MUSLIMOVIĆEV ODGOVOR: Medijsko divljaštvo Fahrudina Radončića

Upozoravam javnost u BiH da je Radončić vrlo, vrlo opasna osoba i da je odnos prema njegovom medijskom divljaštvu koga provodi u BiH, postalo važno moralno, etičko, političko i pravno  pitanje. Oni koji nisu, neka pročitaju moju knjigu „Lažovi i ubice“, posebno neka pročitaju izvorna dokumenta koja sam u toj knjizi predstavio.

PIŠE: Fikret Muslimović

Fahrudin Radončić je u posljednje vrijeme maksimalno intenzivirao klevete protiv mene, vjerovatno, zato što je ocijenio da mu se to uklapa u ciljeve da sa sebe spere teške i istinite optužbe nekih ljudi da je on mafijaš, kriminalac, eksponent velikosrpske politike i prakse u BiH, umiješan u nerazjašnjena ubistva koja su se događala u mafijaškom podzemlju kome on pripada, da je organizator prostitucije i raznih drugih vrsta nemorala. Prilikom svakodnevnih kleveta protiv mene putem svog žutog glasila Dnevnog avaza, Radončić kleveće i Seada Rekića, čime se javnost u BiH želi zadržati daleko od istine.

Zato molim sve medije u BiH koji su iskreno usmjereni da se rasvjetljava istina o ratu u BiH, posebno da se rasvjetljava istina u pogledu odgovornosti za izvršene ratne zločine, da konačno upitaju Seada Rekića, da im on kaže da li je ili nije istina ono što pod kontrolom Radončića piše Radončićevo žuto glasilo Dnevni avaz. Neka Rekić, sa slobode kaže istinu. Molim ga da kaže, istinu i samo istinu.

Koliko je meni poznato, u zimu i proljeće 1993. godine, u trajanju od nekoliko mjeseci, u organizaciji Munira Alibabića, tadašnjeg načelnika Centra SDB Sarajevo, nad Rekićem i desetinama drugih osoba, vršeni su strahoviti ratni zločini, torture, zlostavljanja, ponižavanja, fizičkog i psihičkog iscrpljivanja.

Pod takvom divljačkom torturom, nekoliko mjeseci, svakoga dana, od Rekića se tražilo da potpiše izjavu da je on lično u špijunskoj mreži kojoj sam na čelu ja, Fikret Muslimović, te da ja, Fikret Muslimović u toj mreži držim većinu oficira koji su napustili JNA i priključili braniteljima BiH.

Rekića su tukli i iscrpljivali u tolikoj mjeri zločinački da je, zbog višemjesečne torture, od 90 kilograma tjelesne težine spao na 48 kilograma i počeo halucinirati, te u stanju kada mu je život visio o koncu, istražiteljima – zločincima pod kontrolom zločinca Alibabića, obećao da će potpisati sve što oni napišu i što žele, pa čak ako žele da će potpisati da je ubio američkog predsjednika Kenedija.

Tako je nastala izjava koju je, sredinom 1993. godine, preuzeo Fahrudin Radončić i sa svojim saradnikom Ekremom Lekićem objavio u listu AS. Od tada, pa sve do dan – danas, protiv mene traje divljačka medijska kampanja u organizaciji Fahrudina Radončića. Do prije tri godine, nisam znao za zločine izvršene nad Rekićem i ostalima. Da sam to znao, i to bih napisao u svojoj knjizi „Lažovi i ubice“.

Upozoravam javnost u BiH da je Radončić vrlo, vrlo opasna osoba i da je odnos prema njegovom medijskom divljaštvu koga provodi u BiH, postalo važno moralno, etičko, političko i pravno  pitanje. Oni koji nisu, neka pročitaju moju knjigu „Lažovi i ubice“, posebno neka pročitaju izvorna dokumenta koja sam u toj knjizi predstavio.

Pravosuđu BiH sugeriram da u svojoj nadležnosti sagleda i procijeni izjavu koju je Sead Rekić, o zločinima koji su nad njim i desetinama drugih ljudi počinjeni, dao na Općinskom Sudu Sarajevo u jednom predmetu gdje je bilo bitno utvrditi da je laž ono što se od strane Fahrudina Radončića, u medijima pisalo i dalje piše na štetu istine, prikrivajući teške ratne zločine koji su izvršeni u organizaciji Munira Alibabića, a u lancu tih zločina našao i Fahrudin Radončić. Profesionalna je i moralna obaveza pravosuđa BiH da o tome ispitaju Rekića i druge koji su imali sličnu sudbinu kao i Rekić.

 

 

PROČITAJTE I...

Bošnjaci su narod koji će i ovoga puta insistirati na pravdi, istinoljubivosti. To ne može ugoroziti tekovine ZAVNOBiH-a, može ih samo učvrstiti. Ali može dovesti u pitanje književnost koja kaže da je „Bosna zemlja mržnje, da je sve što je lijepo i progresivno ovdje stiglo nekim slučajem, da su ga donijeli tuđini jer naši ljudi nisu sposobni za takvo što“. Jer zločini su tek posljednji u nizu koraka koji vode do stratišta. Prvi korak potiče gotovo uvijek iz odnosa koji zajednica ima prema drugom i drugačijem.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!