Najpouzdanije tumačenje političke odluke Haga

Hag se suštinski uklapa u svjetski trend afirmacije individualne krivice, koji snažno podržavaju najmoćnije sile svijeta. Individualizacija zločina u suštini je “demokratski recept” kojim se amnestiraju organizirani zločini u režijama država, dakle agresije, velike pljačke tuđih bogatstava, vojne intervencije i slična razbojništva koja se najčešće kriju iza plasmana demokratije

Baviti se nakon haškog odbijanja revizije presude BiH protiv Srbije svim pravnim začkoljicama po pitanju njenog legitimiteta u postojećem pristupu predstavlja ne samo gubljenje vremena nego, prije svega, zaobilaženje suštinskih pitanja kada je odnos prema agresiji na BiH u pitanju. Da je odluka Haga političke prirode, kako ju je okvalificirao član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, u tu činjenicu nema sumnje. “Ako je Softić bio legitiman kad je Srbija zatražila reviziju, bez bilo kakvih dodatnih ojačanja njegovog statusa, zbog čega bi bio nelegitiman ako to traži BiH”, s pravom se, rasuđujući i pravno i logički, zapitao šef bh. pravnog tima David Scheffer. Izetbegoviću nije preostalo ništa drugo nego da zaigra na tu kartu. Jedina alternativa bila je da Softićev status ojača Mladen Ivanić i da ga u tom naumu ohrabri Dragan Čović.

O pravnim začkoljicama, dakle, ne treba trošiti riječi. I sam, očito užasnut odlukom lišenom adekvatnih pravnih obrazloženja, David Scheffer, ekspert za međunarodno pravo i autor zahtjeva BiH za reviziju presude Međunarodnog suda pravde, zaključio je: “Historija neće blagonaklono gledati na odluku Međunarodnog suda pravde.” Sasvim je moguće da će se u nekom budućem vremenu njegove riječi i obistiniti, jer znanost uistinu traži vremensku distancu. Za žrtve, na desetine hiljada svirepo ubijenih, protjeranih, obeščašćenih, bit će, međutim, kasno, dok će se dželati, zahvaljujući Hagu, osjećati najsigurnije.

Ono što je u cijelom slučaju više nego užasavajuće jesu likovanja srpskih političara u BiH, koja su apsolutno neprimjerena samom karakteru problema, zbog čega je zastupnik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH i potpredsjednik SDP-a BiH Denis Bećirević zaključio: “U borbi za punu sudsku istinu državu su otvoreno izdali pojedinci poput Mladena Ivanića i njemu sličnih”, dodajući da bi, ako ništa zbog prve presude vezane za genocid u Srebrenici, “Ivanić i njemu slični trebali biti manji od makova zrna.”

No, Ivanić je manji problem nekolicine bošnjačkih političara kojima je haška odluka, čini se, došla “k'o kec na desetku”, prava prilika za obračun s članom državnog Predsjedništva i predsjednikom SDA Bakirom Izetbegovićem, koji se najviše zauzeo oko pokretanja revizije. I to najviše zbog njegove stolice! Ne unoseći se u evidentno oprečne stavove koje o spomenutoj odluci u javnosti iznose kako svjetski, tako i domaći pravni eksperti, njihovo polazište jeste da je Izetbegovićeva krivica neupitna i da su sva sredstva u razračunavanju s njim dozvoljena. Niko od njih u Vijećnici, iako je imao priliku, nije izdvojio mišljenje, računajući da Hag neće praviti probleme oko legalizacije revizije.

Što se tiče Izetbegovićeve kvalifikacije haške odluke, njen je politički prizvuk neporeciv. Izetbegović, naravno, nije jedini koji tako razmišlja. Previše se toga svih ovih godina događalo što upućuje na takve zaključke. Nekadašnja portparolka Tužilaštva u Hagu i autorica knjige Mir i kazna Florence Hartmann predočavala je otvoreno da je Geoffrey Nice bio uporan u nastojanjima da se Milošević osudi po mnogim tačkama optužnice, ali ne i za genocid u Srebrenici. Ipak, ukoliko bismo temeljitije rezimirali suštinske razloge, zasigurno bismo došli do zaključka da takva vrsta odluka nije inspirirana bilo kakvim emocijama spram Srbije?! Drugi su Hagu na pameti?!

Hag se suštinski uklapa u svjetski trend afirmacije individualne krivice, koji snažno podržavaju najmoćnije sile svijeta. Individualizacija zločina u suštini je “demokratski recept” kojim se amnestiraju organizirani zločini u režijama država, dakle, agresije, velike pljačke tuđih bogatstava, vojne intervencije i slična razbojništva koja se najčešće kriju iza plasmana demokratije, najskupljeg izvoznog resursa na modernom svjetskom tržištu. Na malom broju pojedinaca, koji se prilikom vojnih operacija ne uspijevaju suzdržati od kršenja “vojne discipline”, koji se na takva ponašanja samo vješto stimuliraju, samo je da preuzmu grijehe inspiratora i organizatora takvih poduhvata. Maratonskim sudskim procesima, s druge strane, javnost se nastoji uvjeriti kako se u tom važnom poslu ništa ne prepušta slučaju, mada svako razuman u njima prepoznaje najobičniju farsu koju je Stanislaw Jerzu Lec poodavno prepoznao i definirao na njemu svojstven način: “Prljavo je nekoga sumnjičiti kad postoje nepobitni dokazi.” Srebrenica, u kojoj se nakon Drugog svjetskog rata dogodio najveći masovni pokolj –  genocid, u tom smislu predstavlja jedan od najilustrativnijih primjera.

Da je agresija na BiH nekakva vrsta “skandala” koji narušava ponašanje država na međunarodnom planu, Hag ne bi imao alternative niti bi se puno mislio da li je revizija protiv Srbije legitimna ili nije. Izađe li u susret BiH, kako će se postaviti ukoliko se sutra neko u Libiji dosjeti da za agresiju optuži Francusku, zatraži li Irak objašnjenja za intervenciju uzrokovanu već dokazanom “lažnom uzbunom” o hemijskom naoružanju, Sirija zbog čitave seobe naroda koju zasigurno nisu pokrenuli samo unutrašnji nesporazumi…? Zato agresije nisu problem, nego su za sve na planeti krivi neupućeni u Ženevske konvencije i pravila ratovanja.

Prethodni članak

Čihali na žici

Sljedeći članak

Riječ je o ekonomiji, beno

PROČITAJTE I...

Dok ne pročitah natpis na Hadžibajrićevoj aščinici, teško je bilo i zamisliti da uopće i postoji gazda koji se, pored mase drugih “gazda” u jeku turističke sezone, okupacije grada i eskalacije hedonizma, koji se u velikoj mjeri iscrpljuje ispunjavanjem trbušnih prostora, u vrijeme kad se “pare uzimaju lopatom”, udostojio, bolje rečeno usudio, sebi i zaposlenicima priuštiti odmor

Kurz je u ovom slučaju samo centarfor kome bosanskohercegovački desnokrilni i lijevokrilni lažovi već poduže vremena samo nabacuju već izrečene opservacije o Sarajevu, otvarajući mu bez posebnog truda najpovoljnije prilike za pogotke u političkoj kampanji

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!