Mir na Balkanu, mir u Turskoj

Suočene s problemima koji traže hitno rješavanje, zemlje Balkana moraju razviti zajedničko razumijevanje i stvoriti mehanizme potrebne da se nesuglasice riješe. U protivnom, regija će i dalje biti laboratorija, tampon zona, dvorište iza kuće ili zamorče za velike sile

Piše: Serdar ÇAM

Turska želi spriječiti sukob na Balkanu i u ostatku Istočne Evrope i promovirati snažniju saradnju među zapadnim komšijama, koji su u 20. stoljeću bili suočeni sa značajnim izazovima, doprinosom stvaranju pojasa mira u regiji.

Posljednjih mjeseci naši napori na ostvarivanju ovog cilja dobili su zamah kada je predsjednik Republike Turske Recep Tayyip Erdoğan putovao u Ukrajinu i Srbiju u oktobru. Posebno njegova posjeta Novom Pazaru sa srbijanskim predsjednikom Vučićem u društvu 200 privrednika, koja je približila različite društvene grupe, bila je inovativna inicijativa koja bi mogla označiti početak nove ere kohezije i saradnje među balkanskim narodima. U međuvremenu, skorašnja posjeta Grčkoj zamjenika premijera Hakana Çavuşoğlua, koji je rođen u zapadnoj Trakiji, stvorila je jaku osnovu za promoviranje međusobnog razumijevanja i jačanje prijateljskih odnosa prije Erdoğanove posjete toj zemlji.

Na mnogo je načina Balkan posebno mjesto. Historija regije seže do stare Grčke, Rimskog, Bizantijskog, Habsburškog, Osmanskog i Ruskog carstva i brojnih drugih civilizacija. Poznata je izreka Winstona Churchilla o tome da “Balkan proizvodi više historije nego što može svariti”. Uistinu, regija sa svojim visokim nivoom etničke i kulturološke različitosti proizvela je vrijedna iskustva, kao i velike konflikte, npr. Prvi svjetski rat, koji su promijenili pravac historije.

NENAUČENE HISTORIJSKE LEKCIJE

Danas Balkan i ostatak Istočne Evrope jesu na pragu prosperiteta.

Uprkos razlikama u mišljenju među brojnim zajednicama u regiji, govoreći u kontekstu društva, postoji jedan “tanko pokriveni” pakt među njima. U ovom trenutku naš prioritet mora biti jačanje tog pakta putem ekonomskog razvoja i saradnje.

Rijetki dijelovi svijeta u posljednjem su stoljeću iskusili toliko političkih, ekonomskih i društvenih kriza koliko Balkan i Istočna Evropa. Zapravo, regija je iskusila sva veća historijska događanja: seobu naroda, feudalizam, imperije, rast nacionalizma i komunizam. Nažalost, historijske lekcije nisu naučene.

Jugoslavija, koja je ujedinila razne etničke skupine pod jednu zastavu, mogla je biti uspješna da nije bilo brojnih kriza koje su se desile pod jarmom komunizma.

Izvještaj Univerziteta McGill i Svjetske banke iz 2009. godine pruža vrijedan uvid u propuštene prilike u Bosni i Hercegovini.

Od 1992. do 1995. godine više od milion ljudi napustilo je zemlju, a 113.000 je poginulo. Tokom četiri godine BiH je izgubila oko 40 milijardi dolara u GDP-u. Skupa s uništavanjima u Srbiji i Hrvatskoj, cijela regija doživjela je skoro potpuni kolaps.

Balkan i ostatak Istočne Evrope bili bi bolje integrirani i kompetitivni da je jugoslavenska politička elita, koja se predala etničkom i nacionalističkom ostrašćenju nakon smrti Josipa Broza Tita, bila u stanju razviti politički model koji bi bio inkluzivan i koji bi štitio sve građane u državi. Umjesto toga, regija nastavlja da se bori s restrukturiranjem i problemima naslijeđenim iz Jugoslavije. Jasno je da mir jedino može doći na Balkan i u ostatak Istočne Evrope putem istinskog pluralizma, inkluzivnog i otvorenog za sve glasove.

