Mozaik bosanske tradicije o mrtvima

“Htjela sam uključiti što više kazivača i pokazati savremeni trenutak običajne prakse Bošnjaka, neobično važnog segmenta koji se tiče običaja koji prethode smrti, prate trenutak smrti i koji se onda nastavljaju čak i vrlo dugo, duže nego što bismo očekivali. Htjela sam pokazati koje mjesto mrtvi i sjećanje na mrtve imaju u našoj tradiciji”, kazala je autorica Aiša Softić

Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine organizirao je 28. oktobra promociju knjige Obećani čas – običaji bosanskohercegovačkih muslimana vezani za smrt autorice Aiše Softić. Promotori knjige bili su prof. dr. Amila Buturović, profesorica islamistike na Univerzitetu York u Torontu, i prof dr. Mirza Hasan Ćeman, profesor na Odsjeku za historiju i na Katedri za historiju umjetnosti Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

Profesorica Amila Buturović kazala je da joj je knjiga otvorila novi pristup, koji je od iznimne važnosti za sadašnju Bosnu i Hercegovinu, a to je reevaluacija pitanja odnosa prema mrtvima kroz vrlo lokalnu sredinu. “To se može učiniti kroz priče, tradiciju, kako usmenu, tako i pisanu, kroz rituale i sve se to prožima i daje vrlo slojevitu sliku kako mi suživimo i koegzistiramo s mrtvima koji su svuda oko nas. Ova je knjiga stvaranje spone koja pokazuje kontinuitet i vitalnost tradicije”, rekla je Buturović istakavši da je profesorica Aiša Softić koristila primarne izvore i da je upravo to zasebna riznica blaga. “U ovoj knjizi spominju se priče koje su se direktno pričale. To je etnografski pristup u kojem je analiza podređena tim izjavama, a te su izjave nešto do čega mi ne možemo doći. One su nekada vrlo lične, vrlo intimne, mnogo udaljene od naše sredine, ali sve to čini mozaik bosanske tradicije o mrtvima, tj. bosanskog islama u vezi s običajima prilikom pokapanja mrtvih”, navela je Buturović.

Knjiga je sažeta u nekoliko nivoa, istakla je, a jedan od njih tretira intimne odnose porodice prema mrtvima, kroz koje se može vidjeti kakvi su to običaji i stavovi prema onima koji umiru, a i prema onima koji su već umrli. “To je jedno privatno i intimno prolaženje kroz smrt i pogrebne običaje. To je pogled iznutra jer je profesorica kao etnograf dio te iste kulturološke zajednice. Ona razumije te ljude. Nije tu riječ o voajerističkom pogledu sa strane u kojem se nešto na nesuptilan način bilježi. Riječ je o pogledu koji je istovremeno i iznutra i izvana, autorica pravi lijep balans između subjektivnog i objektivnog posmatranja ne gubeći svoj glas istraživača, ali ni onih ljudi koji su njeni kazivači”, pojasnila je profesorica Buturović.

Doc. dr. Aiša Softić, autorica i profesorica na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, ističe da je knjiga gotovo u potpunosti proistekla iz njenog terensko-istraživačkog rada u cijeloj Bosni i Hercegovini, s posebnim naglaskom na urbanu sredinu. Autorica kaže da se u dosadašnjem radu stalno akcent stavljao na ruralnu sredinu jer je to bilo jednostavnije, pa se često tumačilo da je tradicionalna kultura u suštini seoska. “Htjela sam uključiti što više kazivača i pokazati savremeni trenutak običajne prakse Bošnjaka, neobično važnog segmenta koji se tiče običaja koji prethode smrti, prate trenutak smrti i koji se onda nastavljaju čak i vrlo dugo, duže nego što bismo očekivali. Htjela sam pokazati koje mjesto mrtvi i sjećanje na mrtve imaju u našoj tradiciji. Moja ambicija nije bila da napišem veleumnu knjigu, već sam htjela napisati knjigu za širu čitalačku publiku”, izjavila je profesorica Softić te naglasila da je angažman u pogledu etnologije u Bosni i Hercegovini relativno skroman jer još nemamo katedru za etnologiju niti studije.

Prof. dr. Mirza Hasan Ćeman ocijenio je da istraživački rad Aiše Softić ima posebnu vrijednost i da ga treba razumjeti i cijeniti kao autoričin pokušaj da se navedeni običaji sačuvaju. “Poznajući stručnu i naučnu literaturu iz područja etnologije i antropologije, autorica je uočila da ne postoji sveobuhvatno djelo u kojem bi bili obrađeni samrtni i posmrtni običaji bosanskohercegovačkih muslimana. Autorica je zamijetila da su ovi običaji tokom posljednjih 137 godina istraživani sporadično, usputno i u okviru općih etnoloških istraživanja i često od strane osoba koje nisu posjedovale stručno etnološko obrazovanje niti su vladale posebnom naučnom metodologijom. Istraživači su u pojedinim slučajevima bili i stranci te su u nedovoljnoj mjeri razumijevali život i običaje bosanskohercegovačkih muslimana”, ustvrdio je Ćeman.

Zaključeno je da su islamski propisi koji se spominju u samoj knjizi “filtrirani” kroz bosanskohercegovački kontekst te da su u tom smislu bosanski običaji ti koji su naglašeni u ovom djelu. “Zato bi se ova knjiga trebala vrednovati kao primarni izvor naše tradicije koja nam se često gubi iz vida. Živimo u vremenu kada se islam tretira drukčije nego prije. Stoga je ovo jedini tekst koji detaljno pokriva mnoge dijelove Bosne i pokazuje koliko je lokalna sredina od izuzetnog značaja. Tu je riječ i o našoj tradiciji koju nam niko ne može oduzeti i što definira nas kao Bošnjake i bosanske muslimane, kao nekoga ko je bio povezan s drugim kulturološkim sklopovima unutar Osmanskog carstva”, ocijenila je Buturović.

 

PROČITAJTE I...

Ilahija od svog nastanka u 13. stoljeću do danas predstavlja najrasprostranjeniju orijentalno-islamsku formu iskazivanja ljubavi prema Bogu. Njenim začetnikom smatra se Ašik Junus, kojeg ujedno opisuju i kao najvećeg pisca ilahija. Postoji i mišljenje da su ilahije u nastanku s Ašikom Junusom bile na svom vrhuncu i da su nakon njegovog preseljenja u neprestanoj silaznoj putanji. Ako je ovo tačno, onda je vrijeme u kojem živimo najmanje pogodno za ilahije

Jedan od najznačajnijih savremenih španskih pisaca Juan Goytisolo (87) preminuo je 5. juna. Goytisolo, dobitnik nagrade “Cervantes” za životno djelo, bio je jedan od najvažnijih španskih pisaca 20. stoljeća. Objavio je više od 20 romana, bio žestoki protivnik Francove diktature, te je zbog toga dobar dio svog života proveo u dobrovoljnom egzilu. Goytisolo je 1993. godine bio dopisnik dnevnika El País iz opkoljenog Sarajeva, a svoja iskustva iz glavnog grada BiH pretočio je u knjigu Sarajevska bilježnica

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!