Hari Slipičević, autor trenutno najprodavanije knjige u BiH

Nisam očekivao da će roman na tako pozitivan način dotaknuti čitaoce. Također, pozitivno sam iznenađen jer je roman zainteresirao i izdavače iz drugih zemalja, pa su stupili u kontakt nudeći saradnju. Mislim da je moja slikovitost u pisanju krivac za ovakav uspjeh. Ko je god do sada čitao roman Ključ besmrtnosti rekao je da se on mora prebaciti na filmsko platno, jer je riječ o uzbudljivoj, dinamičnoj i dobro napisanoj priči

Hari Slipičević rođen je u Mostaru 1968. godine, gdje se i školovao. Od 1996. godine živi i radi u Holandiji, gdje se uspješno bavi biznisom. Do sada je objavio tri knjige: Biseri od kamena, Mostarac lavljeg srca i roman Ključ besmrtnosti. Riječ je o kriminalističkoj priči s dobro uvezanim akcionim dionicama, što njegov roman svakako izdvaja iz savremene bosanskohercegovačke produkcije. Roman je već dva mjeseca najprodavanija knjiga u Bosni i Hercegovini, preveden je i na njemački jezik, nedavno je promoviran u Holandiji, a ruska izdavačka kuća “Nauka” zainteresirana je za prevođenje i publiciranje Ključa besmrtnosti.

STAV: Kako jedan biznismen počne pisati roman? Kako ste došli na tu ideju?

SLIPIČEVIĆ: Pa, ja sam oduvijek volio pisati, ali čovjek nerijetko ima drugih prioriteta u životu pa tek kada dođe u neke godine i uplovi u mirne luke počne se vraćati starim ljubavima. A moja stara ljubav je književnost.

STAV: Vaš roman Ključ besmrtnosti jedan je od rijetkih romana u korpusu bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti čija je osnova kriminalistička priča, sjajno uvezana akcionim dionicama, što doprinosi zanimljivosti priče. Je li zanimljivost fabule, koja se u teoriji književnosti ne smatra preduvjetom kvalitete književnog djela, ipak način da se književnost sačuva u današnje vrijeme?

SLIPIČEVIĆ: Iskreno rečeno, moj roman se ne može staviti u jedan žanr, niti se može jednoznačno odrediti. Mislim da kombinacija teme, dinamike pripovijedanja i stila pisanja čine jedno djelo kvalitetnim i posebnim.

STAV: Ipak, Ključ besmrtnosti nije samo roman za plažu. On vrvi historijskim lekcijama i podacima, izuzetnim i dalekim toposima, vjerno dočaranom vremenu drevnog Egipta… Čini se da moćna ideja čini osnovu romana. Riječ je o subverzivnom narativu koji od nas traži preispitivanje onog što smatramo čvrstim historijskim istinama. Da li ste to nastojali učiniti ovim romanom, ili je dekonstrukcija historiografije nametnuta logikom samog teksta?

SLIPIČEVIĆ: Iskoristio sam svoje veoma dobro poznavanje historije i poigrao se s čitaocem dajući mu šansu da sam odluči da li su se neki historijski događaji dešavali baš kao u historijskim knjigama ili, možda, onako kako u mom romanu piše. Stvarnost u kojoj živimo, koju vidimo očima i koja je sačinjena od svakodnevnih rituala, prijatelja, rođendana, godišnjica, odlazaka na posao i gledanja TV-a, prema kojoj smo formirali našu sliku svijeta, nije jedina. Znaju li ribe u okeanu za svijet kopna i sva njegova čuda?

STAV: Očito je da se romani s historijskom podlogom, kakav je i Vaš, ne mogu napisati za kratko vrijeme ako se želi ostaviti vjerodostojan utisak i u tekstu izgraditi zaseban svijet s vlastitom logikom. Koliko ste se pripremali za pisanje romana?

SLIPIČEVIĆ: Uprkos svim informacijama kojima sam već baratao, za “kovanje” romana ipak sam trebao punu godinu, jer se pri pisanju radi istovremeno o jednom kreativnom, ali i radnom procesu.

STAV: Roman je već dva mjeseca najprodavanija knjiga u Bosni i Hercegovini, preveden je i na njemački jezik, nedavno je promoviran u Holandiji, a ruska izdavačka kuća “Nauka” zainteresirana je za prevođenje i publiciranje “Ključa besmrtnosti”. S obzirom na to da je roman na bosanskom tržištu predstavljen polovinom januara ove godine, kako objašnjavate tako brz uspjeh?

