Na korak do osnivanja Nacionalnog parka “Drina” u Srebrenici

Bošnjaci iz Srebrenice i okolnih naselja koja bi trebao obuhvatati nacionalni park nisu zadovoljni ponuđenim nacrtom zakona, te su pokrenuli peticiju protiv osnivanja Nacionalnog parka “Drina”. Povratnici u mjesta koja bi park trebao obuhvatiti smatraju da su njihova prava ugrožena te da je upitan opstanak, ali i daljnji povratak Bošnjaka

Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske organiziralo je nedavno u Srebrenici javnu raspravu o Nacrtu zakona o Nacionalnom parku “Drina”. Proglašavanje Nacionalnog parka “Drina” propisano je i definirano prostornim planom RS-a.

“Riječ je o staništima endemičnih i reliktnih biljnih vrsta, o staništu ‘Pančićeve omorike’ koja je nekada bila široko rasprostranjena u cijeloj Evropi, a danas je njeno područje srednji tok Drine. Izuzetne prirodne vrijednosti još krasi klisurasto-kanjonska dolina Drine”, kazala je  viša stručna saradnica za zaštitu prirode u resornom ministarstvu Željka Stojičić.

Podsjetila je da je na osnovnu prirodnih vrijednosti urađena studija za proglašavanje Nacionalnog parka “Drina“, koju je radio Republički zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa. Studijom je, kako je naglasila Stojičićeva, izvršena valorizacija prirodnih i kulturnih vrijednosti ovoga područja. Na osnovu ove studije izrađen je i Nacrt zakona o Nacionalnom parku “Drina”.

ŠTA JE ZAISTA TRAŽILA LOKALNA ZAJEDNICA

Predstavnik Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Dragan Kovačević kaže da je još 2011. godine, na osnovu inicijative lokalne zajednice, ministrica za prostorno uređenje građevinarstvo i ekologiju RS-a Srebrenka Golić uputila Zavodu dopis u kojem je tražila da se uradi studija zaštite za proglašenje zaštićenog područja kanjona Drine. Od 2011. do kraja 2014. godine Zavod je sa stručnim saradnicima radio na izradi studije koja je 2015. godine upućena u proceduru, a nakon toga je ministarstvo preuzelo dalje aktivnosti.

Međutim, bivši načelnik Opštine Srebrenica Ćamil Duraković tvrdi da je još 2011. godine pokrenuta inicijativa da se obnovi nekadašnji park prirode Sušica.

“Pokrenuli smo inicijativu da to obnovimo i stavimo u svrhu razvoja i iskorištavanja turističkih resursa. Takav akt uputili smo kao inicijativu Vladi RS-a. Od tad nikakvih pomaka na tom planu nije bilo“, ističe Duraković.

Budući nacionalni park “Drina” trebao bi obuhvatiti površinu od 6.315,32 hektara. Nakon javne rasprave održane u Srebrenici otvorena su mnoga pitanja, te je iskazano i nezadovoljstvo. Bošnjaci iz Srebrenice i okolnih naselja koja bi trebao obuhvatati nacionalni park nisu zadovoljni ponuđenim Nacrtom zakona, te su pokrenuli peticiju protiv osnivanja Nacionalnog parka “Drina”. Povratnici u mjesta koja će obuhvatiti nacionalni park smatraju da su njihova prava ugrožena te da je upitan opstanak, ali i daljnji povratak Bošnjaka. Ništa ne bi bilo sporno da nije predviđeno da se park prostire preko privatnih posjeda Bošnjaka, u širokom luku zaobilazeći sela u kojima žive Srbi. Većina Srebreničana nema ništa protiv samog osnivanja nacionalnog parka, ali im smeta to što je njime obuhvaćena samo zemlja u posjedu Bošnjaka.

Jedan od inicijatora potpisivanja peticije protiv osnivanja nacionalnog parka jeste Azir Osmanović, diplomirani profesor historije. On smatra da je najveći propust što “privatna imovina i uglavnom bošnjačka sela ulaze u sastav nacionalnog parka”.

