Na šta Jasmin Imamović troši novac koji termoelektrane plaćaju za zaštitu okoliša

 “Ovdje su posebno osjetljiva djeca starosti do pet godina. Daju preporuke, ali to ne nailazi ni na kakav odziv. Recimo, Romi spaljuju kablove kako bi došli do metala koji kasnije mogu prodati. Međutim, ne znaju da upravo udisanje tih slojeva izaziva pojavu leukemije kod djece. Kod nas o tome mediji ne izvještavaju, ljudi ne znaju ništa o tome”

Goran Stojak živi u tuzlanskom naselju Divkovići. Već godinama, uporno i svakodnevno, govori i upozorava o teškom životu kraj tamošnje termoelektrane. Tvrdi da njegove komšije umiru, a da niko ne pita zbog čega niti im pokušava pomoći. “Ljudi od 50 godina, a i mlađi, umiru od karcinoma pluća, ali na to niko ne obraća pažnju. Kod nas karcinom pluća hara baš kao da je neki virus u pitanju. Ako neko počne da priča o ovome, odmah ima problema. Odmah mu uži članovi porodice dobiju otkaz na poslu. Nama ne dozvoljavaju ni da pričamo o ovome”, kaže Stojak za Stav. Prije mjesec dana njegovu je kuću posjetila ekipa BBC-ja. Snimili su dvominutnu priču nazvanu Bosanski tihi ubica: Industrija uglja, u kojoj tvrde kako je BiH odmah iza Sjeverne Koreje kada je u pitanju procent ljudi koji umiru od bolesti prouzrokovanih zagađenjem zraka, te da se otpad iz termoelektrane istresa u prirodu. Tvrde i da su imali zakazan intervju s “bosanskim ministarstvom okoliša”, ali je razgovor otkazan. Vijeće ministara BiH nema ministarstvo okoliša, pa je nejasno da li su intervju tražili od federalnog ili kantonalnog ministarstva.

PREPUŠTENI SAMI SEBI

“Nisam siguran zbog čega se sad pokrenula sva ova priča oko termoelektrane. Možda je to pritisak na Grad Tuzlu da bi se dobio priključak na grijanje koji je, naravno, legitiman. Oni, po mom mišljenju, i trebaju da imaju određene beneficije s obzirom na blizinu termoelektrane”, kaže za Stav Goran Mišić, zamjenik ministra prostornog uređenja i zaštite okolice Tuzlanskog kantona. Stojak tvrdi kako u Divkoviće izvještavati o zagađenju dolaze samo inozemni novinari. Tuzlanskih nema. “Ne mogu i ne smiju o ovome govoriti”, kaže. “U ovim mjestima nalaze se ogromne deponije šljake i pepela. Čestice se miješaju s vodom i završavaju na ovim deponijama. Konstantno, čitavu godinu dana mi smo izloženi ovim utjecajima i doslovno živimo u šljaki. Kad dođe zima, dio šljake uzme malo vlaga pa ne diže toliko prašinu po kućama, ali nam nekad zna tek u podne svanuti, toliko su guste koncentracije prašine u ovom prostoru. Napravi se oko termoelektrane jedan krug, kao polulopta od dima. Smrad vas ujeda za nos i za oči i osjetite to. Ovo je sve u krugu otprilike četiri kilometra oko termoelektrane. Niko ne želi ovo da promijeni, niti Grad Tuzla, niti termoelektrana, niko. Niko ko je odgovoran i ko treba da se bavi ovim problemom ne vodi računa o nama. Stanovništvo je nemoćno. Stanje je katastrofalno.”

Tuzla, Lukavac i Živinice imaju veliki problem sa zagađenjem zraka, a osim kontinuiranog zagađenja, često su prisutne incidentne situacije, kada koncentracije SO2 uveliko prelaze granične vrijednosti. Krajem prošle nedjelje izmjereno je 256 mikrograma čvrstih čestica u centru Tuzle. “To je katastrofa jer Svjetska zdravstvena organizacija kaže da, ako imate 10 mikrograma, to je već puno, a mi imamo 256. Znači da smo prepušteni sudbini, vremenskim uvjetima i Bogu da čekamo kakvo će biti vrijeme i vremenski uvjeti”, kaže za Stav Džemila Agić, direktorica Centra za ekologiju i energiju iz Tuzle. “Samo je pitanje vremenskih uvjeta i koliko će se te zagađujuće materije koje se emitiraju u zrak zadržati u bližem okruženju. Prošle godine smo imali u kontinuitetu od novembra pa do kraja februara veoma visoke koncentracije. Sada u Tuzli, kada se spuste temperature, a da nema padavina, koncentracije zagađujućih materija se povećavaju. Ukoliko se nastavi ovakva situacija, definitivno možemo očekivati zagađenje zbog smanjenja cirkulacije zraka.”

