Mirsad Kacila otvara svoju kliniku

Kacila, liječnik veoma blizak utemeljitelju SBB-a BiH Fahrudinu Radončiću, prostor je iznajmio u bolnici kojom odnedavno vlada kadar ove stranke, direktor Zlatko Kravić

Mirsad Kacila zakupio je cijeli jedan sprat sarajevske Opće bolnice u kojoj namjerava uskoro otvoriti privatnu kliniku, saznaje Stav od osoblja ove zdravstvene ustanove. Kacila, liječnik veoma blizak utemeljitelju SBB-a BiH Fahrudinu Radončiću, prostor je iznajmio u bolnici kojom odnedavno vlada kadar ove stranke, direktor Zlatko Kravić.

Kacila će se privatnom praksom baviti nakon što je početkom ove godine, skoro bez ikakvih rezultata, napustio sarajevski Klinički centar, nakon propasti njegovog projekta nazvanog Centar za srce, kojeg se pokušalo realizirati u saradnji s berlinskom klinikom Deutsches Herzzentum. Mjesečna plaća doktora Kacile bila je 15.300 eura mjesečno, odnosno 183.600 eura godišnje, i plaćao ga je Klinički centar. Kacila je sredinom februara ove godine najavio kako će napustiti KCUS.

Tada je, kako je saopćeno iz ove ustanove, šefu Klinike za kardiohirurgiju kazao da KCUS “napušta zbog zdravstvenih problema, da želi da se posveti svojoj porodici i liječenju i da vjerovatno neće nastaviti medicinsku karijeru”. Od Kacile je traženo da prije odlaska dostavi “zvanične izvještaje o funkcioniranju Klinike za kardiohirurgiju, strategiji razvoja, zanavljanju kadra, nabavkama ekstremno skupe opreme, servisiranju iste i još mnogo vrlo važnih podataka”, što on tada nije uradio.

PROČITAJTE I...

Strahovita je snaga zaborava! Čim sam saznao za postojanje tunela (ljeta 1993. godine), krenuo sam u sređivanje dozvola da iziđem na slobodne teritorije, dokle mi bude dopušteno, da svojim očima vidim rađanje jedne narodne vojske, da opišem to što vidim, da ta buduća vojska vidi svog “narodnog” pjesnika, s obostranom nadom da će možda od toga susreta i njemu i njima biti ljepše i lakše. Pamtim da smo preko Igmana “putovali” punih sedam dana. – Ali da nije urađena TV reportaža (s Mirzom Huskićem), da nisu urađeni ovi zapisi, sve bi požderala zvijer zaborava. Data u ovim zapisima, živa, neposredna historija pokazuje svoju žilavost i činjenicu da su se mnogi od naših današnjih problema koprcali u povijesnoj bešici već tih dana i godina. Hvala redakciji Stava što je prepoznala gotovo zaboravljenu životnost i živopisnost ovih zapisa. I oni su dio naše historije

Ove godine, 20. oktobra, navršava se stotinu četrdeset godina od austrougarske okupacije naše domovine, događaja u kojem je hiljade Bošnjaka svjedočilo svoju ljubav i odanost prema svojoj domovini, vjeri i narodu. Hiljade naših predaka i prethodnika dalo je tada svoje živote da bismo mi, njihovi nasljednici i potomci, danas živjeli. I evo, sto četrdeseti put dočekujemo godišnjicu okupacije bez ijedne riječi ili slova o njima. Za sto četrdeset godina nismo podigli nijedan spomenik našim junacima niti smo se puno trudili da bar sačuvamo njihove mezaristane, kojih je iz godine u godinu sve manje

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • dado spahić 27.12.2017.

    ublehaš strogi!

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!