Na djelu je bio pravi udruženi zločinački poduhvat za uništenje Hrvatske

Prema nekim razmišljanjima, Todorićev finansijsko-ekonomsko-politički diskurs zapravo je pokušaj da se njegov izvjestan sudski progon prikaže kao politički montiran proces. Nešto poput slučaja “Sanader”. Možda će čak tvrditi da je proganjan zato što je Hrvat, kao što je njegov otac tvrdio 1974, nakon presude za privredni kriminal

Ako je teško, u Hrvatskoj nije nezanimljivo. Posebno HDZ-ovom premijeru Andreju Plenkoviću. Vijesti o iseljavanju skoro 200.000 radno sposobnih građana i njihovih obitelji primat prepuštaju senzacijama koje je krojio ili kroji politički vrh. Približavanjem trena suočavanja s istinom oko “Agrokora”, uzburkale su se strasti među glavnim vinovnicima propasti koncerna, Vlada je dala u javnost, pa odmah povukla prijedlog Obiteljskog zakona, a hrvatskim braniteljima povećana su prava, prije negoli bude prekasno zbog očekivanog udara na državne finansije kada “Agrokor” treskom padne i za sobom u ponor povuče niz tvrtki, obiteljskih gazdinstava i pojedinaca.

Nakon dulje šutnje u medijima, “Agrokor” je ponovo udarna vijest, zahvaljujući, glavom i bradom, Ivici Todoriću. On se, naime, odlučio progovoriti. Doduše, ne izravno, u kamere, već blogom koji očito, jer je sam prilično loš govornik i još lošiji pisac, pišu drugi. Narod, vazda gladan senzacija, pohrlio je na redovito aktualiziran blog koji je klikovima nadmašio i vijesti o pokolju u Las Vegasu, utakmicama Lige prvaka, najnovijoj izazovnoj suknjici izvjesne Maje Šuput… Iako nevičan ocjenama vjerodostojnosti finansijskih izvještaja, bilansa uspjeha i stanja, revizije, privučen je optužbama koje Todorić, bez ijednog konkretnog dokaza i uz spominjanje imena ministrice Dalić te državnog povjerenika Ramljaka, iznosi protiv političkog vrha svoje partije, upitno ustavnog zakona nazvanog “Lex Agrokor” i čitavog niza pojedinaca i tvrtki koji su poslovno za propali koncern bili vezani.

Tako bivši gazda “Agrokora” piše: “Na početku 2017. godine, kad smo ‘Agrokor’ vodili moj management i ja, kompanija je imala čvrst plan za napredak i uspješan rast te isplatu vjerovnika u skladu sa zakonskim obvezama. To je bila politika ‘Agrokora’ i svih desetljeća postojanja i uspješnog poslovanja (sic!). Vlada Republike Hrvatske u to vrijeme povlači političke poteze želeći steći kontrolu nad ‘Agrokorom’ kroz, očito, unaprijed pripreman plan. (…) Cilj takvog djelovanja najviših dužnosnika Vlade i Sabora, kroz izravni politički intervencionizam, bio je donošenje neustavnog zakona ‘Lex Agrokor’ i nacionalizacija privatne imovine, a ovakav slučaj otimanja privatnog vlasništva nije zabilježen u suvremenoj Europi.”

Todorićeva ocjena neustavnosti zakona nije potkrijepljena argumentima, pa ih mi možemo taksativno nabrojati i tu će Evropska komisija imati šta za reći, posebno ako se Ustavni sud zaplete u politiku. Zakon je u stvarnosti rađen za jednu firmu. Izigrava ustavne odredbe o jednakosti poduzetnika. Državno petljanje u privatnu kompaniju, naravno, kada je riječ o nefinansijskom sektoru, nezamislivo je. “Agrokor” je trebao ići u predstečajnu nagodbu ili stečaj. Zdrave dijelove koncerna otkupili bi drugi i nastavili poslovanje i proizvodnju. Nijedna privatna firma nije bila tako štićena i nije joj toliko pogodovano kao “Agrokor”.

