Moć arapskih serija

Serije su moćno oružje egipatskog režima koji nije uspio odoljeti nakani da ponovo napiše historiju najnaseljenije zemlje u arapskom svijetu. Ove su godine vlasti pokrenule cenzuru koja je udavila autorsku slobodu izražavanja u televizijskim serijama, pa čak i onim najpopularnijim. Kako su javili neki egipatski mediji, firma “Egyptian Media Group”, povezana s obavještajnom službom, kupila je glavne lokalne televizije i osnovala produkcijsku kompaniju koja je počela primjenjivati ​​monopol na fikciju.

 

Sate do iftara tokom svetog mjeseca ramazana u arapskim zemljama kratili su najčešće gledanjem televizijskih serija. Brojne arapske televizijske kuće iskoristile su sedmice posta kako bi emitirale svoje brojne “musalsalat” (serija, na arapskom). Riječ je o nizu televizijskih serija koje su ljudi čekali s nestrpljenjem i koje su izazivale brojne rasprave i kontroverze.

Privatna grupa MBC sa sjedištem u Dubaiju ima desetak satelitskih televizijskih kanala. Njihova najistaknutija produkcija ove sezone jeste Al Asuf (Oluja), portret Saudijske Arabije iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Ona pokazuje tradicionalno društvo, ali tolerantno, gdje žene odlaze na zabave bez razdvajanja po spolu, imaju ljubavnike i muškarce koji ne pokazuju previše interesa za kontrolom njihovog načina odijevanja.

“Nova generacija treba znati što se dogodilo, učinci koje je desetljeće imalo na tradiciju, na promjenu načina života i porast fundamentalizma”, kaže Hayek, glasnogovornik MBC-ja. Serija koja ovih dana završava emitiranje svoje druge sezone i počinje s trećom posvećuje pažnju događaju koji je obilježio sudbinu ultrakonzervativnog kraljevstva, doma “vehabizma”.

Godine 1979, dok je Teheran mijenjao stranice svoje historije, napadnuta je Velika džamija u Meki od grupe islamista na čelu s Juhajmanom al-Otaibijem. Napadnuta je u znak prosvjeda protiv “vesternizacije” saudijskog društva. Udarac je bio brz. Muzika je nestala s televizijskih ekrana, zatvorena su kina i muzičke trgovine, a novine su prestale objavljivati ​​fotografije žena.

Fenomen televizijskih serija nema granica u arapskom svijetu. U Iraku su gledaoci također pomno pratili lokalne serije tokom ramazana. “Hotel” je prva takva serija ​​nastala u zemlji u posljednjih sedam godina, ogorčeni podsjetnik na nasilje koje je pisalo krvavu noviju historiju zemlje. U glavnim su ulogama irački glumci koji su se vratili u Bagdad nakon desetljeća progonstva, a telenovela je prikaz dekadencije i nepristojne stvarnosti kao što su prostitucija, trgovina organima i ljudima ili trgovina drogom.

Scenarista je pokušao dati izazovan pogled na stanovništvo konzervativne zemlje s porukom kako će Iraku samo “kultura omogućiti da porazimo ideologiju Daeša”.

Serije su moćno oružje egipatskog režima koji nije uspio odoljeti nakani da ponovo napiše historiju najnaseljenije zemlje u arapskom svijetu. Ove su godine vlasti pokrenule cenzuru koja je udavila autorsku slobodu izražavanja u televizijskim serijama, pa čak i onim najpopularnijim. Kako su javili neki egipatski mediji, firma “Egyptian Media Group”, povezana s obavještajnom službom, kupila je glavne lokalne televizije i osnovala produkcijsku kompaniju koja je počela primjenjivati ​​monopol na fikciju.

“Oni koriste seriju kako bi iznijeli svoju propagandu, režim i vojska pokušavaju kontrolirati sve grane gospodarstva”, osuđuje Gamal Eid, direktor Arapske mreže za informacije o ljudskim pravima. “Serija je postala ispiranje mozga u stilu Goebbelsa”, dodaje on. Odobrene serije usklađene su s političkim linijama, crtama režima: veličanje policije i vojske, demonizacija “Muslimanskog bratstva” i promicanje najkonzervativnijih vrijednosti.

PROČITAJTE I...

Negiranje i poricanje genocida jeste završna, osma faza u genocidu. To je faza u kojoj počinioci poriču da su počinili zločin, prikrivaju masovne grobnice i zastrašuju svjedoke, blokiraju se istrage, a žrtve se zastrašuju s namjerom protjerivanja s prostora gdje se genocid izvršio. Negiranje je pritom najpouzdaniji dokaz i valjan indikator koji ukazuje da je genocid stvarno izvršen. Negiranje ima različite motive: ideološke, strateške i druge, pri čemu su posljedice po (i za) žrtve uvijek tragične. Negiranje genocida jeste zločin (genocida) koji se odvija u dvije faze: tokom činjenja zločina i nakon izvršenja zločina.

Sa svojim avijatičarskim naočalama i crnim čipkanim hidžabom izgleda kao da bi mogla biti glumica u arapskoj sapunici. Ima samo 23 godine, ali govori rječito. Prvih 13 godina života provela je iza zidova roditeljske kuće jer je vani bjesnio rat. Nabiha je odrasla u Mogadišu, glavnom gradu Somalije. Jedne noći prije deset godina njezin je otac došao kući i rekao: “Spakirajte sve, napuštamo zemlju.” Porodica se tri dana skrivala među robom koju je prevozio veliki kamion.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!