I Agić kao i Stojak tvrdi kako ogroman broj građana koji žive u blizini termoelektrane svake godine obolijeva zbog zagađenog zraka. Stojak je život u Divkovićima usporedio s Černobilom. Otac mu je, kaže, umro od karcinoma pluća. Danas se boji da ista sudbina čeka i njegovu i djecu njegovih susjeda iz ovog naselja. “Čujemo često komentare da u našem naselju smrdi na smrt. Vlast, bez obzira iz koje stranke dolazi, nema nijednog rješenja za naše probleme. Oni su dužni da nas zaštite, da dođu da nas pitaju kako uopće možemo da preživimo u ovakvim uvjetima. Vlast mora, ako ništa, da počne da rješava ovaj problem, a to niko i ne počinje. Svi samo šute”, kaže Stojak.

Iz Kantonalnog ministarstva, pak, tvrde da nije tačno da ne preduzimaju ništa. “Finansiramo projekte širenja toplifikacije kako bi se smanjio broj individualnih ložišta. Kontinuirano poduzimamo mjere širenja daljinskog grijanja. Svake godine finansiramo projekte sredstvima s kojim raspolažemo. Mi smo čak i dodatno sedam miliona maraka uložili isključivo u ove tri općine (Tuzla, Lukavac i Živinice) na programu daljinskog grijanja, jer smatramo da je to jedini način da se smanji zagađenost zraka”, kaže Goran Mišić. “Postoji još i mogućnost da se ugalj sasvim izbaci iz upotrebe, ali to je neki dugoročni plan i u narednih nekoliko godina se ovaj plan neće moći sprovesti, stoga nam se još valja nositi s tim problemom. Na našoj web-stranici se može u svako doba pratiti kvalitet zraka i mi podatke koje imamo redovno tu postavljamo.”

Mjere koje se poduzimaju zasad, čini se, ne donose rezultate. Statistika, tvrdi Džemila Agić, pokazuje da stalno raste broj oboljelih od karcinoma pluća. Raste i broj pacijenata koji dolaze na tuzlansku kliniku. “Međunarodne institucije upozoravaju naše vlasti da ovako povećane koncentracije po svim istraživanjima uzrokuju teške zdravstvene probleme. Ovdje su posebno osjetljiva djeca starosti do pet godina. Daju preporuke, ali to ne nailazi ni na kakav odziv. Recimo, Romi spaljuju kablove kako bi došli do metala koji kasnije mogu prodati. Međutim, ne znaju da upravo udisanje tih slojeva izaziva pojavu leukemije kod djece. Kod nas o tome mediji ne izvještavaju, ljudi ne znaju ništa o tome.”

STUDIJE O ZAGAĐENJU

Zagađenje zraka ljetos bilo je i predmet analize mreže Bankwatch Network, koja je obuhvatila rad osam postrojenja na ugalj ukupnog planiranog kapaciteta 2,6 GW u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Kosovu i Crnoj Gori. Uz to, analizirano je i postrojenje Stanari u BiH, koje je počelo raditi u septembru prošle godine. Ta je analiza, kako tvrde njeni autori, pokazala da gotovo sve zemlje zapadnog Balkana planiraju izgraditi nove termoelektrane na ugalj, ali da nema dokaza da će gradnja biti u skladu s novim standardima Evropske unije koji se odnose na zagađenje zraka. EU je usvojila nove tehničke standarde (LCP BREF) za velika postrojenja za sagorijevanje koji su zasnovani na najboljim raspoloživim tehnikama za kontrolu zagađenja zraka, vode i tla, kao i za limitiranje štetnih emisija plinova, koje se mora dostići primjenom tih tehnika.

Prema analizi Bankwatcha, nove termoelektrane, među njima i TE Tuzla 7 i Banovići, nisu planirane u skladu s novim standardima, dok za preostala tri planirana bloka, dva bloka TE Ugljevik III, nema dovoljno dostupnih informacija, a TE Stanari također nije u skladu s novim standardima, te ekološka udruženja tvrde da neusklađenost s novim standardima nije samo problem za budući pristup EU, nego predstavlja probleme za domaće zakonodavstvo. Koordinatorica za istraživanje u Bankwatchu i autorica analize Pippa Gallop kazala je prilikom predstavljanja analize da su standardi nepogodni za kompanije koje moraju napraviti promjene u već planiranim projektima, ali ako se ta revizija ne uradi odmah, mogu se očekivati veliki troškovi u narednih nekoliko godina. “S obzirom na to da da su ulagači u ovakve projekte uglavnom državne firme, neisplativi projekti predstavljaju problem, ne samo za elektroprivredu već i za cijelo društvo”, kazala je Gallop.

