Mi, Bošnjaci Sandžaka, veoma smo strpljiv narod, ali strpljivost ima svoje granice

Mi više u našem gradu nećemo da trpimo da nam se ulice zovu po inspiratorima zločina nad nama i ličnostima koje predstavljaju simbole genocida. Upravo zbog sistemske relativizacije, mi danas sve češće čujemo parole: “Oj, Pazaru, novi Vukovaru, oj, Sjenice, nova Srebrenice”, a vidimo da je Karađorđevim nedjelima Sjenica bila prva “Srebrenica”. Želimo da promijenimo sve one nazive oko kojih se dijelimo, a prema projektu koji smo predložili, upravo te promijenjene nazive želimo nazvati po pojmovima i ličnostima koje simboliziraju antifašizam

Emir Ašćerić rođen je 1988. godine u Novom Pazaru. Završio je Gimnaziju u Novom Pazaru, a zatim upisuje Arhitektonski fakultet Univerziteta u Sarajevu, gdje završava osnovne, a onda i postdiplomske studije i dobija zvanje magistar arhitekture. Trenutno je na doktorskom studiju, kao doktorand tehničkih nauka u istraživačkoj oblasti zaštite okoliša u urbanom planiranju. Radio je kao inženjer arhitekture u više arhitektonskih biroa od 2011. do 2017. godine. Društveno je aktivan građanin, s iskustvom od preko deset godina u nevladinom sektoru, gdje se posebno ističe u studentskom i omladinskom organiziranju. Predsjednik je Asocijacije mladih SDA Sandžaka, a trenutno obavlja funkciju pomoćnika gradonačelnika Grada Novog Pazara. Ašćerić za Stav govori o inicijativi o promjeni naziva ulica u Novom Pazaru, koja je ovih dana jedna od glavnih tema u medijima u Srbiji.

STAV: Jedan ste od inicijatora kampanje koja ima za cilj promjenu imena ulica u Novom Pazaru. Zbog čega je ova kampanja važna za Bošnjake u Novom Pazaru te da li ima širu podršku među stanovništvom?

AŠĆERIĆ: Nazivi ulica, trgova i naseljenih mjesta predstavljaju ličnu kartu svakog grada, čuvaju tragove historijskih okolnosti, civilizacijskih i kulturnih prožimanja, te govore o njenom aktuelnom političkom i strateškom opredjeljenju. Stranka demokratske akcije Sandžaka autor je i inicijator realizacije projekta utvrđivanja naziva ulica, trgova i naseljenih mjesta kojima je predviđeno davanje novih i promjenu postojećih naziva na teritoriji sandžačkih općina s većinskim bošnjačkim stanovništvom, a među njima i Novog Pazara. Projekt SDA Sandžaka, u kojem su učestvovali i urbanisti, i historičari, i filolozi, i umjetnici, i sociolozi, i etnolozi, i ostali relevantni stručnjaci, predstavlja detaljan prijedlog naziva s obrazloženjima. Aktuelni, odnosno zvanični nazivi ulica u Novom Pazaru ni na koji način ne odražavaju ono što Novi Pazar jeste, niti se mogu smatrati odrazom identiteta Novog Pazara i građana koji u njemu žive. Primjetno je da među postojećim zvaničnim nazivima ulica Novog Pazara ne postoji niti jedan iz bošnjačke historije, odnosno iz historije naroda koji čini oko 90% stanovništva ovog grada.

Cilj projekta SDA Sandžaka jeste da se oblikuje pravi identitet Novog Pazara, da se očuva i njeguje njegova bogata tradicija, da mu se vrati mjesto kulturološkog centra regije, a njegovim stanovnicima mogućnost da saznaju ko su velikani koje drugi znaju, o kojima pišu, njihov život i rad proučavaju, a o kojima je građanima uskraćeno pravo da se njima ponose. Kod velikog broja stanovnika Novog Pazara decenijama je postojala želja, prije svega, za vraćanjem identiteta na ovaj način, te mnogi i dan-danas zovu neke ulice starim tradicionalnim nazivima koji datiraju od prije Drugog svjetskog rata. Također, među stanovništvom postoji i ogromna čežnja da se na uličnim tablama vide i imena značajnih lokalnih ličnosti, kao i imena bošnjačkih velikana kojih nema. Građani su ovaj projekt SDA Sandžaka dočekali s oduševljenjem, jer su uvidjeli da se time, napokon, može ispraviti ova necivilizacijska nepravda.