Balkan i ostatak Istočne Evrope jesu disproporcionalno pogođeni globalnom nestabilnošću i nesigurnošću. Iako se problemi regije često svaljuju na političke tenzije i historijska neprijateljstva, vanjski faktori igraju značajnu ulogu. Zapravo, brojni veliki konflikti koje je regija u posljednjim decenijama iskusila mogu se gledati kao izvoz velikih sila. Prema Fondaciji “Robert Schuman”, skoro 10% od 100 miliona žrtava svjetskih ratova bilo je s Balkana.

Danas je svijet ponovo suočen sa značajnim izazovima. Natjecanje velikih sila postalo je toliko žestoko da budućnost malih zemalja, koje su dom milionima ljudi, može biti bezrazložno žrtvovana. Ne treba ni spominjati da zemlje Balkana i ostatka Istočne Evrope nisu imune na takve prijetnje. Ilustracija je Ukrajina, koja se našla zarobljena između Rusije i Evropske unije. U međuvremenu, Evropa nije bila u stanju spriječiti ponovno rađanje ultranacionalizma, a političke stranke poput AfD (Alternativa za Njemačku) uživaju popularnost bez presedana od Drugog svjetskog rata. Posljednjih je godina Erdoğan glasno kritizirao smjer u kojem se svijet kreće, sa svojom mantrom da je svijet veći od pet.

Suočene s problemima koji traže hitno rješavanje, zemlje Balkana moraju razviti zajedničko razumijevanje i stvoriti mehanizme potrebne da se nesuglasice riješe. U protivnom, regija će i dalje biti laboratorija, tampon zona, dvorište iza kuće ili zamorac za velike sile.

Problemi Balkana i ostatka Istočne Evrope uveliko su se odrazili na ekonomiju regije. Po podacima Svjetske banke, samo dvije balkanske zemlje, Grčka i Rumunija, jesu među prvih 50 ekonomija u svijetu. U međuvremenu, robustan ekonomski rast i dalje je nedokučiv za zemlje Jugoistočne Evrope, zbog političkih tenzija, neprimjenjivanja strukturalnih reformi i zbog regionalnih svađa. Da sve bude još lošije, povjerenje investitora i dalje će opadati ako se uskoro ne pristupi rješavanju tih problema.

Nizak ekonomski rast vodi ka visokoj stopi nezaposlenosti. U Grčkoj, Makedoniji i Bosni i Hercegovini nezaposlenost je premašila 20%. U Hrvatskoj, Srbiji i Albaniji ona je viša od 13%. Osim toga, nezaposlenost je češća među mladima, zaposleno je samo 34% mladih od 15 do 24 godine, što im daje dvije opcije: raditi nacrno ili otići.

Peterson International Economy Institute regionalne ekonomije nazvao je letargičnim. Koincidentno, glavni razlog za letargiju jeste sve manja radna snaga. Radno sposobno stanovništvo u Istočnoj Evropi smanjilo se za oko 10 miliona između 1990. i 2015. godine. Takav trend vjerovatno će biti nastavljen u sljedećih 25 godina zbog niskog nataliteta i emigracije. Do marta 2016. godine 6,3 miliona istočnih Evropljana preselilo se u zemlje Evropske unije na zapadu.

EKONOMSKI RAZVOJ UMJESTO SVAĐA

Nažalost, smanjujuće tržište rada čini Balkan i ostatak Istočne Evrope ranjivim na druge probleme, uključujući radikalizaciju, terorizam, marginalizaciju i ksenofobiju. U vrijeme kada tako destruktivni pokreti postaju sve popularniji u Evropi, prioriteti regije moraju se jasno definirati. Jednostavno rečeno, zemlje regije ne mogu sebi priuštiti da fokusiraju sve svoje vrijeme i energiju na granične razmirice i političke konflikte zanemarujući druga pitanja. Naprotiv, one se moraju fokusirati na ekonomski razvoj i zadržavanje mladih u svojim zemljama, unapređenjem infrastrukture i saradnjom u sektorima koji se orijentiraju ka budućnosti, kao što su obrazovanje, zdravstvo, stvaranje poslova, proizvodnja i tehnologija.

Želja Turske da razvije snažne veze s Balkanom i ostatkom Istočne Evrope nije ništa novo. Od svog osnivanja, naša je zemlja potpisala brojne ugovore s regionalnim igračima s ciljem promoviranja stabilnosti i odvraćanje vanjskih prijetnji, uključujući i dogovor o zajedničkoj odbrani iz 1934. godine. Nakon raspada Jugoslavije, Turska je pokušavala povratiti mir na Balkanu i bila je prva zemlja koja je priznala nezavisnost zemalja u regiji.

