Miješanje u Božije nikada ne završi dobro

U Bosni i Hercegovini je zabranjeno uzgajati genetski modificirane organizme (GMO). Ipak, hrana s genetskim modifikacijama može se uvoziti. Međutim, ne poštuju se zakoni o obilježavanju ovih proizvoda. Stručnjaci ne mogu da se usuglase o negativnim utjecajima genetski modificirane hrane po zdravlje čovjeka, a bh. građani, iako ne znaju puno, protiv su genetski modificirane hrane

Građani Bosne i Hercegovine puni su nepovjerenja prema genetski modificiranoj hrani, a i prema nadležnim organima koji vrše njihovu kontrolu, pokazuje istraživanje Stava sprovedeno u nekoliko sarajevskih supermarketa. Pitali smo ih za mišljenje o genetski modificiranoj hrani te da li imaju informaciju da li se na policama nalaze proizvodi koji sadrže genetski modificirane organizme.

Oni koji su znali šta je genetski modificirane hrana uglavnom su imali negativne komentare. “Da bi se smanjili troškovi, mijenjaju se sastojci u hrani, proizvodi tako gube na kvalitetu, a mi se trujemo”, ovim riječima Jasmina opisuje genetski modificirane organizme i dodaje da, bez obzira na to što je zabranjena prodaja, sigurna je da se na policama nalaze proizvodi koji sadrže genetske modifikacije.

“Čim se to miješa u Božiji posao, nije to dobro. Najbolje je prirodno”, kratko je prokomentirala gospođa srednjih godina.

Sugrađanka Lejla Išerić kaže da samo zna da to nije prirodno, a trenutno je svugdje zastupljeno. “U svijetu je velika potražnja za hranom. Nedostatak izvora koji bi zadovoljili potrebe za hranom otvorili su put širenju i razvoju genetski modificirane hrane”, smatra Išerić. Dodaje da ova vještačka i brzo proizvedena hrana treba zadovoljiti svjetske potrebe za hranom. “Kad se u medijima počelo pričati o genetski modificiranim organizmima, bogataši su se okrenuli tzv. organskoj ishrani, koja je jako skupa i ne može je svako kupiti. Ostali će biti osuđeni na genetski modificiranu hranu, a tako će rasti generacije narušenog zdravlja. U kapitalističkom svijetu nema svako privilegiju ni da bude zdrav”, smatra ova Sarajka. “Mi sigurno kupujemo proizvode koje sadrže genetske modifikacije, a normalno je da to neće označiti na proizvodu jer sam sigurna da bi mu se smanjila prodaja”, dodaje Lejla.

Sugrađanka Amela, po zanimanju medicinska radnica, kaže da je jako skeptična prema tim proizvodima iako dosadašnja istraživanja nisu pokazala da je genetski modificirana hrana štetnija od prirodne. “Teoretski je ta hrana opasnija. Danas ima više alergija nego ranije. A kome je u interesu da se malo zna o efektima i kontraindikacijama te hrane”, pita se Amela.

Do sličnih rezultata došlo je i Udruženje za zaštitu potrošača Tuzla u istraživanju objavljenom u proljeće ove godine, rađenom za njemačku organizaciju GIZ. Naime, 70 posto od 1.000 bh. potrošača koji su ispitani protiv su upotrebe genetskog inženjeringa u poljoprivredi i proizvodnji hrane. Rezultati istraživanja pokazuju i da je 90% ispitanika spremno platiti više za hranu koja nije genetski modificirana te pokazuje nizak nivo informiranosti i znanja o genetski modificiranoj hrani među građanima BiH, čak u kategoriji mlađe populacije i studenata. “Možda imamo i potrošače-inovatore koji to žele probati, ali prema našem istraživanju, potrošači se uglavnom pribojavaju posljedica na zdravlje zbog hrane koja je imala genetske modifikacije ili su sirovine za proizvodnju te hrane imele genetske modifikacije”, kaže Gordana Bulić, predsjednica Udruženje potrošača Tuzla.

Ima li zaista na policama genetski modificiranih proizvoda

Doktorica Adaleta Durmić-Pašić, šefica Laboratorije za GMO i biosigurnost hrane Instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, smatra da je metodologija izrade ove anketa upitna. “Pri izradi ankete prvo pitanje koje treba postaviti nije da li ljudi znaju šta je genetski modificirana hrana, već šta je genetski modificirana hrana, a u dalju obradu uzeti samo anketirane osobe koje daju pravilan odgovor na pitanje. Kako se mišljenje građana o nekoj temi koju, po rezultatima ankete, ne poznaju uopće može smatrati relevantnim”, pita se Durmić‑Pašić.

