Nalog u ladici, zločinac na slobodi

Đukić je osuđen na 20 godina zatvora jer je, kao komandant Taktičke grupe “Ozren” VRS, 25. maja 1995. godine naredio artiljerijskom vodu granatiranje Tuzle. U granati koja je ispaljena na tuzlansku Kapiju ubijena je 71 osoba. Nakon presude, raspisana je potjernica, no Đukić je na slobodi u Srbiji. Odatle ne može biti izručen Bosni i Hercegovini jer ima pasoš ove zemlje.

Sve dugogodišnje priče o sporosti ovdašnjeg pravosuđa dobile su ovih dana i praktičnu potvrdu. Darko Samardžić, sudija Suda BiH, godinu dana u ladici svoje kancelarije držao je skriven nalog o izdržavanju zatvorske kazne za Novaka Đukića, oficira Vojske Republike Srpske, odgovornog za masakr na tuzlanskoj Kapiji, zbog čega je osuđen na dvadeset godina zatvora. Tako, naime, sumnja Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH (VSTV), koje je otvorilo disciplinski postupak protiv ovog suca.

“Ured disciplinskog tužioca proveo je istragu i 15. juna ove godine podnio disciplinsku tužbu Prvostepenoj disciplinskoj komisiji VSTV te pokrenuo disciplinski postupak protiv Darka Samardžića zbog disciplinskog prekršaja nemar ili nepažnja u vršenju službenih dužnosti”, kazala je za Stav Alena Kurspahić, v.d. glavnog disciplinskog tužitelja. Sve je počelo prošle godine kada je Fondacija “Istina Pravda Pomirenje” podnijela VSTV-u prijavu protiv sudije Darka Samardžića jer je propustio pokrenuti postupak izdržavanja kazne za Novaka Đukića. “Prijava je podnesena zbog toga što je sudija Samardžić propustio da u razumnom roku, od trenutka kada je Sud dobio informaciju da je osuđeni ratni zločinac Novak Đukić pobjegao u Srbiju, pokrene postupak izdržavanja kazne u nekom zatvoru u toj državi”, saopćili su tada iz Fondacije.

Đukić je osuđen na 20 godina zatvora jer je, kao komandant Taktičke grupe “Ozren” VRS, 25. maja 1995. godine naredio artiljerijskom vodu granatiranje Tuzle. U granati koja je ispaljena na tuzlansku Kapiju ubijena je 71 osoba. Nakon presude, raspisana je potjernica, no Đukić je na slobodi u Srbiji. Odatle ne može biti izručen Bosni i Hercegovini jer ima pasoš ove zemlje. Međutim, zakon omogućava da Đukić kaznu za ratni zločin odsluži u Srbiji, sve na osnovu Sporazuma s BiH potpisanog 2010. godine, koji omogućava međusobno izvršenje kazni. Iz Suda BiH tvrdili su, nakon što je podnesena prijava, da nalog za izdržavanje kazne nije poslan Srbiji jer BiH nije mogla ustvrditi da se Novak Đukić nalazi u toj zemlji. Međutim, iz Fondacije je ta informacija demantirana, kazali su kako su dokaze o Đukićevom prebivalištu poslali Sudu te da su u ovoj instituciji bili upoznati gdje se nalazi osuđeni ratni zločinac.

To što je sudija Samardžić u ladici držao nalog pomalo je iznenađenje jer važi za profesionalnog i korektnog suca. No, nije nepoznat ovdašnjoj javnosti samo kao sudija. Prije tri godine, razočaran što mu supruga Amela Mahić u više pokušaja na sjednici VSTV-a nije imenovana za sudiju Kantonalnog suda u Sarajevu, Darko Samardžić podnio je ostavku na članstvo u Vijeću. Svoju ostavku obrazložio je u otvorenom pismu u kojem je iznio nekoliko detalja potpuno neprimjerenih za jednog suca, spominjući nepotizam i ljubavnice u njemu. Samardžić je tada kazao da njegova supruga nije imenovana na dužnost kantonalnog suca samo zbog njegovog članstva u VSTV-u.

U pismu je Samardžić otvoreno prozvao Amira Jaganjca, predsjednika Vrhovnog suda FBiH, te glavnog federalnog tužitelja Zdravka Kneževića, optužujući ih da su u VSTV-u umjesto njegove supruge izlobirali imenovanje “svog” kandidata. Nakon što su sutkinje Suda BiH Dragica Miletić i Azra Miletić optužene za zloupotrebu položaja, odnosno uzimanje mita, Darko Samardžić treći je sudac Suda BiH u posljednje dvije godine kojem prijete disciplinske sankcije. Dragica Miletić u međuvremenu je oslobođena, a proces protiv Azre Miletić još traje.

PROČITAJTE I...

“Pozicija Hrvata svugdje u Federaciji BiH je, jamčim, dobra i barem je pet puta bolja nego što o njoj govore oni koji ju kapitaliziraju i koji lagodno žive na tu stigmu položaja hrvatskog naroda u BiH. Ono što je sigurno jasno jeste da Hrvati u Republici Srpskoj ne žive, oni više i ne odlaze u Hrvatsku kao nekakvu maticu, oni odlaze u treće zemlje, odlaze profesori, ljekari, pravnici i rade neke najteže poslove po Zapadnoj Europi. To stanje najbolje oslikava činjenica da biskupa Komaricu brane Bošnjaci u Republici Srpskoj dok zvanična hrvatska politika šuti”

Svi ti pokušaji da se insistiranjem na šovinističkim stereotipima probude bošnjački kompleksi, da se odvratna propaganda o “poturicama” okrene na svoju glavu pa da je Bošnjaci počnu prakticirati na samima sebi, da se indirektnim prijetnjama Bošnjaci uplaše za vlastitu budućnost, stalno potenciranje razlika a ne sličnosti, predstavljanje današnje Republike Turske kao nekakve istočne despotije, cijela ta negativistička kampanja omalovažavanja turskih investicija, pomoći i pozitivne političke uloge Turske u BiH jednostavno ne može polučiti neki konkretan rezultat jer je demantiraju činjenice

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!