Koordinatorica za energetiku u Bankwatchu Ioana Ciuta naglašava da su energetske kompanije na zapadnom Balkanu obavezne biti u skladu s tržištem Evropske unije, one moraju početi investirati u projekte koji će biti isplativi i u budućnosti, što nije slučaj s ugljem i energijom iz uglja. “Kako se BiH obavezala kroz ugovor o Energetskoj zajednici da će ispoštovati pravila tržišta, dovoljan je dokaz da nije više moguće odgađati neusklađivanje s legislativom EU, te prestati s traženjem subvencija. Energetske firme moraju početi razmišljati da o budućnosti prestanu s ulaganjem u takve projekte, koji će izazvati dodatne troškove.”

Prije desetak dana, predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić potpisao je u Budimpešti s kineskim premijerom Lijom Keqiangom Ugovor o kreditu između Elektroprivrede Bosne i Hercegovine i kineske EXIM banke vezan za projekt izgradnje termoelektrane kapaciteta 450 MW “Blok 7” TE “Tuzla”. Nakon ugovora, Zvizdić je kazao “da se naša država nalazi na osmom mjestu u Evropi po hidropotencijalu, da ima potencijale u oblasti energije vjetra i značajne rezerve kvalitetnog uglja”. Potpisivanje ugovora i najava gradnje novih termoelektrana u okolini Tuzle izazvala je zabrinutost ekologa. Međutim, stručnjaci smatraju da opasnosti nema.

Međunarodni stručnjak za okoliš i razvoj, doktor Viktor Simončić, koji je sudjelovao u izradi zakonskih rješenja i dokumenata iz oblasti okoliša u gotovo svim zemljama regije, kaže kako od uglja i novih termoelektrana ne odustaju ni SAD, ni Kina, ali ni mnoge druge razvijene države. “Ne vidim zašto bi se toga trebalo odreći ovdje. Ovim ne zastupam da je mudro i dalje koristiti ugalj na sadašnji način. Ozbiljno sam zabrinut za problem klimatskih promjena. Ali, kako god to čudno izgledalo, za njih su gotovo u cijelosti krivi najrazvijeniji”, kazao je Simončić u razgovoru za Fenu. On je pojasnio kako analiza Bankwatcha spominje da ulaskom u EU novo planirane termoelektrane neće poštivati neke od standarda koji se tek planiraju uvesti, a to se prije svega odnosi na količine emitiranog CO2. “Sve je to u dalekim planovima. Smatram gotovo pa perverzijom kada se u Bosni i Hercegovini prijeti s obavezom ispunjavanja nekih budućih obaveza koje još ne ispunjavaju niti najbogatiji. Posebno ne razumijem kako neko ima čak i minimum moralnosti tražeći tako nešto u istom trenutku kada američki predsjednik Donald Trump hladno otkazuje ispunjavanje obaveza iz Pariškog sporazuma.”

Simončić ne vidi razlog zašto bi BiH odustala od izgradnje termoelektrana na ugalj ako postoje jasni ekonomski nacionalni i lokalni interesi. “Što se tiče mogućeg zagađenja zraka, onog dijela koji može izravno djelovati na zdravlje ljudi i na neposredni okoliš, termoelektrane će se graditi, a i grade se (primjer Stanari) po strogim standardima. U tome ne vidim problem. Dapače, u Bosni i Hercegovini vidim čak problem da se kod novih objekata na neki način pretjeruje sa smanjenjem emisija na primjer SO2, iako bi se veći ekonomski i okolišni efekt postigao kada bi se planiralo smanjenje emisija na državnom nivou, gdje bi se za uloženu marku postiglo veće smanjenje emisija, a ne da se insistira na najvišim standardima (samo) kod novih postrojenje”, kaže on, nastavljajući: “Budete li pretjerivali u standardima i ne budete prilagodili razvoj svojim mogućnostima, budete li slijepo slušali diktat iz EU i iz nekih sličnih asocijacija, kao što je i Energetska zajednica, uvjeren sam da ćete sačuvati okoliš, ali sam i više nego siguran da ćete izgubiti mladost. Bez radnih mjesta, nastavit će se iseljavanje, koje je, ako su moje informacije tačne, poprimile još veće razmjere nego, naprimjer, u Hrvatskoj. Gubitak humanog kapitala može postati pogubno. Zato bi, kao kod primjera ‘poštivanja najstrožijih standarda’, trebala velika mudrost, posebno političara. Prema EU treba nastupiti braneći nacionalni interes i ne prihvaćati standarde koje ne mogu ispuniti još niti najbogatiji.”

