Najbolji filmovi o ljetu

Kada je u pitanju domaća kinematografija, ostvarenje koje na magičan i istovremeno realističan način oživljava “tinejdžersko ljeto” u Sarajevu jeste svakako Sjećaš li se Dolly Bell (1981).

Kada se izgovori riječ ljeto, prve asocijacije jesu “more” i “vrućina”, ali šta ako su njegov početak obilježile jesenske kiše i ako nije počelo u razigranom, toplom i romantičnom ozračju? Onda je, naravno, neophodno posegnuti za ljetnim filmskim hitovima, kao drugom asocijacijom na ljeto, koji će nas “odvesti” na najljepše morske destinacije, ali i podsjetiti na ljetne ljubavi, čekanje zore na vrelom asfaltu, romantične noći pod zvijezdama, te “preporučiti” nešto drugačije godišnje odmore.

Jedan od najstarijih filmova koji u svom sadržaju i formi ima sve najvažnije osobine ljeta jeste Ljeto s Monikom (Sommaren med Monika, 1953), švedski crno-bijeli film Ingmara Bergmana. Riječ je o adaptaciji romana Pera Andersa Fogleströma u kojem su glavni protagonisti siromašna djevojka Monika iz Stockholma i mladić Harry, koji od oca ukrade čamac kako bi njih dvoje pobjegli na more i proveli ljeto na malom idiličnom otoku.

Ljeto u ovom slučaju poslužuje za dodatno zbližavanje dvoje zaljubljenih mladih ljudi i raspaljivanje seksualne strasti. Dok s jedne strane sadržaj donosi eskapistički bijeg od društvenih obaveza i teškog rada, njegova forma ruši ustaljene filmske norme i svojim intimističkim prikazom jednog ljubavnog odnosa nagovještava atmosferu francuskog “novog vala”. Ipak, kako to obično biva i u stvarnosti, ljubavnu idilu ubrzo narušavaju finansijski problemi, a s povratkom u Stockholm Monika saznaje da je trudna. Harry prihvaća odgovornost i ženi Moniku, koja, za razliku od njega, zanemaruje novonastale životne obaveze i nastavlja čeznuti za avanturama i zabavom.

Ostvarenje koje zasigurno najautentičnije i najzabavnije prikazuje “kraj” srednje škole i početak ljeta te tinejdžersku izgubljenost i razuzdanost jeste Sluđeni i zbunjeni (Dazed And Confused, 1993) Richarda Linklatera, s Matthewom McConaugheyjem, Millom Jovovich i Benom Affleckom. S jedne strane, kroz paletu likova od popularnih sportista i navijačica do povučenih štrebera, film donosi krajnje uvjerljiv prikaz srednjoškolskih neobuzdanih zabava, ispunjenih drogom i alkoholom te raznoraznim dogodovštinama i maltretiranjem slabijih, a istovremeno prezentira i krajnju besciljnost mladih naraštaja kojima je važnija jedna pijana noć nego osvajanje fudbalskog prvenstva.

Nasuprot vrelog teksaškog asfalta i zabavnog i duhovitog odrastanja na njemu, film koji “odlazak na more” prikazuje kao pronalazak svojevrsnog ovozemaljskog raja jeste Žal (The Beach, 2000) Dannyja Boylea, u kojem mladi, znatiželjni i avanturistički nastrojen Amerikanac Richard (Leonardo Di Caprio) otkrije postojanje bajkovitog tajlandskog otoka s rajskom plažom i nebesko plavim morem, na kojem nekolicina sretnika živi kao u raju. Zajedno s francuskim ljubavnim parom, Françoise i Étienneom, Richard se upusti u putovanje života i pronalazak savršenstva na Zemlji.

Nakon što konačno stignu, oni shvataju da je otok naseljen naoružanim domaćim uzgajivačima marihuane koji odlučuju koga će propustiti na idiličnu plažu za koju je nadređena pacifistkinja Sal (Tilda Swinton). Film je nastao na osnovu hit romana britanskog autora Alexa Garlanda, koji je u ranoj mladosti proputovao Aziju te na temelju vlastitih iskustava napisao književno djelo kao savremenu verziju Gospodara muha Williama Goldinga. Žal prikazuje čovjekovu vječitu potragu za rajom na ovom svijetu te njegove bjesomučne pokušaje za stvaranjem utopijskog beskonfliktnog društva. Film je sniman na očaravajućim lokacijama tajlandskog otoka Phi Phi Leha, koji, nažalost, više ne postoji u prikazanom obliku jer je krajem 2004. poharan cunamijem.

