Mnoge majke neće pronaći svoju ubijenu djecu

“Ogorčeni smo zbog preseljenja laboratorije iz Bosne i Hercegovine jer se rezultati predugo čekaju. Dugo se čeka da se sve ovdje pripremi, pa da se pošalje u Hag, pa koliko će vremena proći da oni ovamo pošalju rezultate jer ne rade samo za Srebrenicu i Podrinje nego za sva mjesta u svijetu u kojima je počinjen genocid?! Sve će ovo biti još usporenije. Razočarana sam i bojim se da neću dočekati da dođem do posmrtnih ostataka svog sina Nine”, kazala je Hajra Ćatić

Tokom dviju posljednjih zajedničkih dženaza u Podrinju ukopani su posmrtni ostaci samo po jedne žrtve agresije na Bosnu i Hercegovinu. U Bratuncu je klanjana dženaza i obavljen je ukop Sabida Ibrahimovića, a u Gornjoj Kalesiji Omera Subašića.

Ibrahimović je, ispričao je njegov sin Aldin, poginuo u minskom polju 1994. godine, a Subašića su, naveo je njegov rođak Kemal Kadrić, pripadnici Arkanove grupe ubili pucnjem u glavu, a zatim su ga i zaklali pred očima supruge 8. aprila 1992. godine.

Prije ovih dviju dženaza, 21. aprila obavljena je dženaza na Šehidskom mezarju Rakita u Vlasenici, kada je ukopano osam žrtava.

Za zajedničku dženazu u Prijedoru do sada su za ukop spremni posmrtni ostaci triju žrtava, odnosno porodice su se izjasnile da će ih ukopati 20. jula ove godine.

“Riječ je o žrtvama koje su ekshumirane u ranijem periodu, i to 1999. godine u mjestu Poljanak na području Kozarca, te 2015. godine u Hambarinama i 2017. godine u mjestu Miska Glava, Prijedor. Posmrtni ostaci žrtava koji su ekshumirani prošle godine iz masovne grobnice na Korićanskim stijenama još nisu identificirani. Iz ove masovne grobnice ekshumirano je 135 posmrtnih ostataka. Među njima je pronađeno 86 lobanja i očekujemo najmanje 86 identiteta iz ove masovne grobnice”, kazala je Lejla Čengić, glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH.

Za zajedničku dženazu žrtava genocida u Potočarima 11. jula ove godine, navela je Čengić, spremni su posmrtni ostaci 30 žrtava. Moguće je da do dženaze bude još identifikacija ako se porodice odluče za ukop jer se u identifikacionom centru nalaze posmrtni ostaci 170 žrtava, od čega su 44 žrtve identificirane i na temelju DNK analize i od strane porodica.

“Zbog nekompletnosti skeleta, porodice se još nisu odlučile za ukop, tako da je 126 žrtava identificirano na temelju DNK analize ali još nisu od strane porodica, što će se izvršiti u narednom periodu”, navela je Čengić.

Preživjele žrtve godinama apeliraju da se uradi nešto više o pitanju lociranja i otvaranja masovnih grobnica.

Hajra Ćatić, predsjednica Udruženja građana “Žene Srebrenice”, podsjeća da je posljednja masovna grobnica ubijenih u genocidu pronađena prije tri godine.

“Dobili smo iz Haga avionske snimke prema kojima bi se trebalo prepoznati mjesto na kojem se nalaze grobnice. Međutim, to nam ništa nije pomoglo jer se teren unazad 23 godine dosta promijenio”, kazala je Ćatić.

Hajra Ćatić, u potrazi za sinom Nihadom zvanim Nino, koji je o srebreničkom paklu svijet obavještavao putem radioamatera, sama je pretraživala šume oko Srebrenice. Svaku informaciju koju bi dobila Ćatić je provjeravala na licu mjesta, odakle je donosila lobanje i kosti žrtava genocida, nadajući se da su Ninine.

“Neka se barem neko identificira ako to nije moj Nino”, govorila je tada Ćatić.

Preživjele žrtve krivca za sve manje identificiranih žrtava vide u preseljenju laboratorije Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP) u Holandiju.

“Ogorčeni smo zbog preseljenja laboratorije iz Bosne i Hercegovine jer se rezultati predugo čekaju. Dugo se čeka da se sve ovdje pripremi, pa da se pošalje u Hag, pa koliko će vremena proći da oni ovamo pošalju rezultate jer ne rade samo za Srebrenicu i Podrinje nego za sva mjesta u svijetu u kojima je počinjen genocid?! Sve će ovo biti još usporenije. Razočarana sam i bojim se da neću dočekati da dođem do posmrtnih ostataka svog sina Nine”, kazala je Ćatić.

No, iz ICMP-a demantiraju da je bilo kašnjenja u obradi uzoraka uslijed premještanja laboratorije. Naprotiv, tvrde da se može samo imati koristi od naprednije tehnologije koja je sada dostupna i koja se koristi u laboratoriji ICMP-a smještenoj u međunarodnom sjedištu u Hagu.

“ICMP je premještanje svoje laboratorije okončao krajem decembra 2017. godine, a nova laboratorija je postala u potpunosti funkcionalna prije predviđenog roka, odnosno od početka marta 2018. godine. Prva grupa DNK nalaza iz laboratorije u Hagu dostavljena je Institutu za nestale osobe BiH 9. maja. Do sada su Institutu uručena ukupno 62 nalaza, a riječ je o novim imenima i reasocijacijama”, naveo je Saša Kulukčija, glasnogovornik ICMP-a.

Kulukčija ističe da je važno napomenuti da se DNK nalazi izdaju samo u slučajevima kada postoji podudaranje DNK, odnosno kada se profil DNK koji je izoliran iz referentnih uzoraka (krvnih uzoraka) živih srodnika podudara s DNK koja je izolirana iz postmortalnih (koštanih) uzoraka.

“Kao što je uvijek i bio slučaj, nalazi o podudaranju u cilju identifikacije zavise od mogućnosti dobivanja profila DNK iz koštanog uzorka – u nekim slučajevima nema dovoljno DNK za izoliranje profila, te postojanja referentnih uzoraka članova porodice nestale osobe s kojima će se uporediti profil DNK koji je izoliran iz koštanog uzorka”, objašnjava Kulukčija.

On podsjeća da ICMP ovaj posao obavlja na osnovu dobrovoljnog finansiranja koje osiguravaju vlade i multilateralne organizacije poput Evropske unije. Kulukčija dodaje da je ICMP uspio osigurati dodatna sredstva za nastavak podrške regionalnim naporima koji se na području Zapadnog Balkana ulažu u pronalaženje nestalih osoba. To podrazumijeva i osiguravanje neprekidnog rada na pronalaženju oko 8.000 osoba koje se i dalje vode kao nestale u Bosni i Hercegovini.

PROČITAJTE I...

Kao da se zaboravilo da je navijanje za fudbalsku reprezentaciju ujedno i čin kolektivne nacionalne identifikacije. U Hercegovini se takva vrsta identifikacije tih dana provodila psovanjem države, pozivanjem na ustaštvo i klanje Bošnjaka. S time se ne može identificirati niko na svijetu, niko imalo pristojan i čovjekoljubiv. No, neko se dosjetio da ovi bosanski Hrvati nisu isto što i Hrvati u Hrvatskoj jer su oni hercegovački kao divljaci, a ovi u Hrvatskoj su kao gospoda.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!