Mevlud u bošnjačkoj tradiciji znači ljubav

U prostorijama Gazi Husrev-begove biblioteke 19. novembra otvorena je izložba “Mevlud u kulturi bosanskohercegovačkih muslimana”. Na izložbi su prikazani mevludski rukopisi i izdanja mevluda deset bošnjačkih autora, uz dobro osmišljene informativne panele na kojima su posjetiocima prezentirane osnovne informacije i dijelovi mevluda svakog autora ponaosob

 

Mevludi su posebni književni spjevovi čiju osnovnu tematsku liniju čine događaji iz života posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, a. s. To su ritmizirani spjevovi namijenjeni vokalnom, ali ne i instrumentalnom izvođenju. Vokalna izvedba mevluda uvijek je prilagođena mekamskom sistemu orijentalno-islamske muzičke tradicije, što učačima ostavlja prostor improvizacije i prilagođavanja značenja teksta mekamskom sistemu. Iako su zabilježeni slučajevi da su pojedini tabiini recitirali pjesme u čast Poslanika, a. s., mevlud je tek u doba dinastije Fatimija u Egiptu prerastao u institucionalni oblik obilježavanja Poslanikovog rođenja.

OD ALI-DEDE BOŠNJAKA DO DANAŠNJIH DANA

Mevludi su svoj procvat doživjeli u doba Osmanskog carstva, u kojem je 1588. godine mevlud proglašen za službeni praznik. S Osmanlijama je on došao i u današnju Bosnu i Hercegovinu, a od tada do danas Bošnjaci su ga obilježavali i učili. I danas u našoj kulturi posebno mjesto ima mevlud Sulejmana Čelebija pisan na osmanskom turskom jeziku, a u nekim je mjestima ostala tradicija učenja ovog mevluda u originalu. Neki su Bošnjaci kroz protekla stoljeća i sami napisali mevlude, a neki to i danas čine.

Prvi bošnjački autor za kojeg znamo da je napisao mevlud bio je Ali-dede Bošnjak u 16. stoljeću, pa može reći da forma mevluda opstoji u kulturi Bošnjaka u kontinuitetu duže od 400 godina. Ipak, zlatno doba mevluda bila je druga polovina 19. i početak 20. stoljeća, kad su napisani i najrasprostranjeniji mevludi koji su uče po bosanskim džamijama i tekijama.

Riječ je o mevludima Saliha Gaševića, Arifa Sarajlije, Safvet-bega Bašagića… Poetski najuspjelijim mevludom smatra se mevlud Muse Ćazima Ćatića. Njegov Lejlei-Mevlud svrstava se u red najljepših pjesničkih ostvarenja bošnjačke književnosti s početka 20. stoljeća, a njegovoj neobičnosti doprinosi i to što je pisan u šesnaestercu, a ne u jedanaestercu, kao većina drugih. Kako bi se u danima mevluda obilježilo rođenje Muhammeda, a. s., Islamska zajednica u BiH je s Gazi Husrev-begovom bibliotekom organizirala izložbu mevluda bosanskohercegovačkih autora.

Na izložbi su prikazani mevludski rukopisi i izdanja mevluda deset bošnjačkih autora, uz dobro osmišljene informativne panele na kojima su posjetiocima prezentirane osnovne informacije i dijelovi mevluda svakog autora ponaosob.

“Rijaset IZ i ove godine nizom programskih, osmišljenih manifestacija, uključuje se u obilježavanje mevluda, rođenja Muhammeda, a. s., iskazujući na taj način, zajedno sa svojim džematlijama, medžlisima i džematima, ljubav prema najodabranijem Allahovom stvorenju”, kazao je direktor biblioteke Osman Lavić, istaknuvši da se time nastavlja tradicija učenja mevluda ukorijenjena na našem prostoru. Ona je i danas veoma živa, a Bošnjaci mevlud uče ne samo u danima rođenja Muhammeda, a. s., već i u drugim svečanim prilikama kakve su rođenje, useljenje u kuću… Sve su te prilike, kako je istaknuo profesor Ismet Bušatlić, služile Bošnjacima kako bi iznova iskazali svoju ljubav prema Poslaniku, a. s.

