Mino Raiola: Ne moraš šutati da bi u nogometu zaradio više od Messija

Da li zbog toga što su djeca ulice ili zato što ne pokušavaju kontrolirati volju ega, Mino i Zlatan savršen su par. Kada je god Zlatan želio novi klub, Raiola je za njega pronalazio idealan angažman. Mijenjao je Ibrahimović klubove poput polovnih automobila, a brojevi na računima su rasli. Juventus, Inter, Barcelona, Milan, PSG i na kraju Manchester United. Ne postoji impresivniji niz klubova u karijeri jednog fudbalera kao što je Zlatanov. Ne postoji još jedan nogometni agent koji bi mogao nešto tako ponoviti

Velikih razočarenja nema bez velikih ljubavi. Ko bi to bolje znao od fudbalskih navijača? Zavolimo tako čisto i naivno da pravu istinu nismo sposobni vidjeti. Vrijeme i događaji nas otrijezne, jedan za drugim stignu nas udarci realnosti, a stvarna slika postaje jasnijom. Ruši se, ciglu po ciglu, ružičasti svijet brižljivo stvaran u našim glavama, a pojavljuje onaj realni, od kojeg glava boli, brutalan i siv. Postepeno se mirimo s činjenicom da nije sve onako kako smo željeli, zamišljali i nadali se. Razočaramo se. Pokušavamo balansirati između onoga što želimo i onoga što nam serviraju okolnosti. Što se vještije krećemo po konopu raspetom između želja i stvarnosti, to mirnije provodimo svoje dane. Neki to osviještenje i borbu koja nakon njega dođe nazivaju odrastanjem. Neki kažu da je to zrelost. Najtačnije bi bilo reći da je to život.

Fudbal je poput života. Svaki element igre nalazimo u stvarnosti. Pravila su jasno koncipirana. Sve je definirano i poznato, od dimenzija terena do vremenskog ograničenja trajanja utakmice. Ipak se svako malo uspije provući i dogoditi poneko čudo. Baš onako kako to biva i u životu. Zato je potjera za napuhanim balonom tako neobjašnjivo privlačna i poučna za čovjeka. Uči ga životu.

Prvo i najteže nogometno razočarenje jeste ono dječije. Desi se čim se spektakularno sruši kula od karata koju je mališan izgradio u vjeri da se lopte igra u ime ljepote. Kada dres s brojem i imenom omiljenog igrača, zbog čije je kupovine danima opsjedao roditelje, sakrije na dno ormara. Jer više ne igra za najdraži klub. Dječije srce stisne se od nepravde, ali se život nastavlja. Gorka pilula koja u sebi sadrži istinu da fudbal, kao i život, najčešće pokreće novac nekako se proguta i sve krene dalje. Kao i nova fudbalska sezona.

Čovjek čijom zaslugom gorke pilule najčešće dopadaju u navijačke ruke zove se Mino Raiola. On je kadar razočarati armiju fanatika i idola u kojeg su se kleli prodati u drugi klub. Transferi koji su ovog ljeta obilježili prijelazni rok pokazali su definitivno ko je don nogometnog tržišta. Vrijeme je da ga bolje upoznamo.

Carmine “Mino” Raiola rodio se 1967. godine na jugu Italije. Nocera Inferiore, grad u provinciji Salerno, udaljen dvadesetak kilometara od Napulja, nakon Mininog rođenja bio je dom porodice Raiola samo jednu godinu. U potrazi za boljim životom tročlana familija nalazi svoje mjesto u Haarlemu, holandskom gradu s dugom tradicijom proizvodnje piva. Glava porodice Raiola, poput većine Italijana koji napuste domovinu, donosi dašak zavičaja u Haarlem i otvara piceriju nostalgičnog naziva “Napoli”, u kojoj kao dječak pomaže i Mino. Picerija s vremenom postaje elitni restoran, a Mino um koji stoji iza uspješnog porodičnog biznisa. Trenirat će stoni tenis i fudbal samo da bi spoznao svoju ulogu u sportu, a to svakako nije bila ona u dresu. U lokalnom fudbalskom klubu znojit će se do osamnaeste godine, a potom će zauvijek skinuti kopačke i upisati pravni fakultet. Kada su se kilogrami nepovratno zalijepili za njegovo nisko tijelo, osvojit će ozbiljno stonotenisersko takmičenje za takmičare preko 90 kilograma, ali priča o Mini i reketu ostat će na tome.

