“Najsretniji čovjek na planeti bio sam kada podijelim platu”

“Nismo nikad mislili da ćemo doći do ovoga da firma pravi promet od 35 miliona godišnje, mislili smo da je dobro i milion, da napravimo firmicu, neku sigurnost za sebe. Počeli smo s desetak radnika. Strah me je tada bilo da primim i jednog radnika više jer sam se plašio hoću li mu moći 10. u mjesecu dati platu”

 

Foto: Velija HASANBEGOVIĆ

Firma “Senigor” osnovana je 2004. godine. Od tada do danas ima konstantan rast. Trenutno zapošljava osamdeset radnika, u svom asortimanu ima 30.000 artikala, a godišnje ostvaruje bruto promet viši od 35 miliona maraka. Bavi se maloprodajom i veleprodajom građevinskog materijala, odnosno svega što je potrebno za gradnju – od temelja do krova. U Sarajevu nema nijedan veliki projekt a da “Senigor” u njemu nije prisutan. Firma ima više od trideset teretnih vozila, što joj omogućava da u svakom momentu isporuči robu, da kupci ne moraju čekati.

Senad Islam, vlasnik “Senigora”, kaže da firma nije nastala s livade, nego sedam metara ispod zemlje. “To je bilo teško, nemoguće, nismo nikad mislili da ćemo doći do ovoga da firma pravi promet od 35 miliona godišnje, mislili smo da je dobro i milion, da napravimo firmicu, neku sigurnost za sebe. Počeli smo s desetak radnika. Strah me je tada bilo da primim i jednog radnika više jer sam se plašio hoću li mu moći 10. u mjesecu dati platu; a kad bih podijelio platu, bio sam najsretniji čovjek na planeti, makar ništa i ne ostalo. A, evo, sad imamo osamdeset zaposlenih”, priča nam Senad.

Ne može niko vjerovati da se može uspjeti sedam metara ispod zemlje, dodaje on i nastavlja: “Kad je završio rat, bio sam u Goraždu, a prije rata je babo napravio kuću ovdje u Sarajevu. Poslije rata smo se preselili ovamo. Sve i svašta sam radio. Dnevno sam istovarao po pedeset tona, nisam smio radnika da zaposlim. Ljudi kažu da se ne može uspjeti bez politike, a ja sam se uvjerio da može. U neka doba počeli su pitati, pošto mi je žena iz Višegrada, je li ona rodbina Nedžadu Brankoviću i govoriti da je on ženin daidža, a ja i ne poznajem Nedžada. To je karakteristično za nas. Drugi su opet pitali je li Šajino (Senad Šahinpašić). Ljudi to povezuju po principu da sam ja iz istočne Bosne, da je on iz istočne Bosne… Tako kod nas ljudi razmišljaju. Ako neko uspije, onda kažu da je on nečiji, a nekad to i zloupotrijebe. Borili smo se, radili i dan i noć. Barem četiri godine radio sam dnevno po petnaest sati svaki dan. Kako su godine prolazile, za firmu je svaka godina bila sve bolja i bolja, a dokle će ići tako, samo dragi Allah zna.”

Ljudi su najveće blago

Senad kaže da su ljudi najveće bogatstvo “Senigora”. Trudi se da i njegovi radnici firmu gledaju kao svoju, da su zadovoljni, ne samo plaćama nego i time što i sami napreduju kako napreduje firma. On ne želi biti poput novokomponiranih vlasnika kapitala koji vole da minimiziraju trud ljudi koje zapošljavaju.

Izvršni direktor “Senigora” Alem Omerhodžić također je Goraždak. U ratu je s majkom izbjegao u Sjedinjene Američke Države, ondje završio školu i zatim se vratio u Bosnu i Hercegovinu. U “Senigor” je došao iz “Preventa”. On je najbolji sagovornik o poslovanju kompanije “Senigor”.

Baš ovih dana, priča nam Alem, “Senigor” otvara u ilidžanskom naselju Osijek veliki prodajni objekt “Dom centar” na 2.500 kvadratnih metara. Svečano otvaranje planirano je za petak, 28. april.