IMAMOVIĆ NE RADI NIŠTA

U međuvremenu, građani Tuzle i okolice apeliraju na lokalnu vlast da konačno nešto uradi kada je u pitanju zagađenje prouzrokovano radom postojećih termoelektrana. Goran Stojak tvrdi da on i njegovi susjedi za tuzlanskog gradonačelnika Jasmina Imamovića uopće i ne postoje. “Grad Tuzla svaki mjesec dobija sredstva od termoelektrane na osnovu zagađenja koja se vode na posebnom računu. Međutim, problem je što se ta sredstva troše u druge svrhe, a ne u nastojanja da se smanji zagađenje koje dolazi direktno iz termoelektrane. Sredstva se također ne ulažu ni u naselja koja su direktno pogođena ovim zagađenjem kako bi se smanjile posljedice”, kaže Stojak. “Gradonačelnik Tuzle je za ovih 15 godina samo jedanput bio u našem naselju, tu se zadržao svega desetak minuta i otišao. Nije napravio ništa. On nije u stanju organizirati da se u našem naselju promijene sijalice za rasvjetu koje su pregorjele prije dvije godine, a kamoli da se bavi ozbiljnim pitanjima kao što je smanjenje zagađenja koje proizvodi termoelektrana. Naravno da smo svjesni da termoelektrana mora raditi, ali i mi moramo živjeti, neko mora isto tako biti svjestan toga. Najveći su problem odlagališta škalje koja su potpuno neuređena i nalaze se odmah pored naših kuća. Također, u naselju imamo postavljenu rampu koja blokira pristup šljakištu, ali i našim parcelama i našem zemljištu, a put datira još iz vremena Austro-Ugarske.”

Džemila Agić kaže kako njihov život ovisi o vremenskim prilikama. “Znači, mi smo prepušteni situaciji da će biti kako bude. Nema nikakve strategije, nema mjera i nije uspostavljen sistem koji će dovesti do smanjenja zagađenja. Mislim da je strašno da građani Tuzle, Živinica i Lukavca pate od ovog problema i da nemamo nadležne institucije koje će napraviti plan mjera i implementirati taj plan mjera koji će se sastojati od niza mjera koje će trajati nekoliko godina. Isto tako, očekujemo da se zabrani spaljivanje uglja u individualnim stambenim objektima i da se da građanima rok od nekoliko godina kako bi se mogli prilagoditi i, naravno, da im se daju subvencije i da im se pomogne da pređu na neškodljive energente, ili da se priključe na sisteme daljinskog grijanja”, kaže Agić dok Goran Mišić zaključuje: “Mi ovih dana imamo čist zrak, zahvaljujući prije svega atmosferskim prilikama i vjetru. Sumpornog dioksida i prašine imamo naročito u zimskim mjesecima i danima kada nema strujanja zraka i kad sav teret ostaje. To se većinom prouzrokuje individualnim ložištima, a onda i većim zagađivačima kao što je termoelektrana, a zatim i vozilima. Vidite, mi imamo situaciju da je ljeti čist zrak, a zimi zagađen, a termoelektrana radi i ljeti i zimi. Realno je najveći problem ugalj koji mi sagorijevamo, jer nemamo plina kao što imamo u Sarajevu. Uglavnom niko nema nikakve filtere i to sve ide u zrak, to je tako kod nas, ne samo u Tuzli već i u Živinicama i Lukavcu gdje vršimo mjerenja zagađenosti zraka.”

 

 

PROČITAJTE I...

Oni hoće još jednom da osloba¬đaju već oslobođenu Bosnu, a onaj njen nesretniji, neoslobođeni dio os¬tavljaju drugima. Eto zašto kažem da se radi o borbi za vlast. Istina, borba za vlast u de-mokratskoj Bosni, u ovakvoj kakvu smo je mi napravili, legalna je stvar, pa neka im je sretno. Ali borbu za vlast ne treba brkati s patriotizmom

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!