HFC Haarlem, isti onaj klub u kojem je shvatio da nikada neće biti vrhunski fudbaler, ponudio mu je mjesto sportskog direktora. Znali su za snažnu dinamiku kojom obavlja poslove, fanatizam i želju da bude najbolji, a na neki način bio je i njihovo dijete. To što govori sedam jezika (italijanski, holandski, francuski, engleski, njemački, portugalski i španski) pomoglo je u ovom angažmanu, kao što će Italijanu i nebrojeno puta u budućnosti otvoriti mnoga vrata. Ono na šta nisu mogli računati u upravi malog kluba bila je neutaživa ambicija koja se nezaustavljivo budila u mladom direktoru. Dvadesetogodišnji Raiola zadržao se vrlo kratko u klubu rekavši na odlasku da je nemoguće raditi s ljudima koji su pretjerano konzervativni. Svi su bili iznenađeni osornim stavom bivšeg radnika u piceriji i očekivali kraj njegove karijere u svijetu fudbala, ali bio je to samo početak. Mino Raiola savladao je te godine još jedan svjetski jezik – jezik novca.

Devedesete godine prošlog stoljeća bile su vrijeme romantičnog fudbala i zgodnih hollywoodskih zvijezda. Tom Cruise je nakon kultnog Top Guna redao uloge jednu za drugom. Sredinom devedesetih glumi u filmu o uspješnom sportskom agentu koji doživi krah. Filmski junak zadržava samo jednog klijenta s kojim pokušava povratiti slavu i ime. Agent se zvao Jerry Maguire.

Obećana zemlja fudbala bila je u to vrijeme Italija. Najveći majstori igre valjali su loptu na stadionima širom “Čizme” zarađujući lovu o kojoj su nogometaši u drugim ligama mogli samo sanjati. Milanski Inter, kao i ostali velikani Serije A, trošio je na početku svake sezone velike svote novca. Dolazak roka za transfer značio je da u klub stižu nova slavna imena, a Interov dres tih godina oblačili su i Paul Ince, Roberto Carlos i Matthias Sammer. U ljeto 1993. godine u klub dolazi Dennis Bergkamp, mlada zvijezda Ajaxa, da predvodi snažni Interov napad. Iza ovog velikog transfera stajao je Rob Jansen, najbitniji sportski agent holandskih nogometaša tog vremena. Prodajući talentiranu holandsku desetku, tražio je sposobnog prevodioca koji će kontaktirati sa zainteresiranim italijanskim klubovima. Tada na scenu stupa Mino Raiola.

Zadovoljan odrađenim poslom, Jansen nudi Raioli stalnu poziciju u svojoj firmi “Sport‑Promotion”. Plodonosna se saradnja nastavlja. Transferi na relaciji Holandija – Italija postaju Raiolina specijalnost. Ali biti zaposlen u tuđoj firmi i raditi za nekog nije bio san mladog agenta. Napušta Jansena zabadajući mu nož u leđa. Legenda kaže da je fotokopirao svaki papir o Bergkampovoj prodaji želeći ući u zanat do detalja, ali istina je da je Mino Raiola sposoban i za mnogo gore stvari. Kada se napokon osamostalio izdavši Jansena, otvorio je vlastitu sportsku agenciju “Maguire Tax & Legal”. Bio je omaž nesalomljivom filmskom agentu Jerryju Maguireu.

Domaćin Eura 1996. bila je Engleska. Format takmičenja bio je proširen na 16 timova i očekivao se najuzbudljiviji Euro ikada. Ali niko se nije nadao iznenađenju koje je priredila Republika Češka. Igrali su odličan fudbal i tek ih je “zlatnim golom” u finalu zaustavio njemački rezervista Oliver Bierhoff. Jedna od najboljih generacija češkog fudbala poklonila je te godine nogometnom svijetu plavokosog mladića koji će sedam godina poslije osvojiti Zlatnu loptu. Pavel Nedved bio je instant‑zvijezda Eura i samo se čekalo na ime njegovog novog kluba. U Sparti iz Praga znali su da nemaju snage zadržati “Češku lokomotivu” u svojim redovima, a prelazak Nedveda u Lazio desio se zahvaljujući sjajnim vezama koje je njegov novi agent imao s italijanskim timovima. Bio je to prvi samostalni posao Mina Raiole. Transfer je odjeknuo u javnosti i lansirao ga među najpoželjnije agente.