STAV: Činjenica je da u Novom Pazaru kao većinskom bošnjačkom gradu ulice nose imena većinom po srpskim historijskim ličnostima. Koje su okolnosti u prošlosti diktirale ovakvu praksu?

AŠĆERIĆ: Na teritoriji Novog Pazara, trenutno, samo 170 ulica ima zvanične nazive upisane u odgovarajuće registre. Od ukupnog broja postojećih naziva u Novom Pazaru, najviše je naziva po imenima srpskih ličnosti – čak 30%, a među kojima se nalaze mnogi inspiratori ili počinioci najstrašnijih zločina nad Bošnjacima i bošnjačkim precima u Sandžaku i Bosni i Hercegovini. Glavna ulica nosi naziv po Stefanu Nemanji, čovjeku kojeg srpska historija veliča i hvali po najsvirepijim zločinima počinjenim nad bogumilima Sandžaka i njihovom iskorjenjivanju s ovih prostora. Jedna ulica nosi i naziv po Karađorđu, koji je 1809. godine predvodio genocid nad Bošnjacima u Sjenici, kada je pobijeno više od 2.500 Bošnjaka, a potom i spalio Novi Pazar do temelja uz strašan pokolj stanovništva. Nazivima novopazarskih ulica veličaju se i druge sporne ličnosti, o čemu svjedoče i nazivi “junaka Kosovskog boja” (Miloša Obilića, Ivana Kosančića, Milana Toplice, Jugovića…), zatim Kraljevića Marka, Njegoševa, Gavrila Principa, Đenerala Živkovića, Svetosavska i dr. Među ostalim srpskim ličnostima su i prosvjetitelji, pisci, ali i narodni heroji iz Drugog svjetskog rata koji nemaju baš nikakve veze s ovim gradom i Sandžakom uopće.

Drugi po brojnosti jesu nazivi dati po geografskim pojmovima – čak 26% od ukupnog broja, a zanimljivo je i da je veliki broj ovih pojmova vezan za srpsku historiju i identitet. Tako, naprimjer, postoje ulice Cerska (po čuvenoj Cerskoj bici u Prvom svjetskom ratu), Kolubarska (također bitka iz Prvog svjetskog rata), zatim Solunska, Kozaračka, Užička, Nevesinjska, Metohijska, Cetinjska, Šumadijska i druge. Oko 14% postojećih naziva sastavljeno je od “neutralnih” pojmova, među kojima je većina inspirirana događajima iz perioda NOB-a i partizanskim odredima. Bošnjačkih imena na uličnim tablama u Novom Pazaru je trenutno samo 22, odnosno 13% od ukupnog broja, a od tog broja, čak 17 dati su po bošnjačkim borcima, partizanima poginulim u Drugom svjetskom ratu. Tri bošnjačka imena su iz oblasti književnosti i umjetnosti, a dva lokalne ličnosti. Većina ovih naziva datira još iz 50-ih godina prošlog stoljeća i odražavaju sliku tog vremena. Neki su nazivi dodati 70-ih godina i od tada se nisu davali novi, iako je postojala velika potreba zbog širenja grada.

Naravno, ta imena odražavala su zvaničnu politiku komunističkog režima i tadašnjeg zvaničnog tumačenja historije koju je politička vlast usvojila kao validnu. Komunistički režim je prije tri decenije otišao u historiju, ali ga je naslijedio Miloševićev režim, koji je nastavio baštiniti ovakvu praksu koja se održala do današnjih dana. Važno je napomenuti da i s nazivima novopazarskih škola nije drugačija situacija, te da većina njih nosi imena srpskih ličnosti, a zanimljivo je i da je 90-ih godina jednoj od najvećih gradskih škola promijenjen naziv u “Stefan Nemanja”, iako je nosila naziv “28. novembar”, po danu oslobođenja grada. Srpski državni organi negiraju genocid i veličaju počinioce genocida počinjene nad Bošnjacima u bližoj ili daljoj prošlosti. Svi smo mi na razne načine svjedočili veličanju inspiratora i počinilaca brojnih talasa genocida nad Bošnjacima. Sjetimo se scena u kojima Aleksandar Vučić 2007. godine kači table s imenom Bulevar Ratka Mladića u Beogradu, a Parlament Srbije proglašava sigurnom kućom za ratne zločince.