Nikome se nije dopustilo takvo širenje bez odlučne intervencije Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja. Porezni dug narastao je do neslućenih razmjera, bez ikakvih mjera Porezne uprave. Nisu se plaćale koncesije na otok Smokvicu i Vela kod Rogoznice, a digitalni Registar koncesija to nije bilježio, ili je neko dovoljno visoko u državnoj upravi to dopustio. Zaduživanje je rađeno eksponencijalno, pod sve nepovoljnijim uvjetima, a Narodna banka nije reagirala. Koncern je dobivao uvjerljivo najveće poljoprivredne subvencije iako nije plaćao dobavljače niti obaveze prema državi. Sve se to dešavalo, ne godinama, već desetljećima.

Od famozne privatizacije, a posebno od supijanog pjevanja slavonskog novokomponiranog bećarca u tzv. Vlaku slobode glavnih vinovnika ekonomske i finansijske tranzicije, među kojima je, uz ministre finansija i privrede, revao i Todorić, a pjesmu je izvodio bend znakovitog naziva – “Gazde”. Sve vlade od 1992. do danas tolerirale su neumjeren i neutemeljen rast “Agrokora”, zaduživanje bez kolaterala i jeftin otkup poljoprivredno-prerađivačkih kapaciteta, pa čak i ulazak u servisni sektor, izdavanje paravalute K-bonova, prodaju štampe, obavljanje bankarskih usluga te vršenje usluga ispitivanja krvi!

Koncentracija neumjerene društvene moći u rukama jedne tvrtke-hobotnice, pod vodstvom polupismenog priučenog ekonomiste i s nizom političkih i finansijskih klijenata iz skoro svih stranaka. Zapravo, na djelu je bio pravi udruženi zločinački poduhvat za uništenje Hrvatske. Sada to dolazi na naplatu, a strah se uvlači u veliki broj tvrtki, advokatskih i računovodstveno-finansijskih kuća i pojedinaca kako se približava, iako već odgođeno, objavljivanje revizije poslovanja za 2015. i 2016. Taj udruženi zločinački poduhvat državnim je mjerama stvorila politika. Šta se drugo može očekivati nego da Todorić, kome je politika to sve omogućila, nju i svetu mu državu koja je dobra samo kada njemu ide niz dlaku napadne. Makar i blogom. Ne staje, jer niti ne može, tu Todorić. Napadom na Antu Ramljaka cilja na bečke bankare iz CAIB-a koji su se uvukli u izradu “Lex Agrokora” i današnje mlitavo vođenje tvrtke, ali i “Knighthead Capital Managementa”, za koji je Ramljak lagao da je izlistan na burzi. Bivši predsjednik Uprave “Konzuma” Drago Munjiza komentirao je ove napade, rekavši kako smatra da neko mora završiti u zatvoru. – Dobro jutro, Kolumbo!

Predsjednik Uprave “Konzuma” koji je plaćao sa sve većim zakašnjenjima ili nije plaćao dobavljače sada tvrdi da bi neko, a on valjda ne, trebao završiti onkraj brave. Todorićeve tvrdnje o padu prometa za 20 posto otkako je država preuzela upravljanje, iako nepotkrijepljene, ovaj “uspješan hrvatski menadžer” smatra zabrinjavajućima za vjerovnike. Ne kazuje, valjda u svoju odbranu, da je promet pod ovim okolnostima mogao samo padati. Javio se i Dario Juričan, autor dokumentarnog filma Gazda, s 30 vrlo nezgodnih pitanja Todoriću, na koja ovaj, razumljivo, nije odgovorio. No, sama pitanja već nude odgovore, a o njima će se vjerovatno ipak izjašnjavati sudovi, posebno zato što je Todorić, anonimno, već pokrenuo krivične prijave protiv Martine Dalić, u narodu od milja nazvane Babe Dalićkinje, ministrice privrede, i Ante Ramljaka, ujedno ih i prozvavši za prijetnje da prihvati “Lex Agrokor”.