I tvoju mamu također (Y Tu Mamá También, 2001) meksičkog režisera Alfonsa Cuarona remek-djelo je avanturističkog i žanra filma ceste koje posjeduje sve osobine jednog, u najavi savršenog, a na koncu izrazito kompleksnog ljetnog putovanja. Radnja je, naizgled, veoma jednostavna: 28-godišnja Lisa (Maribel Verdu) odluči se, nakon što otkrije muževu prevaru, upustiti u putovanje po otvorenoj cesti s dvojicom glupavih tinejdžera i najboljih prijatelja, Juliom (Gael García Bernal) i Tenochom (Diego Luna), koji tragaju za osamljenom plažom koju zovu “Rajska usta”.

Vozeći se po užarenim meksičkim zabitima i nadajući se dobrom provodu te upuštajući se u naivno takmičenje u zavođenju lijepe Lise, oni zapravo bivaju zavedeni i uskoro spoznaju da još nisu odrasli muškarci te da je njihovo prijateljstvo prepuno laži i prevara. Tragajući samo za usputnim seksom, oni tokom ovog putovanja odrastaju i, razočaravajući se u dječačke pojmove prijateljstva i ljubavi – a prvi put se direktno susrećući sa smrću – otkrivaju vlastiti identitet i spoznaju sami sebe.

Kada je u pitanju domaća kinematografija, ostvarenje koje na magičan i istovremeno realističan način oživljava “tinejdžersko ljeto” u Sarajevu jeste svakako Sjećaš li se Dolly Bell (1981). Narativ ovog filma prati odrastanje tinejdžera Dine (Slavko Štimac) u Sarajevu tokom teških šezdesetih godina 20. stoljeća. I dok “ljeto u Sarajevu” scenarista Abdulah Sidran gradi kroz filmske likove i njihove dijaloge, režiser Emir Kusturica posebnu pažnju posvećuje mahalama, avlijama, kućama te uvjerljivom oživljavanju anegdota svojstvenih sarajevskoj svakodnevici tog vremena, npr. guranju taksija uzbrdo, porodičnim teferičima u avlijama uz saz, prodavanju zeca na ulici itd. “Hoće li sunce u ovom gradu ikad zasjati kako treba!?”, replika je oca Mahmuta (Slobodan Aligrudić), koji se prkosno odbija skloniti sa sarajevske kiše, a upravo ona za Dinu “sluti” kraj njegove ljetne, mladalačke ljubavi i ulazak u svijet odraslih u kojem sunce rijetko zasja kako treba.

Na listu najboljih ljetnih filmova, ili onih u kojima ljeto predstavlja prostornu i vremenski odrednicu, obavezno treba uvrstiti i naslov Prljavi ples (Dirty Dancing), u kojem mirno ljetovalište u noćnim satima postaje mjesto zabave i plesa, Veliko plavetnilo (Le Grand Bleu, 1988) o odrastanju na Mediteranu te nezasitnoj ljubavi prema ronjenju, 500 dana ljubavi (500 days of Summer, 2009) o rađanju, razvijanju i okončanju ljubavi u doba ljeta, te npr. jugoslavenski Varljivo leto ‘68, koji “ljeto” koristi u društveno-političkoj analizi i kritici tadašnje države, srbijanski Tilva Roš (2010) s tinejdžerima koji ljetne dane provode vozeći skejt u napuštenom rudniku u Boru i Neposlušni (2014) režiserke Mina Đukić u kojem Leni (Hana Selimović) i Lazar (Mladen Sovilj) odluče da sjednu na bicikla i napuste dosadno ljeto u mjestu u kojem su odrasli, sa željom da ponovo ožive svoje djetinjstvo i otkriju novo značenje svog odnosa.

PROČITAJTE I...

Sve je bilo tu; i standardni rekviziti dalmatinske pjesme, i odbljesci svjetskih trendova i neka smirenost s kojom je svemu pristupao. Opet daleko od pjevača koji su tada harali festivalskim pozornicama, koje su u to vrijeme odlučivale o tokovima popularne pjesme. I onda slijedi povratak svom drugom ja, Zdenku Runjiću, kada 1975. kreiraju neprevaziđenu baladu Galeb i ja

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!