SLIPIČEVIĆ: Na to sam veoma ponosan. Ni sam nisam očekivao da će roman na tako pozitivan način dotaknuti čitaoce. Također, pozitivno sam iznenađen jer je roman zainteresirao i izdavače iz drugih zemalja, pa su stupili u kontakt nudeći saradnju. Mislim da je moja slikovitost u pisanju krivac za ovakav uspjeh. Ko je god do sada čitao roman Ključ besmrtnosti rekao je da se on mora prebaciti na filmsko platno, jer je riječ o uzbudljivoj, dinamičnoj i dobro napisanoj priči.

STAV: Da li ste ciljano roman pisali na bosanskom jeziku i zbog čega ste ga prvo predstavili u Bosni i Hercegovini?

SLIPIČEVIĆ: Roman je pisan, naravno, na bosanskom jeziku, kojem se kroz historiju, posebno ovu noviju, negiralo postojanje. Zato sam izrazito ponosan da nešto mogu ostaviti novim generacijama što je napisano na bosanskom jeziku, jer su naši preci nekada to zaboravljali učiniti. S promocijama sam krenuo iz srca, tj. iz domovine Bosne i Hercegovine i mog Mostara.

STAV: Veoma ste vezani za Mostar, u kojem je roman i predstavljen čitalačkoj publici. Za Mostar su vezane i Vaše druge dvije knjige, Biseri od kamena i Mostarac lavljeg srca. O čemu one govore?

SLIPIČEVIĆ: Mi Mostarci poznati smo po vanzemaljskoj ljubavi prema svom gradu, tako da se sve u našim životima dešava oko Mostara i radi njega. Moja prva dva djela posvetio sam svojim članovima porodice. Biseri od kamena jeste djelo posvećeno mom rahmetli ocu Nijazu Slipičeviću, koji je bio veliki humanista i značajna ličnost u Mostaru za vrijeme i poslije rata. Mostarac lavljeg srca jeste knjiga posvećena mom rahmetli adži Besimu Slipičeviću, čuvenom bokseru, sportisti koji je ostavio značajan trag u tada jugoslavenskome boksu.

STAV: Kako danas gledate na Mostar? Koliko je agresija na Bosnu i Hercegovinu oblikovala današnji izgled grada i odnose među ljudima?

SLIPIČEVIĆ: Nažalost, Mostar nije ono što je nekada bio. Mislim da je ovaj sadašnji historijski trenutak možda jedan od najvećih izazova za nas i naš narod. Mostar je trenutno grad bez kompasa, grad koji ne vidi svjetla svjetionika u ovoj historijskoj buri. Ali, ja sam i dalje optimista i mislim da će naš najveći resurs, naša omladina, naša inteligencija, ponovo vratiti Mostar na evropske tračnice na kojima je nekada bio.

STAV: Ključ besmrtnosti je, kako ste najavili, prvi dio trilogije u nastanku. Kada možemo očekivati drugi dio?

SLIPIČEVIĆ: Tačno, radim na drugom dijelu i mislim da ću ga do kraja godine završiti.

STAV: Pored toga što uspješno vodite biznis i sjajno pišete, široj ste javnosti poznati kao humanitarac. Prije tri godine ste pokrenuli Fondaciju “Slipičević” sa sjedištem u Mostaru. Čime se Fondacija bavi i kakve ste projekte do sada realizirali?

SLIPIČEVIĆ: Na Fondaciju sam posebno ponosan. Nju sam osnovao 2015. godine u znak sjećanja na mog oca Nijaza. Fondacija se bavi humanitarnim radom i pomaže u svojim mogućnostima onima kojima je najpotrebnije. Do sada smo realizirali veliki broj projekata, što se može vidjeti na našoj web-stranici. Također, ustanovili smo i godišnju nagradu “Nijaz Slipičević”, koju svake godine dodjeljujemo mladim talentima nastojeći da im služimo kao odskočna daska u daljem radu.

PROČITAJTE I...

Mora se priznati da je Nacrt manjkav i da ga treba doraditi, ali daleko od toga da treba biti odbačen. Svako ko studira ili je studirao na Univerzitetu Sarajevo svjestan je da je normiranje ponašanja studenata i profesora neophodno. Činjenica je da ima profesora koji pijani dolaze na predavanja, koji piju na fakultetima, profesora koji uzimaju mito i studenata koji ga daju (makar to bila čokolada “Milka”), studenata koji na predavanja i vježbe dolaze u šorcevima, studentica koje dolaze u odjeći koja više priliči “Zvezdama Granda”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!