Možda niste čuli za hapkido, ali naša država ima evropskog prvaka

Anel Hozić, majstor taekwondoa i hapkida, osvojio je zlatnu medalju na Evropskom prvenstvu održanom krajem prošlog mjeseca u Frankfurtu. Kad se na pobjedničkom postolju intonirala himna Bosne i Hercegovine, Hozić je bio ponosan, uprkos tome što je sredstva za odlazak na ovo prvenstvo sam sakupio

Hapkido je korejska borilačka vještina koja postaje sve popularnija u Bosni i Hercegovini. Sintagma “hapkido” sastavljena je od triju riječi: “hap”– harmonija, “ki” – snaga i “do” – put. Fokusiran, prije svega, na samoodbranu, hapkido insistira na principu kruga, što znači da napade ne treba blokirati, nego ih pokretom u obliku kruga vratiti ka izvoru. Majstor hapkida, Anel Hozić iz Bugojna, kaže da je ovaj sport koktel korejsko-japanskih vještina, pa, kao takav, podrazumijeva izuzetno zahtjevne pokrete.

Hozić, koji je istovremeno i majstor taekwondoa, osvojio je zlatnu medalju u apsolutnoj kategoriji na Evropskom prvenstvu u hapkidu održanom prošlog mjeseca u Frankfurtu. Međutim, njegov put do evropskog zlata nije bio nimalo lahak. Njegova priča o skupljanju materijalnih sredstava po firmama za odlazak na Evropsko prvenstvo mnogo govori o stanju u kojem je bosanskohercegovački sport općenito, a posebno o tome kako stoje sportovi koji su u razvoju. Trenutno u našoj zemlji djeluju dva hapkido-kluba, u Bugojnu i Sarajevu, ali se sve više mladih ljudi odlučuje baš za ovaj sport.

MAJSTOR TAEKWONDOA I HAPKIDA

Hozić je u razgovoru za Stav kazao da se još završavajući osnovnu školu odlučio ozbiljnije baviti sportom. “Opredijelio sam se za borilačke vještine, a glavni moto bili su mi vlastita sigurnost i zaštita slabijih. Nakon godinu dana treninga, moje prvo takmičenje bilo je u Livnu 2008. godine, kada sam osvojio bronzanu medalju. Od tada mi se otvara put u taekwondou, te kao junior osvajam brojne medalje na lokalnim i regionalnim turnirima. Dvije godine nakon prvog nastupa, učestvovao sam na istom takmičenju u Livnu. Inače, Livno sam upamtio po neugodnoj publici. Kao takmičara atraktivne juniorske kategorije – 73 kg, u finalnoj borbi dočekao me borac iz poznatog kluba “Marjan” iz Splita. Pri ulasku u borilište proučio sam Fatihu, a kamere mjesne televizije automatski su ugašene uz urlik publike. Kraj prve runde bio je okončan rezultatom 2:2, ali sam drugu rundu ubrzo završio nokautom. Nakon toga mi prilaze kamermani i zaprepašteno pitaju: ‘Što ne reče da ćeš to uradit?’”, prisjeća se Hozić svojih juniorskih nastupa.

Hozić juniorsku karijeru završava na turniru A klase “Jastreb Open” u Zagrebu, koji je internacionalnog karaktera i na kojem su učestvovali takmičari iz petnaest zemalja. Na ovom turniru gubio je od domaćina turnira u polufinalima, nakon čega se osjećao nepravedno oštećenim od sudaca.

Majstorsko taekwondo zvanje stekao je 6. augusta 2011. godine polaganjem crnog pojasa u Sarajevu pred Vinkom Žgancem (8. DAN), a trenersku priznanicu Međunarodnog olimpijskog komiteta zasluženo dobiva 10. decembra 2012. godine. “Uporedo s ovom vještinom, aktivno sam se bavio i hapkidom. Crni pojas i zvanje majstora ove vještine stekao sam 7. novembra 2010. godine u Zagrebu, polaganjem pred predsjednikom Hapkido saveza Hrvatske Mladenom Kužnikom (7. DAN). Osvojena priznanja i medalje u oba sporta olakšale su mi upis na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja u Sarajevu 2013. godine, nakon čega pravim kratku sportsku pauzu posvetivši se studiju”, kaže Hozić.