“Tu imamo sve, od parketa, laminata, unutrašnjih vrata, rasvjete, elektromaterijala, tepiha, italijanske keramike, sanitarija… sve što je potrebno za dom, sve što se može zamisliti za dom tu se može naći. Tu smo zaposlili petnaest radnika, ali kada krene prodaja, kada se kupci upoznaju s našim objektom, zapošljavat ćemo od 25 do 30 radnika. To nam je najveći prodajni centar u Sarajevu, a nedavno smo i prodajni objekt u Rajlovcu proširili za sanitarije, keramiku i unutrašnja varta”, kaže Omerhodžić.

Prema njegovim riječima, “Senigor” traži nove lokacije u Sarajevu za nove filijale, potrebni su im prostori od 500 do 1.500 kvadratnih metara unutrašnjeg salonskog prostora. Omerhodžić ističe da je sad malo teško naći u Sarajevu tako velike objekte jer je većina poslovnih prostora veličine od 70 do 150 kvadratnih metara. Širom Bosne i Hercegovine “Senigor” ima 236 kupaca, firmi koje snabdijeva na dnevnoj bazi građevinskim materijalom kroz svoju veleprodaju, a samo u Sarajevu firma djeluje i kao maloprodaja.

“Senigor” trenutno sudjeluje u gradnji arapskih vila u ilidžanskom naselju Osijek. Riječ je o tridesetak vila, a “Senigor” je glavni dobavljač građevinskog materijala, od temelja do krova – elektromaterijala, sanitarija, blokova – sve što se može zamisliti u gradnji isporučuje “Senigor”.

“Naša je filozofija ta da podržavamo i dajemo prednost domaćim brendovima koji su kvalitetni i koji ispunjavaju propisane standarde za kvalitetu građevinskog materijala – od IGM blokova, stiropora, fasadnih sistema itd. Veoma smo uspješni u prodaji sistema za centralno grijanje. Tu, prije svega, radimo s brendovima ‘Stilmetal’ iz Kalesije i ‘Thermoflux’ iz Jajca. Uvjerili smo se da oni mogu parirati bilo kojem zapadnom brendu, i po kvalitetu i po dizajnu. U većini slučajeva naši lokalni brendovi po dizajnu nisu konkurentni, ali ovi stvarno jesu”, kaže Omerhodžić.

“Senigor” je konstantno, iz godine u godinu, imao rast od 15 do 30 posto. Firma trenutno dosta radi s arapskim investitorima na objektima koje oni grade, što čini oko 20 posto prometa maloprodaje “Senigora”. Istina, postoji u Sarajevu još dosta velikih projekata, ali je zvučnije kad se kaže da neki Arap pravi trideset vila, a manje se primijeti da recimo “Butmir” ili “Unioninvest” prave zgradu od 30.000 kvadrata, a to su domaće firme, domaća finansijska konstrukcija, što je možda bilo nezamislivo prije deset-petnaest godina.

Posljednjih nekoliko godina, pojašnjava Omerhodžić, stanogradnja je u Sarajevu u zamahu, ali ono što je stvarno interesantno jeste to da se svi stanovi veoma brzo rasprodaju i da se cijena nekretnina stabilizirala, što je znak da postoje zdravi ekonomski temelj.

Međutim, to važi samo za Sarajevo, ali ne i za ostale dijelove Bosne i Hercegovine.

“Primijetili smo da se, mimo Bihaća i Tuzle, drugdje slabo šta gradi. Prodajući stanove, uočili smo trend da se ljudi iz mnogih gradova doseljavaju u Sarajevo, naravno, zbog ekonomske situacije u Sarajevu i loše situacije u njihovim gradovima. To je jedan od problema koje imamo. Mi, naravno, želimo da se gradi svugdje u Bosni i Hercegovini, međutim, to sada nije slučaj”, kaže Alem.

Osim prodaje građevinskog materijala, “Senigor” često ulazi kao koinvestitor u stambenoj gradnji. Ondje gdje je investitor zaokružio parcelu i finansijsku konstrukciju, “Senigor” ulaže građevinski materijal, a zauzvrat dobija određeni broj stanova. A onda te stanove prodaje na tržištu.