“Pri tome niko nije konsultirao nikoga od ljudi koji žive na tim prostorima, osim igumana manastira Karno kojem su se predstavnici Zavoda za zaštitu prirodnog i kulturnog naslijeđa RS-a i resornog ministarstva posebno zahvalili na početku svoje prezentacije. U prošlom sam mandatu bio odbornik u Skupštini Opštine i predstavnik ljudi iz tog kraja i znam da mi nikada nismo donijeli nikakvu odluku niti dali saglasnost za nacionalni park. Na javnoj raspravi bilo je mnogo ljudi, pa su predstavnici Ministarstva i Zavoda bili iznenađeni. Ovim Nacrtom zakona obuhvaćene su tri mjesne zajednice u kojima uglavnom žive Bošnjaci. To su MZ Luka, Radoševići i Osatica. Pošto nas niko nije pitao prilikom sastavljanja Nacrta zakona, mi smo iskoristili priliku da na javnoj raspravi kažemo ono šta mislimo”, tvrdi Osmanović ocjenjujući da “to više liči na jednonacionalni nego na nacionalni park”.

“Na prezentaciji i javnoj raspravi, osim o prirodnim ljepotama našeg kraja, govorilo se i o historijskom nasljeđu prostora kojeg bi trebao obuhvatati nacionalni park. Iako je bošnjačko stanovništvo tu većina, od historijskog naslijeđa nabrojani su samo srednjovjekovni gradovi Klotjevac i Đurđevac, te manastir Karno. Na tom prostoru postoje dvije džamije i niko ih nije spomenuo. Jedna je obnovljenja, a druga još ima samo temelje, a svi znamo ko ih je porušio i s koje strane Drine su gađane granatama”, ističe Osmanović podsjetivši da potpisivanje peticije pokrenuli Bošnjaci koji povratnici.

PRITISKOM DO ISELJAVANJA

Prikupljene potpise uz svoje zahtjeve poslat će nadležnom ministarstvu u Vladi RS-a u roku koji im je ostavljen za primjedbe i sugestije, a to je 31. mart 2017. godine. „Da budemo jasni, mi nismo protiv nacionalnog parka, mi smo protiv toga da privatna imovina i naseljena mjesta budu njegov dio. Nacrt zakona krajnje je nepovoljan za nas koji živimo u mjesnim zajednicama Luka, Radoševići i Osatica koje su u zonama zabrane II i III stepena čime se otežava naš život. Uvođenjem upravitelja (upravitelj NP “Drina”) nad ovim selima usložnjava se i poskupljuje procedura za dobijanje raznih dozvola. Ovakav režim za nas stanovnike ovih mjesnih zajednica neće biti podnošljiv, te ćemo pod pritiskom ovog režima biti prisiljeni na napuštanje svojih vjekovnih ognjišta. Upravo oni, koji su poslije izricanja presude jednom od kreatora genocida nad Bošnjacima Radovanu Karadžiću prokomentirali sa ‘idemo dalje’, dali su saglasnost na to da neko drugi upravlja bošnjačkom imovinom, što je za nas šokantno i mi smo o tome obavijestili i OHR i OSCE. Očekujemo njihovo očitovanje o ovom problemu i pokušaju etničkog čišćenja u mirnodopskim uslovima. Obavijestit ćemo i bošnjačke poslanike u NSRS-u i delegate u Vijeću naroda da ovaj zakon ospore ili zaustave u zakonom definiranoj proceduri. Vidim da su lokalni političari počeli zloupotrebljavati peticiju i ovim putem ih pozivam da nas ostave na miru. Valjda imamo pravo da se borimo za svoje, a oni neka nastave ‘svoju borbu’”, poručio je Azir Osmanović.

Podsjetio je da su stanovnici u ovom dijelu Bosne i Hercegovine i prije i poslije rata imali loša iskustva kada je riječ o njihovoj privatnoj imovini: „Nakon izgradnje HE Bajina Bašta određeni dio zemljišta potopljen je i ljudi su ostali bez svojih imanja. Tu je i rudnik boksit zbog kojeg su se ljudi morali odricati svoje zemlje, ali i lovište i park prirode Sušica, pa su ljudi koji imaju imovinu u tom dijelu imali neka ograničenja. Niko nije govorio o beneficijama koje bi eventualno ti ljudi imali jer ih vjerovatno i nema. S druge strane, prezentirana su nam razna ograničenja. Kome su dobro donijela ograničenja na vlastitom imanju? Ima tu raznih zabrana. Naprimjer, u MZ Luka više od 50 posto privatne imovine (livade i šume) locirano je u zoni II u kojoj su predviđene značajne restrikcije u vezi s raspolaganjem imovinom i razvojem mjesne zajednice. Mi, stanovnici ovih mjesnih zajednica, prvenstveno smo orijentirani ka poljoprivredi i stočarstvu kao izvoru prihoda, sakupljanju ljekovitog bilja, šumskih plodova i preradi drveta. Uključenjem naših posjeda u sastav Nacionalnog parka ‘Drina’, stavljaju se značajna ograničenja na raspolaganje našom privatnom imovinom. Tim restrikcijama onemogućava se život nas povratnika na ovom prostoru i uskraćuje pravo na raspolaganje imovinom u punom kapacitetu. Uvodi se upravitelj nad našom imovinom od kojeg moramo tražiti dozvolu za svaku aktivnost na našim imanjima. Npr. ako upravitelj nije raspoložen ili ako ne voli nekoga, on će naći načina da nam ne izda potrebnu dozvolu”.