Mnogo će puta lukavi Italijan pokušati unovčiti svoju saradnju s Nedvedom, ali to će mu poći za rukom još samo jednom. Nakon pet sezona u Laziju, čija je finansijska moć nestajala, Nedved prelazi u Juventus. Transfer vrijedan 41 milion eura i preuzimanje teške uloge Zidaneovog nasljednika bili su epilog iscrpljujućih pregovora između Raiole i torinskog giganta. Posljednjeg dana razgovora došlo je do novih nesporazuma u vezi s visinom Nedvedove plaće, a umorni Čeh napustio je pregovore poručivši svom zastupniku: “Nazovi me ujutro i javi igram li za Lazio ili Juventus. Ne mogu više.” Tog je dana Pavel postao nova akvizicija “Stare dame”, poslije je osvojio Zlatnu loptu, igrao jednu sezonu u Seriji B, postao miljenik navijača, a danas je potpredsjednik kluba. Neraskidiva veza između porodice Agnelli, vlasnika Juventusa, i Nedveda jedna je od rijetkih fudbalskih ljubavi koje Mino Raiola nije razorio.

Mino Raiola zastupa najveća fudbalska imena. Transferi u kojima je posredovao dostigli su 500 miliona eura. Na listi njegovih klijenata nalaze se: Zlatan Ibrahimović, Paul Pogba, Mario Balotelli, Maxwell, Henrikh Mkhitaryan, Blaise Matuidi, Romelu Lukaku i drugi vrhunski nogometaši. Ono što ga konstantno stavlja u žižu javnosti nije novac koji se u enormnim količinama pojavljuje gdje god Raiola upetlja prste, već stil kojim radi i živi. Stanuje sa suprugom i dvoje djece u Monte Carlu. I nakon što je zaradio basnoslovne svote novca, na ulicu izlazi obučen u izlizane traperice, velike dukserice i najobičnije tene. Ušao je među nogometnu elitu, ali nikada nije zaboravio zakon ulice. Za krovnu nogometnu organizaciju kaže: “Čak i djeca znaju da je jedina dobra stvar u vezi s FIFA-om istoimena videoigrica.”

Tokom karijere je dobio reputaciju zastupnika takozvanih nogometaša “Bad boy”. Mario Balotelli pod njegovim tutorstvom selio je iz Intera u Manchester City, Milan i Liverpool. Nakon loših igara i novinskih naslova koji su najavljivali odlazak Balotellija iz novog kluba, Raiola je poručio: “Ili odlazi iz Liverpoola za 70 miliona eura ili umire tamo. Ne zanima me.”

Otvorenim pristupom i pregovaračkim umijećem postao je miljenik fudbalskih radnika, ali broj onih koji ne podnose njegovu pojavu raste nakon svakog transfera. Toliko je puta pokušao nagovoriti sjajnog veznjaka Mareka Hamšika na promjenu kluba da ga je Aurelio De Laurentiis, predsjednik Napolia, nazvao “bolom u zadnjici”. Sir Alex Ferguson u svojoj biografiji obilježio ga je kao jednog od rijetkih ljudi kojima nikada nije vjerovao: “Postoje jedan ili dva fudbalska agenta koje jednostavno ne volim – jedan od njih je Mino Raiola.” Ali, Raiola fudbalere koje zastupa smatra porodicom i odnosi se prema njima kao otac prema djeci. Štiti ih i radi isključivo u njihovom interesu, makar to značilo, a skoro uvijek znači, da će razbjesniti sve ostale. Iza njegovih obavljenih poslova ostaju ljuti vlasnici klubova i razočarani navijači.