Novi brendovi na bosanskohercegovačkom tržištu

“Svake godine imamo po jedan ili dva takva projekta. Učestvovali smo kroz građevinski materijal u doslovno svim velikim građevinskim projektima u Sarajevu. Od ‘Tibre Pacifika’, ‘Nove Otoke’, stanova ‘Izvor’, do zgrada koje pravi ‘Ans Drive’. Da biste učestvovali u tome, morate imati finansijsku likvidnost kako biste mogli finansirati jedan projekt dvije godine prije nego što on bude završen, a stanovi spremni za useljenje, odnosno prije nego što ih možete prodati. Možda ima još samo nekoliko domaćih kompanija koje na taj način mogu finansijski pratiti takve projekte, jer je to veliko finansijsko opterećenje”, kaže Alem.

Prema njegovim riječima, u trgovini građevinskim materijalom, u momentu kada je bio pad gradnje, velike su firme još više narasle, a male su morale odustati od velikih projekata jer nisu mogle finansijski izdržati. Ali to je nešto što tržište najbolje uređuje, opstaju samo oni koji su jaki. To se desilo i u ostalim segmentima privrede. Velika riba jede malu.

Što se tiče planova za širenje, “Senigor” je fokusiran na povećanje prodajnog asortimana i uvođenje novih brendova. Trenutno su u pregovorima s nekoliko velikih evropskih brendova koji nisu prisutni na našem tržištu. Baš ovih dana potpisali su ugovor s njemačkom kompanijom “Fischer”, koja je i ranije bila prisutna u Bosni i Hercegovini, ali nije imala kvalitetnog distributera koji bi njene proizvode nudio u svim gradovima. “Senigor” je preuzeo taj posao, to jeste malo skuplji program, međutim, ogromne su prednosti u odnosu na konkurentske proizvode.

Na pitanje osjeti li se u prodaji građevinskog materijala manjak investicija fizičkih lica u svoje domove, Omerhodžić odgovara: “Možda se u ovom segmentu osjeti neka vrsta imuniteta na ovu tešku situaciju, ljudi dođu i pričaju o svakodnevnim problemima, ali i dalje ulažu u svoje domove, kuće, vikendice. Ono što nas stvarno raduje jeste to da smo prošle godine imali 20-30 ljudi koji su popravljali svoje rodne kuće u Višegradu, Rudom, Foči…, kojima smo onamo vukli materijal. To je nešto što prije nismo imali. Dakle, ne pričamo o donacijama, nego o ljudima koji su odlučili da 20.000 maraka svoga novca ulože, recimo, u Foči. Tim ljudima formiramo sasvim drugačije cijene, jer nas ohrabruje što ipak vide neku budućnost u Višegradu i svim tim gradovima istočne Bosne i što žele da njihovo dijete odlazi tamo tri-četiri puta godišnje. Nadam se da će se to i dalje nastaviti.”

Na kraju razgovora Omerhodžić kaže da je uvjeren da se u Bosni i Hercegovini samo na projektima koje finansiraju Arapi može otvoriti 100.000 radnih mjesta. Na ovim projektima u Sarajevu rade građevinski radnici iz gotovo svih bosanskohercegovačkih gradova, Žepča, Zavidovića, Živinica…

“Sigurno je izvodivo zapošljavanje još više radnika, samo što postoji veliki problem, a to znam iz komunikacije s tim ljudima – vlasništvo nad nekretninama. Strancima i dalje nije dopušteno da budu vlasnici nekretnina i zato nastaju problemi u vezi s tim kako da uknjiže kupljenu zemlju, nekretnine, odnosno svoje investicije”, pojašnjava Omerhodžić.

Za jednu kuću vam treba 100.000 maraka za građevinski materijal. Samo za isporuku tog materijala potrebna su tri-četiri radnika, a da ne pričamo o tome koliko ljudi treba da se sve to ugradi. Tu sigurno ima potencijala, samo je potrebno da sve bude zakonski uređeno.

 

 

 

PROČITAJTE I...

Od novoosnovanih kompanija, najviše radnika zaposlio je “Boxmark Leather”, Lukavac – 422, “Sport Plus Win”, Novi Travnik – 232, “Koala Automotive”, Tuzla – 216, “Torre Nova”, Gradačac – 214, “Progetti Bosnia”, Tuzla – 183, “Elin Motors Bosnia”, Živinice – 153, “Hattrick”, Vitez – 151, “Atena”, Novi Travnik – 149, “Central osiguranje”, Sarajevo – 148 i INZ, Zenica – 109

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!