Ovako se na najperfidniji način relativiziraju zločini, a rehabilitiraju i afirmiraju zločinci, čime se i buduće generacije podstiču na zločin uz poruku da će svi oni koji budu činili zločine nad Bošnjacima biti nagrađeni, da će se ulice, škole i druge ustanove zvati po njima. Mi, Bošnjaci Sandžaka, veoma smo strpljiv narod, ali strpljivost ima svoje granice i mi više u našem gradu nećemo da trpimo da nam se ulice zovu po inspiratorima zločina nad nama i ličnostima koje predstavljaju simbole genocida. Upravo zbog sistemske relativizacije, mi danas sve češće čujemo parole: “Oj, Pazaru, novi Vukovaru, oj, Sjenice, nova Srebrenice”, a vidimo da je Karađorđevim nedjelima Sjenica bila prva “Srebrenica”. Želimo da promijenimo sve one nazive oko kojih se dijelimo, a prema projektu koji smo predložili, upravo te promijenjene nazive želimo nazvati po pojmovima i ličnostima koje simboliziraju antifašizam. Mi Bošnjaci smo evropski narod, civiliziran i dobro organiziran. To što smo godinama strpljivo trpjeli ova poniženja ne znači da smo inferiorni, već da smo svjesni, odgovorni, da znamo šta hoćemo i kako to da ostvarimo.

STAV: Da li je ova inicijativa morala biti predočena javnosti i vlastima u Beogradu mnogo ranije?

AŠĆERIĆ: Stranka demokratske akcije Sandžaka inicirala je ovu kampanju još prije pet godina i konstantno zahtijevala implementaciju od drugih političkih aktera. Međutim, svih ovih godina nije bilo volje za istim. Međutim, prošle godine je Vlada Republike Srbije pokrenula projekt “Ažuriranje adresnog registra”, koji finansira Evropska unija, a u cilju uspostavljanja centralnog adresnog registra i utvrđivanja naziva ulica kako bi svaki stanovnik Srbije imao svoju adresu s ulicom i brojem. To je i jedna od obaveza Srbije u procesu evropskih integracija. Vlada Republike Srbije dala je rok do kraja 2018. svim gradovima i općinama u Srbiji da imenuju svoje ulice, a iste godine je i Republički geodetski zavod dostavio elaborate uličnog sistema na kojem su ucrtane sve ulice koje nemaju naziv.

Prema ovom elaboratu, u Novom Pazaru, samo u užoj zoni grada, nedostaje preko 600 naziva ulica, što ovaj grad svrstava statistički u sami vrh lokalnih samouprava u Srbiji kojima nedostaju nazivi ulica, u odnosu na faktičko stanje. Ovakvo stanje na terenu stvara velike poteškoće građanima u pribavljanju ličnih isprava i ostalim oblastima života, te građani s nestrpljenjem očekuju rješavanje ovog problema iz praktičnih razloga. SDA Sandžaka bila je spremna da do kraja 2018. godine odgovori ovoj obavezi i zadatku i sačinila je projekt koji predviđa sve nazive na teritoriji grada Novog Pazara, s obrazloženjima. Projekt je predat na razmatranje u Skupštini, s ciljem da se građani zajedno s odbornicima, kao njihovim legitimnim predstavnicima, upoznaju sa svim detaljima prije stavljanja u administrativnu proceduru. Na posljednjoj sjednici Skupštine Grada Novog Pazara odbijeno je uvrštavanje ove tačke dnevnog reda od skupštinske većine, a na zahtjev odbornika Srpske napredne stranke.

