Međunarodnu galeriju pretvorio u seoski dom kulture

Dok se Sarajlić borio protiv fingiranih optužbi i dok su oni koji su te večeri na izložbi gorljivo branili i Tuzlu i Sarajlića i Galeriju u to vrijeme šutjeli, izuzev rijetkih pojedinaca, lik iz Islamovca preimenovao je kultnu Galeriju, gurnuo pod kišobran lokalnog Centra za kulturu i uspješno priveo kraju još jedan antituzlanski kulturocidni atak

Početkom mjeseca u tuzlanskoj Galeriji “Mandžić” i u organizaciji “neformalne grupe građana”, s bivšim gradonačelnikom Selimom Bešlagićem i akademikom Enverom Mandžićem na čelu, upriličena je izložba slika nedavno preminulog Ćazima Sarajlića: slikara, književnika, publiciste i višegodišnjeg direktora Međunarodne galerije portreta u Tuzli. I Tuzlaka, što za ostatak priče nije nebitno.

Inače, a to su i štošta drugo u svojim obraćanjima akcentirali organizatori izložbe, u ambijentu u kojem su se revolt i bijes mogli gotovo opipati, Sarajlić je na vrijeme shvatio da notorni hejter Tuzle i Tuzlaka Jasmin Imamović, nakon što je uništio Radio “Tuzla”, brojne sportske klubove i institucije kulture, namjerava uništiti i Međunarodnu galeriju portreta, jednu od najcjenjenijih na prostorima bivše Jugoslavije, te je, usprotivivši se kulturocidu kojem je opsesivno sklon lik rodom iz sela Islamovac kod Gornjeg Rahića, promptno detroniziran i opterećen nikad dokazanom optužbom za krađu vrijednih slika iz institucije kojom je rukovodio, što ga je, vele upućeni, i koštalo života.

U međuvremenu, dok se Sarajlić borio protiv fingiranih optužbi i dok su oni koji su te večeri na izložbi gorljivo branili i Tuzlu i Sarajlića i Galeriju u to vrijeme šutjeli, izuzev rijetkih pojedinaca, lik iz Islamovca preimenovao je kultnu Galeriju, gurnuo pod kišobran lokalnog Centra za kulturu i uspješno priveo kraju još jedan antituzlanski kulturocidni atak: Galerije u kojoj su izlagali najpoznatiji evropski i svjetski umjetnici više nema, a, ionako temeljito poseljačena, Tuzla je dobila klasični seoski Dom kulture.

“Dok se u svijetu osnivaju i čuvaju galerije, a ova tuzlanska bila je jedna od dviju u Evropi koja je njegovala portret, naša je vlast Galeriju izjednačila s domovima kulture, kao u Gornjoj Tuzli, Husinu ili Lipnici. Sam Ćazim u svom je posljednjem obraćanju i pismu javnosti naglasio da je nad Galerijom učinjen kulturocid. Drago mi je da su Tuzlaci prepoznali vrijednost Sarajlićevih slika i da su u ovolikom broju došli da mu odaju počast, ali i podrže inicijativu da se Međunarodnoj galeriji portreta vrati imidž kakav je imala i kakav zaslužuje”, rekao je vidno ljuti Selim Bešlagić, koji je svojedobno javno izjavio da je kulturalni destruktor iz Islamovca njegov najveći politički i životni promašaj.

No, kako je u pravovremenoj procjeni kasnio nekada, Bešlagić, nažalost, kasni i sada: Galerije, naprosto, više nema i njegov lament i “inicijativa” nisu ništa drugo do zakašnjela i prazna priča. I bez odgovora zašto i čime motiviran lik iz Islamovca čini to što čini, a Bešlagić bi to morao znati.

Na koncu, Jasmin Imamović, po svemu sudeći, još će dugo biti gradonačelnik Tuzle, ponajprije zahvaljujući inertnim i svekoliko neosviještenim Tuzlacima. Stoga, a takvo šta bez imalo zazora mogu ustvrditi, ovaj bezlični grad boljeg gradonačelnika i ne zaslužuje. Ostaje samo nada da njegova tiranija neće trajati predugo.

PROČITAJTE I...

A, onda, dođoše Simini četnici. Ubiše Zvornik, i u njemu Skočić, i u njemu Ribiće. Odveli ih u drugo selo i nad njima se iživljavali onako kako to ni hajvanu ne priliči. Na kraju ih, redom, potamanili. Ismeta, Šefku, Zlatiju, Zijadu, Suvadu, Almasu, Ismetu, Sabriju, Zlatu i Ziju. Ah, Simo, Simo, bit će da si se malo preračunao! Nisi, veliš!? Eno ti Zije, živ da življi ne može biti

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!