Mile Lasica

Lasić s jedne strane zagovara umivenu, ali ipak i dalje anticivilizacijsku ideju Herceg-Bosnu, dok s druge drži lekcije bošnjačkim političkim predstavnicima optužujući ih za “turčenje”

Mile Lasić, inače, ima ulogu kostimografa ideje Herceg-Bosne, tačnije, zadatak da ju umota u ruho “konsocijalne demokracije” ili “belgijskog modela federalizma”, pa je lijepo upakiranu i aranžiranu proda kao nekakvu alternativu otvorenim pozivima za tzv. treći entitet.

Ovih se dana Lasić našao pozvanim da komentira posjetu turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana Bosni i Hercegovini. Pritom je odlučio skinuti ionako providnu masku neutralnog komentatora pa je pustio na volju vlastitim predrasudama. Lasićeva bulažnjenja o “neoosmanskom dahu među bosanskim brdima” ili pozivanje na uvredljive izjave radikalnog Envera Kazaza o “turčenju”, da bi zatim i sam upotrijebio taj šovinistički termin, ponajbolje pokazuju kako Lasić doživljava Bošnjake, ali i gdje vidi gornji prag bošnjačkih političkih prava.

Za Lasića su Bošnjaci, čini se, prihvatljivi kao “europejci” jedino ako ne održavaju veze i kontakte s narodima i državama koje Lasić vidi kao opozit prosvijećenosti. On, čak, odriče i demokratski kapacitet Turskoj pokušavajući je prikazati kao nekakvu istočnu despotiju.

No, pravi problem u leži u tome što Lasić s jedne strane zagovara umivenu, ali ipak i dalje anticivilizacijsku ideju Herceg-Bosnu, dok s druge drži lekcije bošnjačkim političkim predstavnicima optužujući ih za “turčenje”.

Naravno, prave povode za ovakav Lasićev nastup treba tražiti ne samo u specifičnim stereotipima koje naspram Turske, ali i osmanskog perioda historije Bosne i Hercegovine gaji ovdašnja hrvatska politička i intelektualna kultura već i u sasvim konkretnim političkim razlozima.

Lasić odlično zna da što Bosna i Hercegovina ima više jakih prijatelja i što je jača bošnjačka politička pozicija, to ima manje šanse za povampirenje Herceg-Bosne, nazivala se ona trećim entitetom, federalnom jedinicom ili republikom, svejedno.

PROČITAJTE I...

Dogodila se i nevjerovatna politička akrobacija i transformacija da su se mnogi Bošnjaci iz perioda “klanja i oranja”, prebijanja, ubijanja i masovnih silovanja, koji su ranije bili vjerni sljedbenici i članovi partija Slobodana Miloševića i Mire Marković, i time davali legitimitet masakrima i represalijama nad svojim narodom, kasnije priključili nekoj od bošnjačkih partija, postali u njima vrlo značajni, čak i ključni kadrovi, i počeli odlučivati i presuđivati o sudbinama ljudi koji su postavili temelje nacionalnom i političkom bošnjačkom pokretu u Sandžaku početkom devedesetih godina 20. stoljeća

Još jedan od kurioziteta jeste taj što se pokazalo koliko je ustvari sam za sebe Čovićev HDZ slab, koliko je značajno bošnjačko jedinstvo u vezi s osnovnim nacionalnim interesima i koliko je do sada Čović profitirao od posljedica svađa i sukoba na bošnjačkoj političkoj sceni.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!