Medijski obračun kod Salakovca

način na koji sarajevski “građanski” mediji pokušavaju očigledne ekonomske migrante podvesti pod izbjeglice, pa zatim emocijama umjesto činjenicama apelirati na svijest javnosti, nije nimalo bezazlen niti dobrohotan

Ovih dana, nekako sasvim nezapaženo, traje svojevrsni medijski rat u vezi s migrantskom krizom u Bosni i Hercegovini. Zaraćene su strane, s jedne strane, prohrvatski mediji, uglavnom smješteni u Hercegovini, a s druge pojedini sarajevski, nazovimo ih “liberalni” mediji, koji su inače redovni uživaoci stranih grantova, od Soroševe Fondacije za otvoreno društvo pa do USAID-a.

Naravno, svaki od tih medijskih blokova ovo pitanje tretira u skladu s agendama vlastitih sponzora: prohrvatski mediji u skladu s interesima HDZ-a, koji od migrantske krize pokušava napraviti političko pitanje te sve iskoristiti da oslabi državne i federalne institucije i ocrta zamišljene granice Herceg-Bosne, dok “građanski” sarajevski mediji ovo pitanje tretiraju u skladu s liberalnim svjetonazorima “društva otvorenih granica”.

Sve je eskaliralo smještanjem imigranata u centar u Salakovcu, nakon čega gotovo dnevno o istom problemu možemo čitati različite vijesti u različitim medijima. Tako, recimo, isti dan saznajemo da okolni mještani pišu peticiju protiv smještanja migranata u kamp, da bi poslije pročitali kako mještani tvrde da je peticija podmetnuta.

Ujutro čitamo da je migrant napao čuvara i nanio mu povrede koje su zahtijevale liječničku intervenciju, dok uvečer saznajemo da nikakvog napada nije bilo. Intervjuirani migranti istovremeno žele ostati u Bosni i Hercegovini, ali je i što prije napustiti. Osoblje je kampa i nezadovoljno i zadovoljno, migranti i bježe, ali i ne bježe iz kampa, i tako dalje, i tako dalje.

Sasvim je očito da je na sceni dezinformacijska kampanja u kojoj HDZ-ovi mediji ipak imaju daleko maligniju ulogu, jer ne samo da demoniziraju migrante u svrhu politike koja je prijetnja miru u Bosni i Hercegovini već pritom koriste i zloupotrebljavaju institucije Hercegovačko-neretvanskog kantona.

Čak je uočljiv i pokušaj da se u kampanju uključe i Bošnjaci iz Hercegovine, jer je neuspjela blokada na Ivan-sedlu ipak pokazala da stvarni Čovićev utjecaj ne dobacuje ni do Neretve a kamoli do granica kantona, pa se sada pokušava na osnovu regionalnog patriotizma isprovocirati sarajevofobija ne bi li se tako sakrila sasvim etnopolitička pozadina ove antimigrantske kampanje.

No, ni način na koji sarajevski “građanski” mediji pokušavaju očigledne ekonomske migrante podvesti pod izbjeglice, pa zatim emocijama umjesto činjenicama apelirati na svijest javnosti, nije nimalo bezazlen niti dobrohotan, pogotovo uzmemo li u obzir očigledno dobro organiziranu kampanju usmjeravanja desetina hiljada ljudi ka Bosni i Hercegovini, koja za brigu o izbjeglicama / migrantima jednostavno nema kapacitete.

Kao i obično, u svemu ovome najviše će ispaštati oni najnezaštićeniji, migranti i država Bosna i Hercegovina.

PROČITAJTE I...

Pretpostavlja se da u Republici Turskoj živi između četiri i osam miliona Bošnjaka. Na prostore Turske doseljavali su u više navrata, a pretpostavlja se i da između tri i četiri miliona žitelja Turske govori bosanski jezik, zna naše običaje i mnoge narodne pjesme. Jedan od potomaka Bošnjaka iz Turske, hafiz Mustafa Kurttaş, ovih je dana boravio u Bosanskoj Krupi, predvodeći namaze tokom ramazana

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!