Možda bi svi milioni koje je Raiola zaradio ostali u sjeni poteza i golova njegovih štićenika da nije bilo jednog čovjeka. Zlatana Ibrahimovića. Još dok je bio golobradi mladić koji je u Ajaxu ponižavao protivnike, Zlatan se na savjet prijatelja Maxvella, tada bočnog igrača holandskog velikana, odlučio na sastanak s Raiolom. U autobiografskoj knjizi Ja sam Zlatan Ibrahimović kontraverzni centarfor o Raioli govori kao o velikom prijatelju i nezamjenjivom savjetniku. Dio koji pripovijeda o njihovom prvom poslovnom sastanku nepogrešivo opisuje ono što Mino Raiola zaista jeste, nesvakidašnja pojava u svijetu fudbala. “No, dođavola, šta se pojavilo ispred mene?” prisjeća se Zlatan. “Tip u trapericama i majici Nike, sa stomakom kao iz serije o Sopranosima. Hoće li on biti moj agent, ovaj Djed Mraz? A tek kada smo naručili jelo, šta mislite? Vjerujete li da smo jeli mali suši s avokadom i rakovima? Ne, stigao je tovar hrane za pet osoba, a on je jeo kao manijak. No, tada je počeo govoriti, i da, bio je stvarno otvoren i hrabar. To nije bilo nikakvo pakovano sranje, i odmah sam znao da ima klikere i da mi pravo liježe, pa sam sebi rekao: ‘S ovakvim ljudima želim raditi.'”

Da li zbog toga što su djeca ulice ili zato što ne pokušavaju kontrolirati volju ega, Mino i Zlatan savršen su par. Kada god je Zlatan želio novi klub, Raiola je za njega pronalazio idealan angažman. Gdje su god dolazili, vodili su se taktikom “uzmi lovu i briši”. Mijenjao je Ibrahimović klubove poput polovnih automobila, a brojevi su na računima rasli. Juventus, Inter, Barcelona, Milan, PSG i na kraju Manchester United. Ne postoji impresivniji niz klubova u karijeri jednog fudbalera kao što je Zlatanov. Ne postoji još jedan nogometni agent koji bi mogao nešto tako ponoviti. Samo Mino Raiola.

Ovog ljeta Manchester United diže se iz pepela. Jose Mourinho stigao je na mjesto trenera i u Manchesteru su prvi put nakon odlaska legendarnog Fergusona zadovoljni izborom trenera. Ekipa se gradi iznova, a osoba iza radova dobro je poznata. U klub su stigli Zlatan Ibrahimović, Henrikh Mkhitaryan i Paul Pogba. Svima je zajedničko, osim toga što su fudbaleri najviše klase, to što ih zastupa isti agent. Transfer Pogbe iz Juventusa, kojeg je Raiola 2012. godine oteo upravo Unitedu, najveći je svih vremena. Dio novca koji će pripasti agentu iznosi 20%, što znači da će Raiola biti bogatiji za dvadesetak miliona eura. U Manchesteru mu to ne uzimaju za zlo. Zahvalni su što za njih sklapa tim koji će im povratiti staru slavu. Ali zaboravljaju da je svaki klub koji je imao posla s ovim italijanskim agentom na kraju ostao nesretan. Fudbalere koje je dovodio za velike novce poslije je odvodio za još veće. Ostavljao je iza sebe zbunjene klupske čelnike i ljute navijače. Za nekoliko godina Old Trafford proklinjat će ime Mina Raiole.

PROČITAJTE I...

Ovaj je feljton skroman doprinos i prilog fudbalskoj historiji naše države i u njemu su sadržane priče o “najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu”. Dokumentarni spomenar na davno prohujalo vrijeme kada su mnogi ljubitelji fudbala odlazili na utakmice radi zabave i uživanja u artističkim potezima i golovima bivših fudbalskih asova od kojih mnogi nisu među živima, pa je i ovo podsjećanje na njih dokaz da nisu zaboravljeni

Nekadašnji golman fudbalske reprezentacije BiH prije nekoliko dana postao je dio stručnog štaba, trener golmana najboljeg fudbalskog tima naše zemlje. Već je tri godine Adnan Gušo i trener jedinstvene škole golmana koju je osnovao u Sarajevu u kojoj trenira stotinjak dječaka iz nekoliko bh. gradova

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!