Nakšibendijsko-halidijska tekija čuvar je islamske duhovnosti u Krajini

“Krajišnici su kroz historiju morali ratovati, i to je glavni razlog zašto se ovdje nisu razvili tarikati i tekije, ali to nikako ne znači da nije bilo sufija na ovim prostorima. Imamo našeg Džemaludina-efendiju Čauševića, poznatog reisa i sufiju koji je bio jedan od poznatijih tumača Mesnevije. Kada Allah, dž.š., želi da se promjena desi, ona će se i dogoditi. Tako i kada su u pitanju tarikati i tekije ovdje na ovim prostorima. Sve ima svoje vrijeme i ne može, što kažu, svanuti prije zore”

Bosanska krajina sudbinski je predodređena da bude poprište sukoba i ratova velikih svjetskih sila, što je od njenog pitomog i dobrog stanovništva napravilo hrabre i odvažne ratnike. Emotivnost i duhovnu inteligenciju zamijenile su junačke pjesme i vještina u izradi oružja. Upravo je to glavni razlog, kako tvrde poznavaoci ondašnjih prilika u Krajini, zašto na ovim prostorima nema tekija i derviša.

TEKIJE I DERVIŠI U KRAJINI

Uslijed raspada Jugoslavije i odlaska sa scene jedne ideologije koja je gušila sve što je vjersko, na ovim prostorima dolazi do vjerskog buđenja i osvješćivanja koje biva posebno izraženo u godinama poslije rata. U tom se periodu javljaju i prve sufije i halke zikra na području Krajine. Iako taj proces dolaska sufizma na ove prostore još uvijek teče sporo, ipak je Krajina u tim poratnim godinama dobila prvu tekiju i tarikat.

“Osmanlije su donijele islam na ovo naše područje na čelu sa sultanom Fatihom, koji je i sam bio sufija i imao šejha. S obzirom na to da je ovo područje uvijek bilo krajište i granica na kojoj se branila Bosna i Hercegovina, ovdje je kroz historiju uvijek bilo turbulentno živjeti i ljudi su jednostavno bili primorani da se bore za goli život. Detaljnijim uvidom u taj osmanski period Krajine, uvidjet ćemo da upravo zbog toga nije bilo niti potkupolnih džamija, a ni tekija. Dakle, Krajišnici su kroz historiju morali ratovati, i to je glavni razlog zašto se ovdje nisu razvili tarikati i tekije, ali to nikako ne znači da nije bilo sufija na ovim prostorima.

Imamo našeg Džemaludina‑efendiju Čauševića, poznatog reisa i sufiju koji je bio jedan od poznatijih tumača Mesnevije. Kada Allah, dž.š., želi da se promjena desi, ona će se i dogoditi. Tako i kada su u pitanju tarikati i tekije ovdje na ovim prostorima. Sve ima svoje vrijeme i ne može, što kažu, svanuti prije zore. Naravno, ljudi su nestrpljivi i voljeli bi da se promjene dese preko noći, ali treba sabura i mora se ići korak po korak. Na ovim se prostorima nakon rata ponovo krenulo u obnovu sufizma i imamo halke i okupljanja u Bihaću, Cazinu i Velikoj Kladuši. Smatram da je to dobro što se ljudi ponovo bave duhovnošću kako se ne bi sve svelo na materijalizam i formalnost”, kaže Mirsad-efendija Topčagić, jedan od sufija iz nakšibendijsko-halidijske tekije u Cazinu i čovjek koji hizmeti tarikatu i njegovim sljedbenicima.

DUHOVNA VEZA S TURSKOM

Dolazak nakšibendija u Krajinu datira unazad petnaestak godina, a prva tekija nastala je prije pet godina u Cazinu. Tu je ujedno smješteno i Udruženje “Fatih”, koje ima za cilj realizaciju socijalnih i humanitarnih projekata. Iza sebe imaju mnoštvo uspješno realiziranih aktivnosti, svakog ramazana u saradnji s njihovim prijateljskim udruženjima u Sarajevu i Turskoj osiguraju prehrambene pakete koje podijele socijalno najugroženijem stanovništvu, a nedavno su podijelili i značajne količine Kur'ana s prijevodom na bosanski jezik, koji su poklonili polaznicima mektepske nastave na području Unsko-sanskog kantona. Pored toga, redovno organiziraju ekskurzije edukativno-odgojnog karaktera u Tursku.

