Međunarodnu galeriju pretvorio u seoski dom kulture

Dok se Sarajlić borio protiv fingiranih optužbi i dok su oni koji su te večeri na izložbi gorljivo branili i Tuzlu i Sarajlića i Galeriju u to vrijeme šutjeli, izuzev rijetkih pojedinaca, lik iz Islamovca preimenovao je kultnu Galeriju, gurnuo pod kišobran lokalnog Centra za kulturu i uspješno priveo kraju još jedan antituzlanski kulturocidni atak

Početkom mjeseca u tuzlanskoj Galeriji “Mandžić” i u organizaciji “neformalne grupe građana”, s bivšim gradonačelnikom Selimom Bešlagićem i akademikom Enverom Mandžićem na čelu, upriličena je izložba slika nedavno preminulog Ćazima Sarajlića: slikara, književnika, publiciste i višegodišnjeg direktora Međunarodne galerije portreta u Tuzli. I Tuzlaka, što za ostatak priče nije nebitno.

Inače, a to su i štošta drugo u svojim obraćanjima akcentirali organizatori izložbe, u ambijentu u kojem su se revolt i bijes mogli gotovo opipati, Sarajlić je na vrijeme shvatio da notorni hejter Tuzle i Tuzlaka Jasmin Imamović, nakon što je uništio Radio “Tuzla”, brojne sportske klubove i institucije kulture, namjerava uništiti i Međunarodnu galeriju portreta, jednu od najcjenjenijih na prostorima bivše Jugoslavije, te je, usprotivivši se kulturocidu kojem je opsesivno sklon lik rodom iz sela Islamovac kod Gornjeg Rahića, promptno detroniziran i opterećen nikad dokazanom optužbom za krađu vrijednih slika iz institucije kojom je rukovodio, što ga je, vele upućeni, i koštalo života.

U međuvremenu, dok se Sarajlić borio protiv fingiranih optužbi i dok su oni koji su te večeri na izložbi gorljivo branili i Tuzlu i Sarajlića i Galeriju u to vrijeme šutjeli, izuzev rijetkih pojedinaca, lik iz Islamovca preimenovao je kultnu Galeriju, gurnuo pod kišobran lokalnog Centra za kulturu i uspješno priveo kraju još jedan antituzlanski kulturocidni atak: Galerije u kojoj su izlagali najpoznatiji evropski i svjetski umjetnici više nema, a, ionako temeljito poseljačena, Tuzla je dobila klasični seoski Dom kulture.

“Dok se u svijetu osnivaju i čuvaju galerije, a ova tuzlanska bila je jedna od dviju u Evropi koja je njegovala portret, naša je vlast Galeriju izjednačila s domovima kulture, kao u Gornjoj Tuzli, Husinu ili Lipnici. Sam Ćazim u svom je posljednjem obraćanju i pismu javnosti naglasio da je nad Galerijom učinjen kulturocid. Drago mi je da su Tuzlaci prepoznali vrijednost Sarajlićevih slika i da su u ovolikom broju došli da mu odaju počast, ali i podrže inicijativu da se Međunarodnoj galeriji portreta vrati imidž kakav je imala i kakav zaslužuje”, rekao je vidno ljuti Selim Bešlagić, koji je svojedobno javno izjavio da je kulturalni destruktor iz Islamovca njegov najveći politički i životni promašaj.

No, kako je u pravovremenoj procjeni kasnio nekada, Bešlagić, nažalost, kasni i sada: Galerije, naprosto, više nema i njegov lament i “inicijativa” nisu ništa drugo do zakašnjela i prazna priča. I bez odgovora zašto i čime motiviran lik iz Islamovca čini to što čini, a Bešlagić bi to morao znati.

Na koncu, Jasmin Imamović, po svemu sudeći, još će dugo biti gradonačelnik Tuzle, ponajprije zahvaljujući inertnim i svekoliko neosviještenim Tuzlacima. Stoga, a takvo šta bez imalo zazora mogu ustvrditi, ovaj bezlični grad boljeg gradonačelnika i ne zaslužuje. Ostaje samo nada da njegova tiranija neće trajati predugo.

PROČITAJTE I...

Znamo zašto to rade? Ugađaju finoj gradskoj raji koja im je najodaniji zagovornik. Našim uvaženim kulturnjacima, dakle, kič je ruho i ogrtač koji izvana sjaji, ali da ih kojim slučajem okrenete naglavačke, iz njih bi ispalo tek nešto špica i koščica i starih zgužvanih jugoslavenskih dinara. Kada bi im neninom lepezom zamahnuli pred očima, ukakili bi se od straha i otkrili da su sušte kukavice, izrijekom papci. Toliko su se osilili da više i ne vjeruju da ih neko može zamijeniti. Mijenjaju funkcije, zanimanja i stranke, ali ne uzmiču, baš kao neizlječiva bolest.

Trideset i kusur godina prošlo je od opsesije brendovima, od nečega što je u svoje vrijeme bilo društveno nezaobilazna stvar. Mislio sam da se sve to davno prevladalo, ali se tu i tamo uhvatim kako bez ikakvog razloga kupujem nešto što me veže za prošlost, a što mi i ne treba, niti od toga imam neke koristi. Ne pušim, ali sam nedavno kupio “Zippo” upaljač. Nisam nikada volio nositi naočale, ali sam, ničim izazvan, kupio “Ray-Ban” cvike, koje uglavnom skupljaju prašinu

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!