I njihova iskustva idu u prilog slaboj informiranosti građana o genetski modificiranim organizmima. Kulture su se bitno izmijenile u proteklih 100 godina kako bi se postigli bolji prinosi, veća otpornost, duži rok trajanja, pojeftinila proizvodnja. “Danas su dostupne brojne varijante kultura (sorte, hibridi) koji su prilagođeni različitim potrebama tržišta – potrošača i prehrambene industrije. Sva ta sveobuhvatna varijacija produkt je konvencionalnog uzgoja – selekcije i kontroliranog ukrštanja. Međutim, potrošači u svemu tome vide genetski modificirane organizme. Također, na tržište dospijeva voće i povrće klasirano u pogledu veličine, oblika i boje, potrošači ovu ujednačenost također prepoznaju kao posljedicu genetičkih modifikacija”, pojašnjava Durmić-Pašić.

 Genetski modificiran proizvod jeste proizvod koji se djelomično ili u potpunosti sastoji iz genetski modificiranih organizama ili sadrži komponentu koja je nastala preradom genetski modificiranih organizama.

Vrlo vjerovatno da na našem tržištu postoje proizvodi koji sadrže genetski modificirane organizme, i vjerovatno ih i jedemo a toga nismo ni svjesni, iako njihova proizvodnja nije dozvoljena u našoj državi. Osim toga, svaki proizvod koji sadrži više od 0,9 genetski modificiranih organizama u sebi mora biti obilježen. A o postojanju genetski modificirane hrane u BiH osvjedočili smo se više puta proteklih godina. Posljednje analize rađene 2013. godine, kada je Agencija za sigurnost hrane tražila monitoring, pokazuju da ovakvih proizvoda ima, i to u velikoj mjeri. Pod monitoringom su bili trgovački centri i postrojenja hrane za životinje u 17 gradova i ispitivali su uzorke hrane za ljude i životinje na prisutnost genetski modificiranih organizama. Od 100 uzoraka, 67 ih je bilo pozitivno, dok je 41 uzorak hrane za životinje na bazi soje i kukuruza bio pozitivan. U namirnicama za ljude utvrđeni su genetski modificirani tragovi u 26 uzoraka mesnih proizvoda, pahuljica, žitarica ili pekarskih proizvoda. Potom su urađene dodatne analize u bh. entitetu Republika Srpska na 23 uzorka, ali je poručeno da nema genetskih modifikacija u tim proizvodima.

Bulić tvrdi da, iako u BiH postoje ograničenja za promet i proizvodnju genetski modificirane hrane, njihove su procjene da se u velikom broju proizvoda mogu naći sirovinski sastojci koji su ipak genetski modificirani. “Ako uvezemo neku robu koja nije obilježena da sadrži genetski modificirane organizme u BiH iz Evropske unije, to znači da može sadržavati genetski modificirane organizme u koncentraciji nižoj od 0,9 posto. Uvjereni smo da bi se u nizu proizvoda pronašao genetski modificiran sirovinski sastav, ali zbog ograničenosti kapaciteta kontrole, možemo samo da se nadamo da su takvi proizvodi u kojima ima genetski modificiranih organizama u mjeri kako je to odobreno u EU”, smatra Bulić.

Prof. Stojko Vidović s Medicinskog fakulteta Banja Luka i član Vijeća GMO u BiH ne tvrdi da nema prisutnih genetski modificiranih organizama u hrani u BiH, ali ne u tolikoj mjeri koliko se ponekad ostavlja dojam u javnosti. “Monitoring iz 2013. godine pokazao je određene pozitivne rezultate, ali uvjeren sam, s naučnog aspekta, da je bilo lažno pozitivnih rezultata. To nisu genetski modificirani organizmi prisutni u toj hrani, nego postoje određeni tragovi, ali njihov izvor ne mora značiti da potječu od genetske modifikacije. Po zakonu, sve ono što ima manje od 0,9 posto prisutnosti nije potrebno da se obilježava. Također, proizvodi koji nastaju od životinja, kao što su određene prerađevine mesa, mliječni proizvodi i jaja, ne podliježu zakonskoj obavezi i obilježavanju”, kaže Vidović.

Nema oznaka na proizvodima

Niti jedan genetski modificiran organizam nema odobrenje nadležnih organa u BiH za upotrebu u hrani, dok je isključivo za upotrebu u hrani za životinje odobrena genetski modificirana soja (MON – Ø4Ø32-6D), navodi se u dopisu koji su nam poslali iz Agencije za sigurnost hrane BiH.