“Nakšibendijsko-halidijska tekija i tarikat novi je red koji djeluje na prostorima Bosne i Hercegovine, iako je on bio već prisutan na ovim prostorima za vrijeme Ilhamije pa nadalje. To je ogranak nakšibendijskog tarikata koji djeluje na području Bosne i Hercegovine u dvanaest gradova ukupno i mislim da gotovo nema zemlje u svijetu u kojoj nema naših vakufa i tekija. Centrala nam je u Turskoj, naš je šejh sejjid Abdülbaki El-Hüseyni k.s., koji je krvni potomak Muhameda, a.s., što znači da smo u duhovnom smislu vezani dolje za njega i za Tursku. Ono što je specifično za naš tarikat jeste to da prakticiramo zikr hafi (u sebi, u srcu), za razliku od drugih tarikata koji prakticiraju zikr-i džehri (glasni zikr). Cilj svakog tarikata, a samim tim i ovog našeg, jeste duhovno uzdizanje i moralno usavršavanje murida i svih onih koji to žele postići. Temelj nakšibendijskog tarikata jeste sohbet (druženje) i ono što mi naglašavamo upravo je druženje. Sastajemo se jednom sedmično u tekiji i družimo se. Sohbet je odgojna metoda Pejgambera, a.s., jer je on upravo kroz sohbet odgajao svoje ashabe. Otuda je i potekao naziv ashabi. Znači, sohbet je druženje, a ashabi su drugovi Pejgambera, a.s. Dakle, temelj našeg tarikata jeste zajednički rad i zajednički hizmet, jer se na takav način ljudi međusobno zbližavaju, posebno u ovom modernom vremenu kada smo poprilično jedni od drugih otuđeni i zbog toga mi nastojimo da jednom sedmično izdvojimo sat vremena i družimo se u ime Allaha, dž.š.”, kaže Topčagić.

NEDOSTAJE NAM ODGOJA

Oporavak Bosne i Hercegovine, u materijalnom i obrazovnom smislu, tekao je sporo, ali je dostigao željenu razinu. Međutim, u sve žešćoj i radikalnijoj najezdi materijalizma izgubio se smisao za duhovno i materijalno je prevagnulo. Upravo je to razlog zbog čega u današnjem vremenu počesto vidimo islamski obrazovane ličnosti kako posrću pod naletima dunjaluka koji se Bošnjacima, čini se, sve više otvara s tendencijom da ih u potpunosti zaokupira, podijeli i posvađa. U takvom stanju, ističe naš sagovornik, rješenje je u povratku duhovnosti i duhovnom odgoju. Samo se na taj način možemo spasiti, kaže on, rigidne materijalističke ideologije koja ne poznaje nikakve emocije niti osjećaje.

“Unazad pola stoljeća, naš narod nije bio ugrožen s duhovne, već s intelektualne strane, jer su bili trovani pogrešnim ideologijama i skoro da nisu poznavali vjeru. Međutim, vrijeme se promijenilo, više se u školama ne naučava da nema Boga i da su ljudi nastali od majmuna. Ono što se danas nameće kao odgovor sve većem valu neoliberalnog kapitalizma i beskompromisnog materijalizma jeste povratak ka islamskoj duhovnosti, a ona se njeguje upravo u tekijama i kroz tarikate. Danas trebamo razvijati kod ljudi moralne vrijednosti koje će biti barijera tome da ljudi ne budu preokupirani dunjalukom i njegovim blagodatima.

Nije problem da musliman bude bogat i da posjeduje dosta imetka, ali taj imetak ne treba biti u srcu, niti smije negativno utjecati na čovjekovu duhovnost. Lijek za ovu savremenu pošast jeste povratak tekiji, gdje se svaki pojedinac osjeća da nešto znači i gdje dobiva dužnu pažnju. I sam Pejgamber, a.s., poklanjao je veliku pažnju svojim ashabima. Upravo se to želi postići kroz tekiju i tarikatski odgoj. Što se tiče metoda putem kojih ostvarujemo duhovno uzdizanje i moralno usavršavanje, njih ima nekoliko vrsta i razlikuju se od tarikata do tarikata, ali su osnove iste. Mi u svom programu imamo tezkijetul-kalb, ili čišćenje srca koje se postiže zikrom, i terbijetul-nefs, ili odgoj duše koji se postiže hizmetom ili društveno-korisnim aktivnostima. Svaki vjernik koji želi da se duhovno uzdigne i moralno odgoji treba najprije krenuti od samog sebe, da se preodgaja i bori sa svojim nefsom kako bi bio bolji sin, suprug, otac, komšija i član društva”, ističe Topčagić.