ZAHTJEVI VLASTIMA RS-a

Lokalno stanovništvo vrlo je zainteresirano za rješavanje ovog problema. Peticiju protiv izgradnje NP „Drina“ za dva dana potpisalo je oko 300 ljudi u želji sačuvaju svoju imovinu, odnosno  imovinu svojih očeva, djedova i pradjedova. Azir Osmanović naglašava da peticiju potpisuju samo ljudi koji imaju vezu s mjesnim zajednicama Luka, Radoševići i Osatica, oni koji ondje žive ili ondje imaju imovinu. „Pojavili su se i neki koji žele unijeti razdor i peticiju  prebaciti na politički teren. Ovo je isključivo borba ljudi koji potječu iz ove tri MZ i pokretači peticije smo mi i nikakve stranke niti frakcije stranaka. Naravno da očekujemo podršku svih bošnjačkih političara sa svih nivoa“, potcrtao je Osmanović.

Bošnjaci od vlasti RS-a traže da se u nacrtu spornog zakona izmijene članovi koji definiraju obuhvat Nacionalnog parka „Drina“ na način da se izuzme kompletna privatna imovina. Oni podržavaju da se NP „Drina“ formira isključivo na državnoj imovini (u jednoj ili više zona) jer „za to postoje pretpostavke, tj. šuma u potrebnoj površini koja obiluje neznatno izmijenjenim ekosistemima za razliku od naselja u kojima to nije slučaj.”

I Sadmir Nukić je među inicijatorima potpisivanja peticije. I on tvrdi da Bošnjaci nisu protiv nacionalnog parka, nego imaju primjedbe na ovako zamišljeni nacionalni park koji ništa dobro ne bi donio Bošnjacima.

“Ovako zamišljen Nacionalni park ‘Drina’ jeste podvala Bošnjacima. Naš uvjet je da u nacionalni park ne ulazi privatna imovina. Moramo znati da na prostoru koji obuhvata nacionalni park u osamdeset procenata nije implementiran povratak prijeratnih stanovnika i obnova porušene imovine. Samim time, osnivanjem parka ograničava se povratak Bošnjaka i obnova njihovih imanja. To nije nigdje izuzeto iz Nacrta zakona o nacionalnom parku ‘Drina’. Na taj način Nacionalni park ‘Drina’, umjesto da bude pozitivna stvar, postaje teret Bošnjacima koji su se vratili ili koji bi se željeli vratiti na svoja ognjišta. Pokrenuli smo peticiju“, izjavio je Nukić. Bošnjaci, istakao je, neće odustati jer ih se ovo pitanje direktno tiče. Postoji procedura i oni će je, kaže, ispoštovati u borbi za svoju imovinu.

PROČITAJTE I...

U Kiseljaku djeca Bošnjaka i Roma uživaju nejednak tretman u odnosu na djecu Hrvata. Zgrada OŠ “Kiseljak 1” u očajnom je stanju iako nastavu u njoj pohađa ukupno 757 učenika. Djeca nemaju adekvatne uvjete za učenje. Namještaj je dotrajao, krov prokišnjava, uništeni su zidovi, toalet. Prostora nedostaje, a tek od ove jeseni mogu koristiti fiskulturnu salu. U zgradi se izvodi i nastava isturenih srednjoškolskih odjeljenja iz Fojnice, jedina veza i način da srednjoškolci iz Kiseljaka pohađaju u svojoj općini nastavu na bosanskom jeziku

Otišla je za njega, ali je imala momaka... nećete vjerovati, sad kad bi brojila, da neko piše imena koja je ipak zapamtila, da hi imam trides i pet, da je imala. Al' ipak, neka je i odstranila Murata, ope je suđena bila za njeg

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!