STAV: Prema Vašem mišljenju, koje su to ličnosti koje zaslužuju da imaju ulicu u Novom Pazaru?

AŠĆERIĆ: Prije sačinjavanja cijelog prijedloga utvrđeni su principi i kriteriji na osnovu kojih su sve ličnosti i pojmovi odabrani, kao i njihovo lociranje. Svoj stav prema prošlosti najprije smo pokazali davanjem prioriteta tradicionalnim nazivima, odnosno nazivima ulica iz vremena kada su nastale, kao i naziva koji su se odomaćili tokom historije i postali dio svijesti građana. Nekada su nazivi ulica i mahala ovog grada imali svoj smisao. Imali su svoje poruke, njegovale su i nosile identitet svojih stanovnika, pa je u gradu imala i jevrejska, i kovačka ulica, ali i ulica osnivača grada i mnogih ličnosti koji su čuvali njegovu bogatu historiju. Vraćeni su nazivi ulicama koji su bili zvanični prije Drugog svjetskog rata, gdje je to bilo moguće i potrebno. Nepravda da se historijske ličnosti iz bošnjačkog naroda, koji čini oko 90% njegova stanovništva, potpuno izbrišu iz naziva ulica je politika uništenja jednog naroda u mirnim uvjetima.

Svako ko je donio koliko trun dobra ovom gradu, od njegova nastanka do danas, našao je svoje mjesto u ovim predloženim nazivima ulica. A imena onih koji su na najgrublji način skrnavili ovaj grad, palili ga, ubijali i protjerivali njegovo stanovništvo moraju zauvijek biti izbrisana iz identifikacije i lične karte ovog grada. One ličnosti i događaji koji povezuju sve stanovnike ovog grada jesu njegova lijepa slika, slika njegove prošlosti i njegove budućnosti. Jedan od najljepših primjera jeste naziv Bulevar ZAVNOS-a, dat po Zemaljskom antifašističkom vijeću narodnog oslobođenja Sandžaka. Sjećajući se na najsvjetliji period zajedništva Bošnjaka i Srba, kada je 1943. godine u Pljevljima, za vrijeme Drugog svjetskog rata, bila konstituirana uprava Sandžaka. Dati su i nazivi po prvom predsjedniku ZAVNOS-a Sretenu Vukosavljeviću i njegovom zamjeniku Muratu efendiji Šećeragiću. Afirmirajući ideju Sandžaka, i Novog Pazara kao njegovog centra, dat je i naziv Berlinskog kongresa, podsjećajući građane na ovaj važan historijski događaj kada je Sandžak dobio “međunarodno priznate granice između Srbije i Crne Gore kao ‘corpus separatum'” (zaseban entitet). Pored ovih primjera, tu su i drugi nazivi koji baštine antifašizam i zajedništvo naroda Sandžaka.

Poštovani su i dosadašnji nazivi ulica po likovima i događajima iz NOB-a, vezan za Novi Pazar i Sandžak. Jedan od najbitnijih principa bio je uvažavanje nacionalne strukture stanovništva grada – adekvatna zastupljenost likova, odnosno događaja iz historije, kulture i tradicije građana koji tu žive. Tako je prijedlogom predviđeno da se u nazivima nađu i najveće ličnosti bošnjačke historije, kao što su: Kralj Tvrtko I, Kulin ban, Muhamed Uskufi, Hasan Kjafi Pruščak, Safvet-beg Bašagić, Mehmed Spaho, Alija Izetbegović, braća Behmen, Halid Kajtaz, Hasan Biber i drugi. Zatim ličnosti iz sandžačke historije i dokazani borci za očuvanje slobode: Alipaša Gusinjski, Mehmed Šemsikadić, Šemsi-paša Biševac, sudionici Sjeničke konferencije, Jusuf Mehonjić, Jakup Kardović, Ferhat-beg Draga, Hasan-aga Zvizdić, Aćif efendija i drugi, te i iz novije historije, poput Šemsudina Kučevića i ličnosti koje su bile žrtve montiranog političkog procesa u Sandžaku 90-ih godina. Naravno, u prijedlogu ulica su i mnoge lokalne ličnosti, čija imena i važnost na ovaj način treba promovirati.

