Mehmed-paša Sokolović bio je Bošnjak

“Prvi put organiziramo ovakav skup o Mehmed-paši Sokoloviću i porodici Sokolović u historiji Bosne. To govori o stanju, odnosno autocenzuri koju sami sebi namećemo, čak i danas. Na osnovu historijskih dokumenata i obilnosti građe, moguće je govoriti bez ikakvih ustručavanja o brojnim detaljima koji su veoma bitni kako bi se upotpunila historijska slika Mehmed-paše Sokolovića, a ne neka mitološka ili epsko-literarna slika, kako je najčešće prisutno kod nas”

Međunarodni naučni skup “Mehmed-paša Sokolović i porodica Sokolović kroz historiju” održan je 14. oktobra 2016. godine u prostorijama Rektorata Univerziteta u Sarajevu. Orijentalni institut Univerziteta u Sarajevu organizirao je ovaj skup na kojem su prisustvovali poznati i istaknuti historičari, osmanisti, naučnici i historičari umjetnosti iz cijele Bosne i Hercegovine i inostranstva. Govorilo se o Mehmed-paši Sokoloviću i znamenitoj bosanskoj porodici Sokolović iz 16. stoljeća, prvenstveno u svjetlu mnogobrojnih zadužbina i vakufa koje su ostavili Bosni i Hercegovini kako bi se njihovo djelo na odgovarajući način vrednovalo u historiografiji. Kako se na skupu zaključilo, povod ovog skupa bila je i dovršena obnova ćuprije Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, kao i obnova Ferhad-pašine džamije u Banjoj Luci.

Prvi akademski skup o Mehmed-paši Sokoloviću i porodici Sokolović

“Ali, i da nema tog povoda i sudbinskog podsjetnika, Mehmed-paša Sokolović i porodica Sokolović po svome značaju u svjetskoj historiografiji zaslužuju da se o njima napravi skup na akademskoj razini. Nedostatak visokoobrazovnih i naučnih institucija i univerziteta u Bosni na početku 20. stoljeća imalo je za posljedicu potiskivanje i ukidanje akademske nominacije za ‘zemaljski jezik’, gašenja nacionalnog imena za čitav jedan narod i, naravno, uvođenje raznih vrsta autocenzure, čak i proučavanju određenih povijesnih ličnosti iz historije Bosne”, ističe dr. Adnan Kadrić, direktor Orijentalnog instituta u Sarajevu, te dodaje kako ne možemo biti zadovoljni činjenicom da je ovo prvi akademski skup o Mehmed-paši Sokoloviću i porodici Sokolović u historiji Bosne.

“Prvi put organiziramo ovakav skup o Mehmed-paši Sokoloviću i porodici Sokolović. To govori o stanju, odnosno autocenzuri koju sami sebi namećemo, čak i danas. Na osnovu historijskih dokumenata i obimnosti građe, moguće je govoriti bez ikakvih ustručavanja o brojnim detaljima koji su veoma bitni kako bi se upotpunila historijska slika Mehmed-paše Sokolovića, a ne neka mitološka ili epsko-literarna slika, kako je najčešće prisutno kod nas. Čak ni u regiji nema znanstvenih skupova ovakve vrste, što znači da regija još uvijek nije spremna da te stvari promatra u svjetlu historijskih i arhivskih dokumenata i izvornog materijala, a više je sklona da neke stvari mistificira i da, zapravo, ono što je historijska činjenica prebacuje na polje književnosti. Međutim, današnja je situacija drugačija. Univerzitet u Sarajevu ima dovoljno akademskog i intelektualnog potencijala da se na relevantan način suoči s temama kao što je današnja”, zaključuje Kadrić.