Kakve su veze niotkuda stvorenog Ramljaka s Todorićevim pjevidruzima iz Vlaka slobode Borislavom Šekgrom i Božom Prkom ili fondova kapitala (“Intercapital SEE” i “Knighthead Capital Management”), čiji su ljudi sudjelovali u izradi “Lex Agrokora”, postali njegovi savjetnici te na vrijeme unovčili svoje uloge, ili čijih je finansijskih interesa Baba Dalićkinja eksponent, a koji su svi, preko raznih domaćih i navodno stranih fondova, ulagali u “Agrokorov” bunar bez dna, tek će se saznati. Tek, jasno je da su negdašnji pajdaši postali ljutim protivnicima jer je od države uhranjena krava koju su muzli smršavila, štaviše, pred uginućem je, pa se sada tuku oko ostataka, reliquiae reliquiarum skorašnje crkotine. Prema nekim razmišljanjima, Todorićev finansijsko‑ekonomsko-politički diskurs zapravo je pokušaj da se njegov izvjestan sudski progon prikaže kao politički montiran proces. Nešto poput slučaja “Sanader”. Možda će čak tvrditi da je proganjan zato što je Hrvat, kao što je njegov otac tvrdio 1974, nakon presude za privredni kriminal.

No, pravi okidač još se čeka i pucanj se pokušava očajnički odgoditi. Objavljivanje nezavisne revizije poslovanja koju radi “Price Waterhouse Cooper”, a koje je naručio Ramljak te u koje ipak sumnja Božo Petrov, šef Mosta, po nekim predviđanjima prikazat će stvarni dug od oko 10, a ne 4,4 milijarde eura. Ozbiljne su sumnje da su se namještali rezultati, frizirali bilansi i time u zabludu dovodili ulagači. Zato su oni bijesni, a Todorić uplašen. Pri tomu će pasti u vodu i histerična tvrdnja iz nacionalističkih (duet Hasanbegović – Bujanec rekao bi – suverenističkih) krugova o ruskoj zavjeri jer dug ruskim bankama nije veći od 1,3 milijarde. Konačno, roll up modelom prioriteta otplate novih kredita u stečaju, baš se ruske banke nisu štitile. Međusobno prepucavanje Todorića i vlade ko je komu došao i ko je nudio ili tražio pomoć samo su nebitne usputnice cijele, očito sve veće i pogubnije afere. Puno su važnija pitanja ko je, kada, kako i gdje krao, pogodovao i lagao. A takvih je puno, namnožilo ih se u 25 godina nedodirljivosti Gazde i njegova čeda. Opozicija zasad traži osnivanje saborskog Istražnog povjerenstva za “Agrokor”. Božo Petrov otkrio je u aprilu detalje sastanaka u Vladi na kojima je bio Todorić i tražio milijardu i po kuna pomoći od države u formi kredita za koji nije nudio nikakav održiv kolateral. Danas traži od Todorića da, kao zaštićen svjedok, pokajnik bude iskren i hrabar i kaže ko mu je u posljednjih 20-ak godina pomagao. Time bi se otvorila Pandorina kutija i omogućilo procesuiranje svih koji su radi “Agrokora” kršili zakone, političari, pravnici, advokati i finansijski stručnjaci.

 

PROČITAJTE I...

Vaso Čubrilović u svom memorandumu Istjerivanje Arnauta predlaže: globe, hapšenja, nemilosrdno primjenjivanje svih policijskih propisa, kažnjavanje šverca, sječe šuma... Pored policijskih pritisaka, Čubrilović predlaže i privredne represivne metode: nepriznavanje starih tapija, obustavljanje rada na katastru, nemilosrdno utjerivanje poreza i svih javnih i privatnih dugova, ukidanje poslovnih dozvola za trgovine, zanate, istjerivanje iz državne službe itd.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!