U Novom Pazaru nije postojala ulica koja nosi naziv po Ahmedu Valiju, Ahmedu Gurbiju i Arifu Sarajliji, pjesnicima iz Novog Pazara. Nije bilo ulice nazvane ni po Vehbiji Hodžiću, Nazifu Šuševiću, Ismailu ef. Filibariću, Ejupu Mušoviću, velikim novopazarskim intelektualcima, ili Teufiku ef. Imamoviću i Muradu ef. Sukiću, dugogodišnjim sandžačkim muftijama. Date su ulice po poznatim novopazarskim doktorima – dr. Aliji Zatriću, dr. Sulejmanu Nuhoviću, dr. Sulejmanu Biševcu. Tu su i ulice po Abdulahu Gegiću Ducetu, fudbalskom stručnjaku svjetskog nivoa, i po Safetu Mavriću Ćaki, alpinisti i jednom od najvećih promotora ovog grada ikad. Ovo je samo mali broj onih ljudi koji zaslužuju da jedna ulica nosi njihovo ime u svom gradu. Ideja projekta bila je i afirmacija bošnjačkih prosvjetitelja, književnika i umjetnika, te su u prijedlogu imena: Maka Dizdara, Muse Ćazima Ćatića, Avde Međedovića, Alije Isakovića, Envera Čolakovića, Nedžada Ibrišimovića, Huseina Bašića, Rasima Muminovića, Redža Mulića, Behaudina Selmanovića, Hilmije Ćatovića, Hajrudina Krvavca, Safeta Isovića, Himze Polovine i dr.

U prijedlogu su i imena iz srpske historije koja se vezuju za Novi Pazar, kao što je kralj Dragutin (koji je ukopan u Novom Pazaru) ili kraljice Ana Dandolo, Jelena Anžujska i drugi. Također, i srpske ličnosti iz svijeta kulture i nauke: Pavle Vuisić, Miodrag Petrović Čkalja, Duško Radović, Radoje Domanović, Nadežda Petrović, Mika Alas, Milutin Milanković i drugi. Mi Bošnjaci smo miroljubiv i civiliziran narod koji je protiv upotrebe nasilja za ostvarivanje političkih ciljeva i mi našu borbu poistovjećujemo s borbom Nelsona Mandele i Mahatme Gandhija, naprimjer, čija imena smo s ponosom predložili našim ulicama.

Jedan od trgova nosit će ime Willyja Brandta, kao simbola traženja oprosta za zločine svog naroda nad drugim narodom, dok Bošnjaci čekaju nekog Brandta među Srbima. Prijedlozi naziva ulica imaju za cilj da predstave Novi Pazar kao grad koji baštini evropske i antifašističke vrijednosti, tako su glavnim magistralnim pravcima i većim ulicama data imena značajnih evropskih i svjetskih ličnosti. U prijedlozima se nalaze imena poput Martina Luthera Kinga, Henrija Dunanta (osnivača Crvenog krsta), Woodrowa Wilsona (stvaraoca ideje UN-a), Roberta Schumana (tvorca EU), Majke Tereze (dobitnica Nobelove nagrade za mir), Aloisa Moca (prijatelja Sandžaka), zatim ličnosti iz svijeta kulture i umjetnosti – Getea, Mozarta, Victora Hugoa, Tolstoja, Shakespearea, Isaaca Newtona i mnogih drugih. Naravno, pored ličnosti su i mnogi geografski pojmovi – sandžački toponimi (Ibarska, Limska, Hajla, Jarut…), prijateljski gradovi (Goraždanska, Ilidžanska, Zenička, Pendik, Somborska…), kao i gradovi i mjesta koji su kroz historiju značili ovom gradu i njegovim građanima (Srebrenička, Štrpci, Sjeverin…).

STAV: Očekujete li da će usvajanjem prijedloga u promjeni imena ulica doprinijeti jačanju nacionalne i općenito kulturne svijesti kod Bošnjaka?

