Marka, ipak, danas vrijedi više

Inflacija je u posljednjih jedanaest godina, da se laički izrazimo, “pojela” 21,6 posto vrijednosti konvertibilne marke, odnosno, jedna marka danas u odnosu na 2005. godinu ne vrijedi 100 nego 78 feninga. Međutim, to je na neki način “ispeglano” povećanjem prosječnih neto plaća. Prema podacima Agencije za statistiku BiH, prosječna neto plaća 2005. godine iznosila je 538 maraka. Od tada je porasla za 36,4 posto, odnosno 309 maraka.

Sjećate li se vremena kada je cijena goriva bila 1,5 maraka po litru, čokolada koštala marku, kutija cigareta također jednu marku… Svašta se moglo kupiti za marku. Mnogi će s nostalgijom reći da je marka nekada mnogo više vrijedila nego danas. Sve je to bilo prije 2006. godine. Stanovnici ove države za rast cijena uglavnom krive PDV. Porez na dodanu vrijednost od 17 posto uveden je u našoj zemlji 2006. godine. Teret novog poreza i povećanja cijena najviše su osjetili građani, jer su na kraju, kao krajnji kupci, upravo oni ti koji ga plaćaju.

Vrijedi li jedna konvertibilna marka danas jednako kao i prije šest godina, odnosno jednako kao i prije jedanaest godina? Pokazat ćemo to na listi za kupovinu iz 2010. godine i identičnoj listi iz 2016. godine. Naime, namirnice potrebne za domaćinstvo koje smo uzeli u obzir jesu: riža, brašno, hljeb, juneće meso bez kosti, piletina, mlijeko, sir, jaja, maslac, margarin, ulje, banane, jabuke, krompir, šećer, čokolada, kahva, cigarete, deterdžent za veš, deterdžent za suđe, sapun, šampon, pasta za zube i toaletni papir.

Račun i statistika

Prema prosječnim cijenama u Bosni i Hercegovini iz decembra 2010. godine, koje je utvrdila Agencija za statistiku BiH, račun za kupovinu nabrojanih namirnica bio je 80,49 KM. Iste ove namirnice, u identičnim količinama, u decembru 2016. godine mogli ste kupiti za 79,41 marku. Dakle, namirnice su za šest godina pojeftinile 1,08 KM. Međutim, ako je suditi prema stopi inflacije (rast cijena) od 2010. do 2016. godine, cijene su porasle za 3,9 posto, što bi značilo da ste 2016. godine na račun od 79,41 marku trebali dodati približno tri marke. Naravno, poređenjem računa iz 2010. i 2016. godine to ne možemo potvrditi jer u izračun inflacije ulazi daleko više proizvoda i usluga, od komunalnih usluga, cijena kućanskih aparata i namještaja, do usluga prijevoza. Rast cijena u bilo kojoj od ovih oblasti može potaknuti inflaciju. Proteklih godina rast akciza na duhanske proizvode davao je najveći doprinos inflaciji jer su cijene duhanskih proizvoda rasle po stopi od čak 20 posto u pojedinim godinama.

Olakšavajuća okolnost za sve stanovnike ove države jeste činjenica da inflacija u Bosni i Hercegovini nije zabilježena još od 2012. godine. Posljednje četiri godine obilježila je deflacija (pad cijena).

Vratimo se još malo na poređenje cijena. Rezervoar goriva (55 litara) prošle godine mogli ste napuniti dizelskim gorivom za 99 maraka, benzinom BMB 98 za 110 maraka, a benzinom 95 oktana za 99 maraka. Isti takav rezervoar 2010. mogli ste napuniti dizelom za 113,3 KM, a benzinom 95 ili 98 oktana za 112,75 KM.

Ako ste se htjeli počastite večerom u restoranu za dvoje, a pri tome ste naručili šniclu i picu, za to ste 2016. godine trebali izdvojiti 19,9 KM, a 2010. 18,43 KM. Tretman u frizerskom salonu za muškarca i ženu 2010. koštao je 17,3 KM, a 2016. godine 16,5 KM.

Za sve je kriv PDV

Iz ovoga se može zaključiti da su cijene u BiH od 2010. do 2016. bile prilično stabilne. Međutim, vratimo se još malo unazad, u 2005. godinu, odnosno godinu prije uvođenja PDV-a. Inflacija je u periodu od 2005. godine do kraja 2016. iznosila ukupno 21,6 posto. Šta to praktično znači? Uzmimo opet primjer računa od 79,41 marku, koliko smo platili za namirnice u decembru 2016. godine. Dakle, ako bismo ovaj račun umanjili za procent inflacije od 21,6 posto, račun bi tada iznosio 62,26 maraka. To ustvari znači da smo 2005. godine za našu listu namirnica plaćali 17,15 maraka manje nego 2016. godine.

Činjenica je da je u posljednjih jedanaest godina inflacija, da se laički izrazimo, “pojela” 21,6 posto vrijednosti marke, odnosno, marka danas u odnosu na 2005. godinu ne vrijedi 100 nego 78 feninga.

Međutim, to je na neki način “ispeglano” povećanjem prosječnih neto‑plaća. Prema podacima Agencije za statistiku BiH, prosječna plaća iznosila je 538 maraka 2005. godine. Od tada je porasla za 36,4 posto, odnosno 309 maraka.

Promatramo li samo rast plaća, onda je svaka marka 2016. godine u odnosu na 2005. godinu dobila na vrijednosti 36 feninga. Inflacija je, s druge strane, pojela 20 feninga, tako da je, kada se to dvoje međusobno ukrsti, jedna marka danas za 16 feninga jača nego prije jedanaest godina. Drugim riječima, povećana je kupovna moć.

Sudeći prema statističkim podacima, u Bosni i Hercegovini danas se ipak živi malo bolje nego prije jedanaest godina. No, ne treba da zaboraviti da i dalje ima mnogo ljudi koji žive od plaće koja nije ni blizu prosjeka, recimo plaće od 400 maraka, a da ne spominjemo hiljade penzionera koji žive od 320 maraka mjesečno.

 

 

PROČITAJTE I...

Đug smatra da je “Pojas i put”, kao kineski program povezanog biznisa i privredne saradnje, ujedno i dobar kamen kušnje za naše vlasti da se udruže i učine iskorak u pokretanju nove proizvodnje, izvoza i zapošljavanja. Šanse su u tome svemu za Unsko-sanski kanton velike, ali je potreban naš aktivniji odnos i prijedlozi po tom pitanju. Bilo bi realno, kaže Đug, kada bi se našao barem jedan od programa s ovog područja

Ova će godina biti rekordna za tursku automobilsku industriju. Vozila proizvedena u turskim fabrikama vrijedna su 26 milijardi dolara. Toyota, Hyundai, Ford, Fiat, Renault i Mercedes-Benz samo su neki od ulagača u automobilsku industriju koji su u gradnju i opremanje pogona uložili milijarde eura i 50.000 ljudi u toj zemlji

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!