NA KROVU EVROPE

Početkom 2014. godine učestvovao je na Evropskom hapkido-prvenstvu u Zagrebu. “Tadašnji sastav tima Bosne i Hercegovine činili su: Alen Ivković, Džejlan Kaltak, Hamza Malbašić, Bojan Lalić, Haris Husić, Amel Novalić i ja. Zauzeli smo 3. mjesto, iza Hrvatske i Rusije. Što se tiče individualnog nastupa, osvojio sam srebrenu medalju, za koju sam u polufinalnoj borbi savladao reprezentativca Hrvatske rezultatom 7:6. Nakon toga me u finalu dočekuje Alexey Kotenkov, koji je uposlenik specijalne jedinice u Rusiji, od kojeg gubim rezultatom 8:4. Za odlazak na ovu prvenstvo nismo imali finansijsku podršku, pa smo išli o vlastitom trošku. Tad mi je bio potreban studentski kredit kako bih otišao na to takmičenje da predstavljam Bosnu i Hercegovinu”, pojašnjava Hozić.

Tri godine nakon osvojenog srebra, Hozić se odlučuje otići na Evropsko prvenstvo koje se održavalo u Frankfurtu. “Na inicijativu mog prijatelja Alena Ivkovića, odlazimo 27. maja 2017. godine na Evropsko hapkido-prvenstvo u Frankfurt. Prije samog odlaska, želim to istaknuti, bili smo na izdahu snage i živčano slomljeni. Prikupljajući sredstva za odlazak, obilazimo pola Bosne, od Ministarstva sporta i kulture, načelnika Općine Bugojno, do privatnih biznismena koji su jedini čuli naš glas i kojim se ovim putem zahvaljujem.”

Alen Ivković, Hozićev kolega, na Evropskom prvenstvu osvaja bronzanu medalju. Na eliminacionoj listi dospio je do polufinala i nakon toga izgubio od državnog prvaka Austrije. “Moj nastup krunisan je zlatnom medaljom, za koju sam u polufinalnoj borbi predstavnika Austrije pobijedio 3:2, te u finalnoj borbi diskvalificirao domaćeg njemačkog reprezentativca rezultatom 7:2, postavši time evropski hapkido-prvak apsolutne kategorije. Nakon okončane finalne borbe, s emocijama sam mislio na svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu”, prisjeća se Hozić, ističući da je na pobjedničkom podiju bio ponosan što je iz Bosne i Hercegovine, uprkos tome što mu država ni na koji način nije pomogla da dođe na evropski tron. Ipak, nada se da će se i to promijeniti i da će svi nivoi vlasti napokon u sportskim talentima prepoznati najbolje ambasadore Bosne i Hercegovine.

 

PROČITAJTE I...

“Ja sam prišla Ratku Mladiću i rekla mu da mi nema djeteta, da je nestalo. Povukla sam ga za ruku i rekla mu to, ali on me otjerao. Strpali su nas nakon toga u autobuse. Selmu nisam uspjela pronaći tad, a, evo, više od 22 godine nemam glasa nikakvog o njoj. Vjerujem da je živa. Nadam se tome. Svakog dana mislim na nju. Nadam se da ćemo nekad saznati šta se desilo. Dok je ne pronađemo, živu ili mrtvu, nećemo odustati”

Fenomen da oni koji su svojevremeno nagovarali Bošnjake da se na popisu izjasne kao Bosanci sada negoduju zbog nazivanja nastavnog predmeta bosanski pokazuje da nisu u pitanju nikakvi pozitivni principi, nego namjera da se konstantno problematizira bošnjačka jezička, kulturna i uopće identitetarna posebnost. U tu svrhu koriste se i maliciozne zamjene teza po kojima se pravo na izučavanje vlastitog jezika kroz predmet nazvan po tom jeziku tumači kao diskriminacija drugog i drugačijeg. Hoće li doći vrijeme kada će i samo postojanje Bošnjaka biti tumačeno kao akt segregacije i diskriminacije

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!