AŠĆERIĆ: Rukovođena namjerom i principima da pripadnicima bošnjačkog naroda u Sandžaku osigura najviši stepen zaštite nacionalnog identiteta, afirmira i implementira stavove za koje postoji najviša moguća saglasnost u bošnjačkom narodu, SDA Sandžaka pokrenula je ovaj važan projekt. Značaj i važnost ovog projekta ogleda se u tome da se njime na najprecizniji način definira naš stav prema našoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, prema prijateljima i susjedima, kao i o tome ko nama pripada i kome pripadamo. Ovaj prijedlog SDA Sandžaka je nesumnjivo od velike važnosti za ostvarivanje prava Bošnjaka na svoju samoupravu koje definiraju Ustav i zakoni Republike Srbije. Zakon o zaštiti prava i sloboda manjinskih naroda u Srbiji garantira da oni imaju pravo na ravnopravno korištenje svog jezika i pisma. Također, isti zakon propisuje da na teritorijama gdje stječu pravo na službenu upotrebu svoga maternjeg jezika i pisma, kao što je slučaj Bošnjaka u Novom Pazaru, i nazivi jedinica lokalne samouprave, nazivi naseljenih mjesta, trgova i ulica i drugi toponimi daju se i ispisuju i na njihovom maternjem jeziku prema tradiciji i pravopisu.

Napominjem da je Zakonom o nacionalnim savjetima nacionalnih manjina detaljnije uređena nadležnost i ovlaštenja nacionalnih vijeća u ovoj oblasti. Iz ovog zaključujemo da proces promjene i davanja novih naziva ulica, trgova i naseljenih mjesta zauzima značajno mjesto u procesu uspostavljanja nacionalne samouprave i definiranju identiteta Bošnjaka i regionalnog identiteta svih građana Sandžaka. Ističem da su Bošnjaci Sandžaka autohton narod u Sandžaku i predstavljaju dio jedinstvenog nacionalnog korpusa s Bošnjacima u Bosni i Hercegovini i drugim državama nastalim na prostoru bivše SFRJ. Jedan od glavnih ciljeva naše stranke jeste zalaganje za evropske i evroatlantske integracije, te smatramo da se članstvom Srbije u Evropsku uniju i NATO stječu osnovni uvjeti sigurnosti, saradnje i povjerenja u regiji, što je ideal Bošnjaka koji ovdje žive i očuvanja multietničkog sastava sandžačkog stanovništva. Realizacija ovog projekta umnogome je podrška ostvarivanju ovog cilja, punopravnog članstva u Evropsku uniju.

STAV: Kakve su reakcije od zvanične beogradske politike kada je riječ o vašim zahtjevima?

AŠĆERIĆ: Nedavno je održana i javna prezentacija našega projekta, na kojoj su se građani mogli upoznati s njegovom važnošću, detaljima i procedurom. Projekt je naišao na odobravanja stanovništva i veoma pozitivne kritike, što nam je u ovom trenutnu najvažnije – da su građani prepoznali anomaliju na koju su nas čitav ovaj period navikavali i da je podignuta svijest o jačanju identiteta ovim putem. Nažalost, danas vladajući režim u Srbiji, kada su u pitanju Bošnjaci, krši Ustav i sve zakone s izraženom namjerom da onemogući da Bošnjaci riješe svoj status i da Sandžak dobije svoju autonomiju. Svoj stav prema ovom prijedlogu zvanična je srpska vlast pokazala upravo na prvoj stepenici u proceduri za donošenje odluke o nazivima ulica, kada je na Skupštini Grada onemogućeno razmatranje ovog prijedloga. Naravno, mnogi srpski mediji su “spinovali” vijesti o ovom poduhvatu SDA Sandžaka, satanizirajući cijeli projekt i svodeći ga na par imena izvučenih iz konteksta, kako bi se javnost koja nije upoznata u detalje ovog velikog projekta obmanula i kako bi se blizu 800 predloženih naziva svelo na dvije-tri ličnosti koje smetaju Beogradu. SDA Sandžaka će svakako nastaviti s legitimnim i legalnim zahtjevima, u skladu s procedurom koju nalažu zakoni ove države i truditi se da iznađe modalitet kojim će se vratiti dostojanstvo građana.

STAV: Kada se može očekivati usvajanje prijedloga te od koga takav ishod u konačnici zavisi?