TEORIJA I PRAKSA

Da bi sve prethodno spomenuto postigli, Bošnjacima najprije treba puno sabura i odricanja. Isto je, kaže naš sagovornik, i kada su u pitanju tarikati i tekije u Krajini, za što vjeruje da će se više razvijati onda kada bude pravo vrijeme za to. Ono što na određen način predstavlja veći problem jeste nedostatak vjere u svakodnevnom čovjekovom životu, a to je posljedica, kaže on, višegodišnjeg razvoja teorijskog znanja i zapostavljanja stvarne vjere oličene u duhovnom odgoju koji naučava sufizam.

Kod nas u Krajini, kao što sam već ranije spomenuo, nisu izgrađivane tekije u vrijeme Osmanlija, ali ja sam optimista i vjerujem da će se taj nedostatak nadoknaditi u budućnosti. Ono što je prioritet jeste da se pojedinac i porodica stave u okvir šerijata i sunneta Pejgambera, a.s., i to je put kako da ozdravimo naše društvo i učinimo ga boljim. Ashabi su bili u mraku zablude prije islama, a zatim je Pejgamber, a.s., od njih napravio najbolju generaciju ljudi. Dakle, promjene dolaze postepeno i tesavvuf traži živu vjeru, da vjera bude u praksi pokazana, a ne samo na jeziku. Nikad više nismo imali teorijskog znanja a manje prakse. To je dobro što se obnavlja teorijski dio vjere, ali nam je potrebna i realna vjera. Međutim, kao što sam rekao, korak po korak i dobro je što je ova teorijska vjera prva se obnovila, a sad dolazi i njen praktični dio, koji je oličen u realnoj vjeri i tesavvufu”, poručuje Topčagić na kraju.

PROČITAJTE I...

Ove godine, 20. oktobra, navršava se stotinu četrdeset godina od austrougarske okupacije naše domovine, događaja u kojem je hiljade Bošnjaka svjedočilo svoju ljubav i odanost prema svojoj domovini, vjeri i narodu. Hiljade naših predaka i prethodnika dalo je tada svoje živote da bismo mi, njihovi nasljednici i potomci, danas živjeli. I evo, sto četrdeseti put dočekujemo godišnjicu okupacije bez ijedne riječi ili slova o njima. Za sto četrdeset godina nismo podigli nijedan spomenik našim junacima niti smo se puno trudili da bar sačuvamo njihove mezaristane, kojih je iz godine u godinu sve manje

Nisam na početku napomenuo, ali nije ni važno, hodža je bio momak, možda i pušćenac. Uglavnom, žene uzase nije imao pa se počelo govorkati kako je hodža već bacio oko na ovu, pa na onu. Po narodu je hodža svakog dana begenisao drugu. Zbilja je, ipak, bila drugačija. Sigurno ste pomislili kako nije begenisao nijednu. Niste u pravu, ali ću vas opet iznenaditi. Hodža se do ušiju zatreskao, ali ne u jednu nego u dvije, i to, nećete vjerovati, rođene sestre. Znam da se čudite, ali vam pripovijedam sve kako je bilo i kako je do mene stiglo

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • Amir 30.10.2017.

    Čuj, moraju se vratiti tekijama. Od kad postoji tekija u Islamu? A i autor navodi da je Sultan Mehmed Fatih bio sufija? Po njemu je i poslanik Muhammed a.s. bio sufija. Da nas Allah dz.s. sačuva ovakvih zabluda. Ovaj autor već više puta piše gluposti počev od članka za AlJaziru povodom spomenika srbima u Bihaću iznoseći niz neistina pa sad se bacio i u stav tumačeći islam. Da ga Allah uputi

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!