Danas je Turska i dalje aktivna u regiji pokušavajući izbalansirati bilateralne i regionalne odnose uz pomoć historijskih iskustava i saradnje. U posljednja dva stoljeća Turska, kao i Osmansko carstvo prije nje, otvara svoja vrata stotinama hiljada ljudi s Balkana, bez obzira na njihovo etničko porijeklo. Članica G20, Turska je 17. svjetska i sedma evropska ekonomija. Njena ukupna godišnja trgovina s Balkanom, koja je 2002. vrijedila 3 milijarde dolara, sada je dosegla 20 milijardi. Istovremeno, Turska agencija za kooperaciju i koordinaciju (TIKA), čijih je 13 od ukupno 58 svjetskih ureda smješteno u regiji, implementira razvojne programe radi ponovne izgradnje infrastrukture oštećene ratovima.

Od 2005. godine agencija TIKA osigurala je 1,5 milijardi dolara razvojne pomoći regiji, uključujući pomoć žrtvama poplava u Srbiji, fond za restauraciju crkve u Bosni i Hercegovini i poljoprivredne projekte u Crnoj Gori.

Turski narod ima razumijevanja za sve kroz šta prolazi stanovništvo Balkana i ostatak Istočne Evrope jer su u prošlosti i sami bivali suočeni sa sličnim izazovima. Istovremeno, neke sile očajnički žele spriječiti integraciju Turske, ekonomsku ili bilo kakvu, sa susjednim regijama. Posljednjih je godina naša zemlja pod napadima: protesti u Gezi parku, pokušaj državnog udara 15. jula, pristrano i krivonavodeće izvještavanje međunarodnih medija i nasilni napadi od strane terorističkih grupa, kao što su gülenistička teroristička grupa FETÖ, PKK i Daeš. Istovremeno, mi pokušavamo ugasiti vatre koje gore u našem susjedstvu primajući 3 miliona izbjeglica i postajući najvelikodušnija zemlja na svijetu po odnosu humanitarne pomoći i GDP-a. Nažalost, napori naše zemlje nisu dovoljno cijenjeni.

Ipak, određena kritika Zapada od strane Turske, koja je decenijama dio zapadnog bloka i pouzdan partner NATO-a, ne smije biti pogrešno protumačena. Posljednje što naša zemlja želi jeste nestabilnost na Balkanu i u ostatku Evrope. Jednostavno, Turska zahtijeva da njen odnos sa Zapadom postane pošteniji i inkluzivniji. Naš pristup Balkanu odražava iste vrijednosti. U vrijeme kada se balans sile konstantno mijenja i pojavljuju se novi globalni igrači postoji potreba za novim regionalnim paktom. Vrijeme je da se ponovo zagrije nada svih ljudi u ovom dijelu svijeta u bolju budućnost, umjesto zaglavljivanja u prošlosti i tuzi.

(Autor je teksta generalni direktor Turske agencije za saradnju i koordinaciju (TIKA). Tekst je objavljen u Daily Sabahu.)

PROČITAJTE I...

Na sarajevskoj FACE TV, u petak, dva dana nakon dženaze u Potočarima, poredeći Bošnjake i susjede Hrvate, umjetnik, pjevač, glumac i SDP-ov kandidat na izborima 2016. godine, Almir Kurt, zvani Kugla, kaže sljedeće: “Hrvati će u nedjelju igrati za titulu svjetskog šampiona, a naši će reekshumirati osamdeset mezara da bi dodali pripadajuće kosti. Vatreni su već napravili najveći uspjeh hrvatskog nogometa, a mi ćemo kostima k'o peletom raspirivati predizborne nacionalističke duhove”

Porodica je Ebru nakon hapšenja prvi put vidjela na fotografiji Reutersa načinjenoj prilikom odvođenju na suđenje, na kojoj se smješka, kao da prkosi nepravdi. Ali činjenica da su joj, osim lisica na rukama, lancima vezali čak i noge pokazuje zastrašujuće ophođenje izraelskih vlasti

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!