AŠĆERIĆ: Kao što sam i rekao, izrada jedinstvenog adresnog registra jeste obaveza Srbije u procesu evropskih integracija. Mi smatramo da je ovaj proces, koji je uvjet EU, prilika da se jednom za svagda isprave historijske greške i nepravde i da taj posao uradimo mi danas. Ne smijemo dozvoliti da taj teret neodgovorno prebacimo na leđa budućih generacija. Mi nećemo dozvoliti da naša djeca kasnije imaju obavezu da odgovaraju EU i cijelom svijetu zašto to nije urađeno danas, kada je to bila obaveza. Produženi rok koji je Vlada Srbije dala lokalnim samoupravama koje nisu obavile zadatke jeste kraj juna ove godine.

Nije zanemarljiva činjenica i da je implementacija ovog projekta skupa, iziskuje velike troškove poput zamjene ličnih dokumenata i izrade tabli i, ukoliko se to ostvari u predviđenom roku, sve troškove će snositi država, kako je i predviđeno odlukom Vlade. Očekujemo da se do zadatog roka ovaj posao okonča na lokalnom nivou, a koji zavisi, najprije, od stranaka koje participiraju u Skupštini Grada, a većina njih su bošnjačke. Dakle, najvažnije je da Bošnjaci, odnosno njihovi legitimni predstavnici, postignu konsenzus po ovom pitanju. Naravno, na kraju zakonske procedure jeste saglasnost Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave, od čijeg aminovanja zavisi konačna odluka o utvrđivanju ulica.

Prethodni članak

Demokratija nije prioritet

Sljedeći članak

Lijepa Naša (stranka)

PROČITAJTE I...

Do sada su se ključne odluke za TK donosile na poluprivatnim i privatnim sijelima. Moramo vratiti povjerenje građana u institucije Kantona koje predstavljaju državu. Pravda je devalvirana i odsutnost ovog pojma prisutna je među građanima TK. Odgovorno tvrdim da je nepravda, odnosno odsustvo pravde, otjerala više ljudi iz BiH nego siromaštvo. Institucije države institucije su građana, a sada smo došli u situaciju da su institucije svedene na način da je institucija jednako direktor, direktor jednako stranka, stranka jednako tamo neki čovjek koji iz sjene upravlja svim procesima. Građani TK te iste institucije poistovjećuju sa strankama, pa je, npr., neka SBB-ova ili SDA škola, PDA-ov zavod, SDP-ov UKC itd., itd. Moramo vratiti javno dobro građanima

Dok teroristički napad na ustavni poredak Republike Turske dobija epilog u pravosuđu, FETÖ se, zahvaljujući ključevima datim u priznanjima, sve više dešifrira. Više od tri i po hiljade osuđenih u 289 procesa tek je vrh ledenog brijega. Riječ je o FETÖ teroristima koji su odgovorni za smrt 251 šehida i više od 2.000 gazija 15. jula 2016. Međutim, to je daleko od smrtnog udarca organizaciji

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • Amir Čamdžić 16.05.2019.

    Nego imate li vi tamo u Novom Pazaru, Sjenici i dr šta pametnije da predložiti ili radite u pogledu fabrika, da se koja izgradi, da ljudi ne beže što dalje od svega prema Evropskoj uniji, posebno Nemačkoj. Pa čoveče vi uopšte nemate industrije, sve propalo, nemate čestito vatrogasnu službu, jer da imate ne bi vam se u sred Novog Pazara desila ona sramota kada se zapalio stan, pa ljudi izgoreli, jer nije bilo adekvatne vatrogasne opreme da se gasi požar.

    Odgovori
    • Vlahomlat 16.05.2019.

      Predlozi Srbima da grade fabrike i da se posvete radu umjesto mrznje, silovanja, pljacke i genocida nad drugima i drugacijima. Providna je tvoja propaganda. I, nisi ti nikakav “Amir” nego Srboljub, Srbobran ili barem Ratko.

      Odgovori
    • Amir Čamdžić 17.05.2019.

      Radašin.

      Odgovori

Podržite nas na Facebooku!