Zakonom o genetski modificiranim  organizmima propisana je i obveza označavanja (deklariranja) proizvoda koji se sastoji, sadrži ili je proizveden od genetski modificiranih organizama. Osnovni cilj uvođenja obveznog označavanja jeste informirati potrošače i korisnike o proizvodu, tako da će potrošači moći zaštititi svoje temeljno “pravo na izbor”. Ista pravila odnose se i na hranu za životinje. Navedenim zakonom također je propisana nadležnost inspekcijskih organa za nadzor označavanja u prometu genetski modificiranih organizama i/ili proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje i/ili potječu od njih.

Gordana Bulić kaže da na većini proizvoda nema ni naznaka da im je sirovinski sastav genetski modificiran, koji se, prema njihovim procjenama, prodaju u BiH. “Potrošači prije svega moraju biti upoznati s kvalitetom proizvoda koje kupuju, s porijeklom tih proizvoda, porijeklom i kvalitetom sirovinskog sastava, da li je nešto od sirovina genetski modificirano ili nije. Sve informacije o sastavu proizvoda trebaju biti obavezne na etiketi”, naglašava Bulić.

Do sada je izdato 29 odobrenja subjektima koji su podnijeli zahtjev za uvoz genetski modificirane soje, koja se koristi za ishranu životinja. Međutim, osnovni problem u BiH jeste to što nema dovoljno dobrog nadzora nad takvom hranom, smatra Vidović iz Vijeća GMO BiH. “Ono što se pokazalo na terenu jeste da ti subjekti, iako su dužni po zakonu, manje-više ne označavaju da ti proizvodi sadrže genetski modificiranu soju, iz prostog razloga što bi krajnji konzument, tj. kupac, vjerovatno odustao od kupovine tog proizvoda kad bi vidio tu deklaraciju o genetski modificiranom organizmu”, kaže Vidović i dodaje da se mora pojačati nadzor i kontrola prije svega u onim subjektima koji su dobili dozvolu za uvoz.

Za utvrđivanje štetnosti treba sačekati

I dok je većina građana u BiH protiv genetski modificirane hrane, o njenom negativnom utjecaju na zdravlje čovjekovog organizma vode se velike rasprave u svijetu.

Vidović smatram da niti jedna moderna tehnologija u novijoj civilizaciji nije izazvala toliko različitih stavova i mišljenja kao tehnologija genetske modifikacije. Tvrdi da postoje određeni dokazi koji nisu naučno verificirani i priznati jer to vjerovatno nije nekom odgovaralo, a koji kažu da genetski modificirana hrana može imati štetne posljedice i utjecati na pojavu alergijskih reakcija, neka toksikološka ili toksična dejstva na organizam, na poremećaj u sistemu reprodukcije, na probleme s imunim i probavnim sistemom. “Međutim, sve je to u datom momentu dokazano ili pokazano u nekim laboratorijima ili institutima, ali to nikad nije u naučnom smislu potvrđeno i verificirano. Ja neću reći da to nije tako, ali smatram da bi za prave relevantne dokaze trebalo malo više vremena i malo više analiza”, pojašnjava Vidović.

“Organizam je moguće modificirati s namjerom da se poluči štetni efekt. Ali kada je riječ o genetski modificiranoj hrani koja ulazi u lanac ishrane, evaluacija sigurnosti vrši se za svaki slučaj zasebno – dakle, nema procjene za genetski modificiranu hranu generalno, već za svaki transformacijski slučaj zasebno”, tvrdi Durmić-Pašić i dodaje da se konkretni genetski modificiran organizam podvrgava ispitivanjima s aspekta rizika po okoliš i rizika po zdravlje ljudi i životinja nakon što neka biotech kompanija proizvede određeni genetski modificiran organizam. Ispitivanja su obimna i sveobuhvatna i na osnovu povoljne procjene rizika tek se može izdati odobrenje.

“Mi nismo imali istraživanja o štetnosti genetski modificiranih proizvoda jer je to suviše sofisticirano, a pitanje je da li to iko u BiH može i raditi. Nama i potrošačima dostupni su preko interneta različiti članci u kojima imaju informacija o utjecaju genetski modificirane hrane na zdravlje ljudi i životinja. Vremenom, nauka će sigurno dati određene odgovore, ali smatram da do tada trebamo biti oprezni s konzumacijom takve hrane”, poručuje Bulić.