Pretpostavlja se da je Mehmed-paša Sokolović rođen 1505/1506. godine u Bosni, u okolini Rudog, u selu Sokolovići, te na osnovu podataka iz njegove vakufname, vidi se da je on u selu podigao džamiju, osnovnu školu, mekteb za djecu i česmu. Također je u vakufnami odredio da se za dušu njegovog oca svaki dan uči Kur'an. Historičar Ibrahim Alajbegović Pečevija, koji je po majčinoj liniji član porodice Sokolović (njegova majka bila je sestra Ferhat-paše Sokolovića), kaže da su Ferhat-paša Sokolović i Mehmed-paša Sokolović amidžići, a ovu informaciju potvrđuju i izvještaji mletačkih ambasadora na osmanskoj Porti koji su bili jako bliski s Mehmed-pašom Sokolovićem. Pretpostavlja se da je odveden iz Bosne devširmom (uvođenje u vojnu i civilnu službu mladića iz kršćanskih, a na prostoru Bosne i Albanije muslimanskih porodica, koje je vršeno u Osmanskom carstvu) na školovanje u Istanbul. “Postoje informacije da je Husrev-paša Sokolović bio prvi Sokolović koji je doveden na osmanski dvor na školovanje i da je on sprovodio neku vrstu privatne devširme, jer se u nekim dokumentima u Topkapı arhivu spominje da je postojala svojevrsna anketa u kojoj su dvorski paževi pitani koga treba dovesti iz njihovog rodnog kraja. Oni su zatim predlagali najbistrije i najinteligentnije mladiće iz svojih krajeva. Pretpostavlja se da je i Mehmed-pašu Sokolovića na ovaj način preporučio njegov rođak Husrev-paša”, objašnjava dr. Elma Korić, naučni saradnik u Orijentalnom institutu u Sarajevu i član Međunarodnog naučnog odbora. Mehmed-paša Sokolović počeo je funkciju visokog vezira obnašati tek od 1565. godine, a prije toga se nalazio na raznim dvorskim funkcijama. Značajan korak u njegovoj karijeri bila je vjerovatno i činjenica da je bio oženjen kćerkom sultana Selima II i da je i to, osim njegovih izvanrednih sposobnosti, imalo utjecaja da se dugo godina, za vladavine tri sultana, zadrži na funkciji velikog vezira. Ubijen je 1579. godine u atentatu.

Dr. Behija Zlatar, naučni savjetnik i bivša direktorica Orijentalnog instituta u Sarajevu, u svom izlaganju navodi kako su članovi begovskih porodica tokom cijele osmanlijske uprave predstavljali najjači oslonac osmanske vlasti u Bosni i da su zapravo oni vodili glavnu ulogu, ne samo u političkom nego i u ekonomskom i kulturnom životu Bosne. “Jedna od tih porodica svakako je bila i porodica Sokolović. Tokom 16. stoljeća oni su bili na istaknutim položajima u Carstvu, počev od položaja velikog vezira, beglerbega, sandžak‑bega, admirala osmanske flote itd. Ostali su upamćeni kao utemeljitelji brojnih zadužbina, od kojih neke i danas svjedoče svojom ljepotom i grandioznošću o značaju i ugledu Sokolovića”, objašnjava Zlatar.

 Bio je vizionar, ali svjestan okolnosti u kojima živi

Diplomatska i državnička karijera Mehmed-paše Sokolovića po različitim osnovama počivala je na širokoj mreži saradnika. Historičari navode da je njegova posebnost ležala u činjenici da je imao državničku viziju koja je imala za cilj uključivanje Osmanskog carstva u svojevrsnu utrku za alternativnim pravcima prema Indiji i Indoneziji te da ga je ova misija činila posebnim u odnosu na prethodne velike vezire.

“Mehmed-paša Sokolović je slanjem jedne ekspedicije brodova želio strateški pozicionirati Carstvo kroz prisustvo osmanskih vojnih i trgovačkih brodova, kao što su to radili Portugalci i Španci. On je također htio uspostaviti posebne odnose s tamošnjim muslimanskim stanovništvom jer su muslimani Indije i Indonezije doživljavali osmanskog sultana kao vrhovnog vladara svih muslimana u svijetu pa su od njega tražili pomoć kada je ona bila potrebna. Njegova vizija nije bila iluzija jer je imao vojne potencijale, imao je sve materijalne predispozicije i, što je najvažnije, imao je podršku sultana”, pojašnjava Muamer Hodžić, osmanist i viši stručni saradnik na Orijentalnom institutu u Sarajevu.

