Medijski dimnjačari

Iako je njegov ponižavajući, ali zasluženi sunovrat u ruke nekadašnjeg ljutog dušmanina svakako dašak svježeg vjetra, ipak postoje još stotine gotovo istih propagandnih megafona koji i dalje parazitiraju na budžetima dok razvlače pamet narodu čiju krv piju.

Iako bi tvitove Bakira Hadžiomerovića možda ponajbolje bilo prenositi bez komentara, jer sami po sebi objašnjavaju svu mentalnu zbrku ovdašnje samoproglašene ljevice, ali i njeno suštinsko licemjerstvo, ipak ovakve urnebesne Hadžiomerovićeve vratolomije zaslužuju komentar, ako ni zbog čega drugog, onda zato što odlično ilustriraju subverzivna i anahrona ideološka stajališta koja su zajednička određenoj političkoj, medijskoj i akademskoj manjini.

Naravno, svakome je očito Hadžiomerovićevo tragikomično licemjerstvo kada zamjera “patriotima iz dijaspore” što daju prednost zastavi s ljiljanima i nekadašnjoj himni Jedna si jedina nad današnjom, nametnutom zastavom i himnom bez teksta, dok sam ponosno ističe komunističke simbole Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine iz perioda propale SFRJ.

No, od takvih glupavih dvostrukih standarda daleko je gora činjenica to što je Hadžiomerović toliko ideološki zadojen da jednostavno nije ni uočio vlastito licemjerstvo.

I za Hadžiomerovića i za cijelu ideološku grupaciju lajkača kojoj pripada (a u kojoj se mogu primijetiti tipovi poput Dine Mustafića, Saše Magazinovića i drugih drugova iz SDP-a) zastava s ljiljanima Kotromanića, zastava pod kojom je Bosna i Hercegovina ostvarila svoju nezavisnost, pod kojom je međunarodno priznata i pod kojom se odbranila, danas je nekako nepoželjna, dok komunistički grb SRBiH, na kojem je Bosna i Hercegovina lišena svoje historije i posebnosti, i predstavljena kao “fabrika Jugoslavije”, i dalje ima svoju intrističnu vrijednost i pozitivne konotacije.

Ovakva ideološka kratkovidnost, kada se jedan period historije Bosne i Hercegovine želi potpuno preskočiti i umanjiti, a drugi uvećati i naglasiti, tipičan je za historijski revizionizam imanentan ovdašnjoj ljevici.

I pritom nije toliko riječ o licemjerstvu, koliko o nemogućnosti da se sakrije činjenica da se više odano ideologiji i partiji nego državi i narodu. Ono što je indikativno, ali i izuzetno tužno u svemu ovome jeste to da je današnji Avazov “Brzi Gonzales”, kojem je Radončić poklonio tek jednu minutu na svom portalu, nekad bio višegodišnji urednik na javnom emiteru, s kojeg je, plaćan novcem svih građana (kao uostalom i gotovo svaki od njegovih istomišljenika), širio upravo ovakvu vrstu subudalastih ideja i svjetonazora.

Iako je njegov ponižavajući, ali zasluženi sunovrat u ruke nekadašnjeg ljutog dušmanina svakako dašak svježeg vjetra, ipak postoje još stotine gotovo istih propagandnih megafona koji i dalje parazitiraju na budžetima dok razvlače pamet narodu čiju krv piju.

Ima li boljeg primjera za svu tragičnost poslijeratne medijske okupacije Bosne i Hercegovine?

PROČITAJTE I...

Cica s više lica – Pamuk dozira kritiku turskih (ne)prilika u zavisnosti gdje, kako i zašto. Nema u tome neke konzistentnosti. Gledao sam više intervjua koje je davao na ovdašnjim televizijama povodom lansiranja novog romana. U zavisnosti s kim razgovara mijenja stavove...

Gazi Husrev-begova džamija u Sarajevu, kao centralna džamija Rijaseta IZ u našoj zemlji, po svojoj arhitekturi, višestoljetnom trajanju i aktivnostima koje se u njoj odvijaju, izdvaja se od ostalih naših džamija. Jedna od posebnosti ove džamije jeste i ta što se u njoj svaki dan poslije podne-namaza prouči hatma njenom vakifu Gazi Husrev-begu. Već skoro 500 godina, kako to zapisa i u vakufnami ovjeri veliki Gazi Husrev-beg, trideset džuzhana pred njegovu plemenitu dušu prouči trideset džuzeva Kur’ana Časnog. Hatmu uče džuzhani, a obavezni su svaki dan doći u Begovu džamiju, i tu proučiti svoj džuz

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!