Prema njenim riječima, širom se svijeta, a posebno u Evropi, vode polemike i kampanje da se ograniči i totalno zabrane genetske modifikacije u proizvodima za ishranu ljudi i stoke, jer se smatra da u Evropi ima dovoljno proizvodnih potencijala da se može proizvesti sasvim dovoljno genetski nemodificirane hrane. Dodaje da se takve kampanje provode i u BiH, kao što je projekt njemačkog GIZ-a “Dunav – Soja”, u koji je uključeno 12 podunavskih zemalja, pa i BiH.

Prije nego što se dopusti komercijalni uzgoj svake pojedine sorte ili hibrida genetski modificiranih biljaka i/ili odobri stavljanje na tržište proizvoda od određene sorte ili hibrida takvih biljaka, obavezno je provođenje procjene rizika, odnosno niza analiza na osnovu kojih se procjenjuje zdravstvena ispravnost i ekološka prihvatljivost svake pojedinačne sorte ili hibrida biljaka. Ako ispuni sve propisane uvjete, nadležno tijelo može odobriti njezin komercijalni uzgoj i proizvodnju ili, pak, korištenje u prehrani ljudi ili životinja.

“Genetski modificirana hrana nije otrov i ne treba je tako doživljavati, ali isto tako smatram da bi naša država, koja ima sjajne svoje sorte, sjajne hibride koji se proizvode ili prave u našoj državi, trebala poticati sijanje tih sorti i hibrida jer je to mnogo rentabilnije od uvoza hrane kojoj je porijeklo ili nepoznato ili diskutabilno”, smatra Vidović.

Semberija pod genetski modificiranom sojom

U BiH je zabranjeno uzgajati hranu koja je genetski modificirana. U semberijskoj ravnici, na sjeveroistoku BiH, već godinama se na stotine hektara sije genetski modificirana soja, upozoravaju iz APUS-a, Asocijacije poljoprivrednih udruženja Semberije. Risto Arsenović, magistar poljoprivrede i stručni koordinator u APUS-u, kaže da su u odnosu na prethodnu godinu površine pod genetski modificiranom sojom smanjene. “Pre svega zbog prošle godine, koja je bila loša za proizvodnju, ali i zbog veće kontrole nadležnih institucija. Procenjuje se za ovu godinu da će soja imati strahovito veliki prinos. Naša pretpostavka je da su ove godine površine pod genetski modificiranom sojom oko 30 posto, a da je prethodnih godina bilo i do 80 posto. Genetski modificirane organizme u BiH ne smijemo proizvoditi, a možemo uvoziti genetski modificiranog eskudanta soje (tj. soje iz koje je iscijeđeno ulje i uvozi se u BiH u vidi sojinih pogača, sačme i dr.). Postavlja se logično pitanje: Ako ste dozvolili takav uvoz, zašto niste dozvolili i proizvodnju genetski modificirane soje? S gledišta APUS-a, mi smo protiv bile kakvog uvoza genetski modificiranih organizama, pa bio to i eskudant od soje, međutim, uvoznički lobi mnogo je jak i on diktira uslove”, tvrdi Arsenović.

Proizvođači sjemenskog materijala imaju konvencionalno sjeme koje se kod nas koristi, a da li genetski modificirano sjeme stiže na naše prostore, to je teško utvrditi bez adekvatne kontrole uvoza, smatra naš sugovornik. “Zakonski nema nigdje odobreno da se uveze genetski modificirano sjeme za soju”, kaže Vidović.

“S obzirom na to da se radi o zonama u našoj državi koje su bile pogođene poplavama, mislim i da je kroz taj nedovoljno jasan filter uvoza hrane kao pomoć poplavljenim područjima došla određena količina koja nije kontrolirana, koja je završila na njivama i pojavila se kao biljka koja je genetski modificirana. Najveći dio tih ljudi kod kojih je pronađen zasad genetski modificirane soje nije imao informacije i nije znao da se radi o genetski modificiranoj soji”, tvrdi Vidović i dodaje da je suštinska stvar pojačan nadzor na granicama. Samim tim, tako bi se mogao olakšati i uvesti jači nadzor i na samo tržište.

Oko genetski modificiranih organizama godinama se lome koplja. Neki smatraju da se radi o izuzetno štetnim produktima koje niko ne bi trebao konzumirati i šire paniku i zastrašuju ljude govoreći da je to “sjeme zla”, dok druga strana, pogotovu zainteresirane kompanije i genetičko inženjerstvo, tvrde kako se radi o bezopasnim organizmima koji bi svijet mogli osloboditi gladi jer je to jedini način da se, uprkos klimatskim promjenama, osigura dovoljno hrane za čovječanstvo do 2050. godine, kada će na Planeti živjeti 9 milijardi ljudi.

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!