MEVLUD SE NE PJEVA, ON SE UČI

“Bošnjaci svoju ljubav iskazuju prema onome koga vole lijepim riječima, često tako lijepim i tako biranim da se one u pjesmu slože, pa ih Bošnjaci od prigode do prigode rado pjevaju. No, ima posebnih ljubavi. Bošnjaci kao muslimani posebno snažnu, stalnu i trajnu ljubav gaje prema Uzvišenom Bogu i Njegovom miljeniku Muhammedu, a. s. I tu ljubav su iskazivali kroz pjesme koje se ne pjevaju nego se uče. Stoga mevlud jeste pjesma, ali se ona uči. Prigode iz Poslanikovog života bile su snažna inspiracija Bošnjacima, onima koji su bili inspirirani i koji su znali napisati lijepu riječ, da tu inspiraciju pretoče u stih. Koliko je ko od njih dosegnuo, možemo suditi po tome koliko je nečiji tekst umjetnički vrijedan, ili koliko je muzikalan i narodu blizak. No, koliko je bila snažna čija inspiracija – to samo Allah zna. Kroz stoljeća kroz koja živimo islam, Bošnjaci su iskazivali svoju ljubav prema Poslaniku preko tekstova onih koji su tu ljubav znali pretočiti u stih”, kazao je Ismet Bušatlić.

On je primijetio i zanimljivu višeznačnost riječi “mevlud” u bosanskom jeziku. Mevlud je i datum u kalendaru, i događaj u džamiji ili kući, ali i tekstualni sadržaj koji se tom prilikom uči. Ibrahim Begović, direktor Uprave za obrazovanje i nauku pri Rijasetu IZ BiH, istaknuo je da je ova izložba rezultat rada kolektiva Gazijine biblioteke i predstavlja prigodan način podsjećanja na tradiciju mevluda u Bosni i Hercegovini.

“Danas, čim se spomene riječ mevlud, iako je ona strana, arapska riječ, mi odmah znamo da govorimo o okupljanju onih koji padaju na sedždu i donose salavat na Muhammeda, a. s. Znamo da će tu biti govora o Muhammedu kao posljednjem Božijem poslaniku koji je donio i posljednju objavu, prenio je i prenosi kroz vjekove svim narodima, o čovjeku koji je do te mjere omiljen među bosanskohercegovačkim muslimanima da imamo toliko spjevova i kazivanja o njemu kroz prozu i poeziju. Stoga Islamska zajednica priprema četverotomno izdanje koje će objediniti sve radove bosanskohercegovačkih muslimana koji su pisali o Muhammedu, a. s.”, kazao je zamjenik reisul-uleme Husein ef. Smajić. On je istaknuo da se u tim rukopisima, nastajalim u novijoj historiji, posebno osjeća težina komunističkog vremena u kojem je islam prognan iz javne sfere.

“Naša ulema je na veoma lijep način uvela u tradiciju učenje mevluda, dok je u islamskom svijetu obilježavanje rođenja Muhammeda, a. s., uglavnom popraćeno učenjem Kur’ana. Vidite mudrosti bosanskohercegovačke uleme. Možete zamisliti da nije bilo mevluda u vrijeme komunizma koji su organizirani u našim džamijama i kućama i u drugim svečanim događajima, a ne samo u danima rebiul-evvela…”

 

PROČITAJTE I...

Mina Ibrahimović vratila se u svoje Dimniće prije nekoliko godina, kako kaže, da tu liječi svoju tugu. Mini su u genocidu ubijeni sinovi Saib i Samir, te muž Sadik. Do prije dvije godine živjela je u drvenoj kućici. Federalno ministarstvo za izbjeglice napravilo joj je kuću i sad joj je lakše. Mina ima ovce i koze, ukupno pedesetak grla. Ima dosta voća, a uzgaja i povrće

: Crkva Manastira u Zavali jedini je primjer polupećinske crkve u Bosni i Hercegovini i nalazi se u istoimenom selu u zapadnom dijelu Popovog polja, četrdesetak kilometara južno od Stoca. Mještani kažu da je Manastir dio religijskog, kulturnog i prirodnog konteksta povezanog atrakcijama u Popovom polju kao što su pećina Vjetrenica, ostaci srednjovjekovnih crkava, stara željeznička stanica, kula, niz stambenih objekata u selu Zavala i Trebišnjica, najveća ponornica u Evropi

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!