kadrove.

Koliko njegov bezobrazluk, isto toliko iznenadila me je njegova iskrenost, pa sam mu na tome čestitao. Zbunjeno i bojažljivo pružio mi je ruku vjerovatno misleći da sam totalna budala i da je bio potpuno u pravu kada mi je rekao da sam nepotrebno aplicirao.

– Hvala Vam na iskrenosti! Vi ste prvi koji mi je u lice rekao da su konkursi farsa i da je sve namješteno. Tako treba, istinu pravo u čelo. A lijepo je i to što preferirate isključivo vlastite, lokalne kadrove. Doduše, to i nije baš zakonito, zapravo nije uopće, ali koga briga za zakon, zar ne?! I, ne bojte se, nisam snimio Vašu izjavu i neću Vas prijaviti nadležnim instancama. Eto, ja bih krenuo. Još jednom, hvala na iskrenosti. A to što kršite zakon, neka Vas ne brine. Pa, svi to rade! Doviđenja.

Na ukočenom i obamrlom licu direktora škole iščitavam svašta, a ponajprije sumnju da sam njegovu inkriminirajuću izjavu ipak snimio. A nisam. Taman posla. Pa, i da jesam, šta bih s tim snimkom? I koga to uopće zanima?

Zašto navodim ovaj primjer iz Kalesije? Zato što je paradigma. Slično je i u drugim općinama Tuzlanskog kantona, osim u Tuzli. Ako, uz rizik da me se pogrešno shvati, zanemarimo isprazne tlapnje o kršenju zakonskih propisa i bjelodanoj diskriminaciji, čemu sam, eto, i sam bio izložen, uočljivo je da se Kalesija, Banovići, Lukavac i druge općine ubrzano homogeniziraju, hermetiziraju, “preferiraju” vlastite kadrove i produciraju, doduše, manje-više hibridan, ali, ipak, u egzistencijalnom smislu, živ i djelotvoran lokalpatriotizam.

Tako, primjerice, u Banovićima gotovo da nema nezaposlenih lica. Istina, tamošnja politička vrhuška etablirala je bezmalo neokumunistički političko-socijalni koncept vladavine, koji, pojednostavljeno rečeno, funkcionira ovako: “Nama apsolutna vlast, vama egzistencijalna sigurnost.”

Dakako, dalo bi se štošta prigovoriti banovićkim vlastodršcima. Dalo bi se i moglo bi se, ali, avaj, tu je Tuzla, u kojoj je, i to poodavno, etabliran degenerirani neokomunističko‑antifašistički koncept vlasti, a koji, opet pojednostavljeno rečeno, funkcionira ovako: “Nama apsolutna vlast, vama apsolutna egzistencijalna nesigurnost.”

Takav “koncept”, posljedično, u startu anulira i najmanju naznaku lokalpatriotizma, jer, Tuzlaci to i znaju i osjećaju, prilično je teško, a i s one strane razuma, voljeti ambijent u kome egzistira klasični sociološki aparthejd i neshvatljiva odioznost spram domicilnih intelektualnih resursa, kojih čak i u ovakvoj Tuzli, sluđenoj i urušenoj, ima više nego dovoljno.

“Mi imamo nadgradnju, ali nemamo bazu, i to je veliki problem”, obavještava me ovih dana za šuplja mudrovanja vazda spremni komšija Alija. Pa, poentira: “Baza ti je, dobri moj spisatelju, kad se najedeš, a nadgradnja kad tako sit iz sveg grla zapjevaš.“”

Stoga, aferim vlastodršcima iz Banovića! Shvatili su da iz prazne puške ne puca, a takvo šta elementarna je politička mudrost. Mudrost koja u Tuzli, nažalost, odavno ne stanuje.

PROČITAJTE I...

Čitam sjajnu poeziju moje žene koju je pisala onako usput, bez literarnih ambicija i namjere da ove u svakom smislu zaista ostvarene pjesme posloži u zbirku i objavi. Čitam, vidim da u rukama imam prekrasnu simboličko-apstrahiranu liriku, a kleptomansko blasfemična primisao u meni sve je jača: uzeti njene pjesme i pojaviti se s njima na pjesničkoj smotri

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!