Hodžić u nastavku svog izlaganja tvrdi kako je Mehmed-paša imao viziju koja ga je izdvajala od ostalih službenika, ali i pragmatizam u smislu da je bio veoma svjestan okolnosti u kojima živi i rasporeda političkih snaga na dvoru. “On je imao u planu prokopavanje dva važna kanala, jednog na sjevernoistočnom dijelu između rijeke Don i Volga, a drugog na južnom dijelu carstva između Sredozemnog mora i Crvenog mora, odnosno Sueskog kanala. Na ovaj način, vladar Osmanskog carstva kontrolirao bi sve ono što do tada nijedan vladar nikada nije kontrolirao. Ovi se planovi nisu realizirali iz prostog razloga što se to u tom historijskom trenutku tehnički nije moglo izvesti. Koliko su njegove ideje bile vizionarske, pokazuje i činjenica da je kanal između rijeka Don i Volga prokopan tek za vrijeme Sovjetskog saveza, dok je Sueski kanal prokopan u drugoj polovini 19. stoljeća, a on je ove ideje htio sprovesti u djelo 1569. godine”, konstatirao je Hodžić.

U sklopu ovog međunarodnog naučnog skupa u prostorijama Orijentalnog instituta postavljena je i izložba arhivskih dokumenata, vakufnama i rukopisnih djela. Postavka broji 20 eksponata, dokumenata koji su reprodukcija originala, a rađene su na foreks‑pločama. Mr. Aida Smailbegović, stručni saradnik i historičar umjetnosti, objašnjava kako se originali ovih dokumenata čuvaju u različitim arhivima i bibliotekama Republike Turske, Bratislave i Poljske.

“Pri odabiru, u većini slučajeva estetska i likovna vrijednost nisu bili primarni, već je primarno bilo da se istakne sadržaj dokumenata i da se korigiraju neke krive pretpostavke koje se navode na različitim mjestima o porodici Sokolović, o porijeklu Mehmed-paše Sokolovića. Također, postoji nekoliko dokumenata koji se mogu izdvojiti po svojoj likovnoj vrijednosti, to je jedna knjiga u kojoj su skupljene sve vakufname i ostali podaci koji se tiču Mehmed-paše Sokolovića. Postoje i tri dokumenta koji se čuvaju u Republici Turskoj, carska mulknama, sinirnama i berat. Svi su izdani Mehmed-paši Sokoloviću i tiču se njegove imovine, odnosno granica do kojih sežu njegovi posjedi koje mu sultan poklanja. Na sva tri ova dokumenta imamo carsku tugru, a sami dokumenti jako su bogato ukrašeni, prilikom čega su korišteni zlato u obilatim količinama, boja i crno mastilo”, opisuje Smailbegović.

Kada je porijeklo Mehmed-paše Sokolovića u pitanju, direktor Orijentalnog instituta u Sarajevu Adnan Kadrić ističe kako Mehmed-paša Sokolović nije bio aktuelan u 19. i 20. vijeku, osim u kontekstu rasprava u časopisima austrougarskog perioda. “Tada su se zapravo počeli suočavati novi nacionalni koncepti koji su počeli polahko prodirati iz susjednih knjaževina, kasnije kraljevina. U okviru konteksta Srbi svi i svuda, Načartanija i ostalih temeljnih dokumenata kako treba promatrati etnicitet iz tog perioda u prošlosti, građena je slika o tome ko je Mehmed‑paša Sokolović”, ističe Kadrić, te dodaje kako su mnogobrojni historijski romani Radovana Samardžića, Dušana Baranina i autora koji se javljaju u novije vrijeme, a koji su nastali po uzoru na roman Ahmeda Refika Saida iz 1924. godine, proizveli pogrešnu recepciju, i to su zapravo onda bile historijske okolnosti koje su utjecale na stvaranje takve slike o Mehmed-paši Sokoloviću.

Na skupu je istaknuta i činjenica da u jednom dokumentu jasno stoji da je Mehmed-paša Sokolović sin Dželaludina Sinana i da ga osmanski historičari tog vremena smatraju Bošnjakom te ga tako i navode u svojim hronikama. “To je pitanje koje je postalo iritantno. Prije svega, nije mi jasno zašto se na nečemu insistira ako je već poznato da je taj čovjek bio musliman od sveg srca i izjašnjavao se tako i njegova je okolina to vidjela. On je kao musliman postao ono zbog čega o njemu danas pričamo. S druge strane, nikakve potvrde nema da je on bio Srbin ili pravoslavac. Prema podacima izvora, a za to je najrelevantniji prvi popis u Bosni iz 1468/1469. godine, koji je objavljen prije 7 ili 8 godina, u Bosni institucionalnog pravoslavlja uopće nije bilo. To što je bilo pojedinačnih slučajeva uopće nije pravilo. Drugo, taj kraj odakle potječe Mehmed-paša Sokolović bio je muslimanski, odnosno već je bio naseljen muslimanima. Njegov otac i rođaci, svi su se izjašnjavali kao muslimani i nosili su muslimanska imena”, naglašava dr. Fazileta Hafizović, naučni saradnik u Orijentalnom institutu u Sarajevu.

Dr. Elma Korić objašnjava da je sasvim normalno da su ljudi koji su živjeli i djelovali bili itekako svjesni odakle potječu i ljudi koji su odlazili devširmom najčešće su uz sebe imali etničku odrednicu Bosna, Bosnali, Bošnak. “Sokolovići nisu imali ove odrednice jer su u to vrijeme oni bili izuzetno poznata porodica i svi su znali ko su oni i odakle dolaze. Međutim, iz njihovih aktivnosti se vidi ko su Sokolovići ustvari bili. Oni su imali muslimanska imena, njihovi su očevi imali muslimanska imena, gradili su džamije i druge vjerske kulturne objekte islamske civilizacije. Najveća koncentracija vakufskih objekata koje je podigla porodica Sokolović nalazi se upravo u Bosni, od svih ostalih regija Osmanskog carstva”, napominje Korić.

Na kraju skupa donesen je zaključak kako za djelatnost Mehmed-paše Sokolovića postoji veća zainteresiranost u svijetu nego u državi iz koje potječe. Kazano je i kako u udžbenicima historije ne postoje adekvatne informacije o njemu kao historijskoj ličnosti kao i o mnogim drugim pitanjima i kako je pitanje etno-nacionalne pripadnosti Mehmed-paše Sokolovića intrigantno isključivo za naše podneblje i to bez ikakve osnove jer postoje historijski dokumenti koji o ovom pitanju govore sasvim jasno i detaljno ga objašnjavaju.

PROČITAJTE I...

Po teoriji vladajućeg sloja, ekonomska izgradnja zahtijevala je visokoobrazovanog i kulturnog čovjeka, dok su upravo kultura i prosvijećenost doprinosili bržem i uspješnijem razvoju. Upravo zato što je u Jugoslaviji, a samim time i u Bosni i Hercegovini, bilo riječ o masovnoj kulturi koja je trebala obuhvatiti sve slojeve stanovništva i prenijeti mu poruku socijalizma

Najstariji podatak koji govori o postojanju Mostara jeste iz 1468./69., kada je evidentirano postojanje trga i nahije pod imenom Köprü Hisar (Most pored tvrđave). Osmanska vlast, koja je u postojećim tvrđavama na ovim prostorima vidjela vojno-strateški značaj, dala je sredstva za njihovu popravku te izgradnju mosta koji će spajati dvije obale Neretve.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!