Male stranke kao atipične kriminalne organizacije

Dio malih stranaka ustvari predstavlja atipične kriminalne organizacije koje trguju sa strankama pobjednicama zainteresiranim da prevagu za odlučujuću ulogu u vlasti ostvare podrškom od strane malih stranaka koje su na izborima uspjele dobiti jedno, dva ili tri mjesta u općinskim vijećima ili skupštinama na kantonalnim, entitetskim i državnom nivou

U tranziciji iz bivšeg socijalističkog, jednopartijskog u novo višestranačko političko uređenje u BiH pokretanje biznisa za stjecanje dobiti jeste prostor odmjeravanja profesionalnih i drugih, ličnih i timskih sposobnosti, posebno s obzirom na promjenu svojinskih odnosa i zamah privatne inicijative. Ostvariti što veću dobit uz što manja ulaganja materijalnih sredstava i ljudskog rada izazov je za mnoge osobe raznih profila, među kojima su i oni koji nisu ostvareni ili se ne mogu ostvariti u svojim profesijama, pa izlaz nalaze u osnivanju političkih stranaka, obrazlažući to prevelikom, ali fingiranom brigom za sudbinu naroda i države, što je maska njihovoj preokupaciji da se domognu općinskih, kantonalnih, entitetskih i državnog budžeta kao izvora bogaćenja, finansiranja užih, ličnih i porodičnih potreba i interesa.

OSNIVANJE STRANAKA KAO BIZNIS

Ta vrsta aktivnosti zalazi u kriminal koji je atipičan pa je izvan okvira uobičajene pažnje nadležnih policijskih i pravosudnih institucija. Proizlazi da sigurnosne službe i pravosuđe, ako su istinski neovisni od užih političkih utjecaja, moraju inovirati svoje aktivnosti na otkrivanju i presijecanju novih oblika kriminala s kojima se nisu suočavali u proteklim vremenima. Zbog ideološke, političke, moralne i liderske krize u kojoj se nalaze političke stranke u BiH, nije izgledno očekivati da se će one adekvatno reagirati na taj atipični kriminal.

Politički biznis putem osnivanja stranaka rezultirao je da su, za predstojeće izbore u BiH 7. oktobra 2018. godine, u CIK-u ovjerene prijave 68 političkih stranaka i 34 nezavisna kandidata. S obzirom na iskustva iz proteklih izbora, pojava jednog dijela nezavisnih kandidata ustvari je izraz specifičnog političkog biznisa s velikim mogućnostima manipulacije socijalnim i drugim problemima građana u BiH.

Zanimljivo je osnivanje stranke pod nazivom Mirsad Hadžikadić – Platforma za progres. Za opće izbore oktobra 2018. godine ta novoosnovana stranka nije dala svoje kandidate za zakonodavne organe vlasti. Jedini je njen kandidat za člana Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka (Mirsad Hadžikadić).

Trošenje budžetskog novca postao je unosan cilj koji se postiže samo putem prisustva u zakonodavnim i izvršnim tijelima vlasti u BiH. Pod tim motivom nastale su i djeluju brojne male stranke. Dio ulazi u predizbornu utrku bez ambicija da pobijede, ali s ambicijama da se svrstaju u opoziciju zastupljenu bar minimalno u zakonodavnim i izvršnim organima vlasti na raznim nivoima političkog uređenja države BiH.

U tom kontekstu treba cijeniti ponašanja u velikim strankama na vlasti. Ima pojedinaca koji u takvim strankama ostaju (a) dok smatraju da se mogu domoći najvažnijih funkcija gdje se odlučuje o javnom novcu; ili (b) dok obavljaju takve funkcije ako su ih već ostvarili. Iz velikih stranaka na vlasti idejno neodređeni pojedinci odlaze ako su, s funkcije koja je za njih bila profitabilna, pomjereni na funkciju na kojoj ne mogu imati utjecaj pri trošenju budžetskog novca. U takvim slučajevima oni svoj odlazak iz stranke na vlasti histerično obrazlažu brigom za narod i državu, jer se, navodno, ne mogu pomiriti s “političkim stranputicama” partije u kojoj su do tada bili.

PREDIZBORNI PARADOKS: SEFER HALILOVIĆ I BPS

Kao pobjednik, poslije svakih izbora SDA nailazi na teškoće koalicijskog povezivanja, uspostave parlamentarne većine i implementacije izbornih rezultata. U takvim teškoćama ispoljavaju se pokušaji izbacivanja SDA iz vlasti, bez obzira na njene pobjedničke izborne rezultate. U djelovanju antibosanskih snaga naročito su značajni pokušaji uništavanja koalicijskog kapaciteta SDA. Pored ostalog, zato se intenzivno propagira da SDA i njeni lideri nemaju saveznika, da su usamljeni, da ih rijetko ko želi za saradnike, da ih niko ne prihvata…, čime se poručuje da je politika SDA štetna i neprihvatljiva.

SDA je u RS-u za predstojeće opće izbore u BiH oktobra 2018. godine partnerski povezana s BPS-om Sefera Halilovića i SBiH Amera Jerlagića, dok su im konkurenti sve ostale stranke, i ljevice i desnice, i ranije osnovane i tek osnovane partije koje računaju na glasove Bošnjaka. I ovdje se događa jedan paradoks koji se učestalo viđa na našoj političkoj sceni, ali što ne umanjuje stravičnost njegovog postojanja. Naime, dok su u entitetu RS u koaliciji sa SDA, u entitetu FBiH, za glavni moto svoje predizborne kampanje SBiH i BPS imaju napade na SDA i njene lidere radi njihove kompromitacije pred biračima. Dakle, SBiH i BPS nemaju obzira prema SDA kao svom koalicijskom partneru, napadajući nju i njene lidere gdje god mogu.

Listu BPS-a na izborima oktobra 2018. godine predvode: Sefer Halilović, Anes Velić, Mesud Hero, Sulejman Lisičić i Osman Puškar. Općepoznato je da BPS Sefera Halilovića zloupotrebljava (a) časne simbole odbrane RBiH i (b) budžete gdje ima svoje predstavnike u organima vlasti. Predsjednik BPS-a Halilović je stekao veliko bogatstvo, što pokazuje i izrazito raskošna vila koju ima na području Mostara. U predizbornoj kampanji služi se parolama za približavanje bivšim borcima, radnicima i drugim dijelovima stanovništva s nižim standardom. Obećava da, ako pobijedi, te kategorije stanovništva neće imati plaće “300 KM i nosati transparente” u demonstracijama na ulicama, odnosno da neće uopće demonstrirati jer će biti zadovoljni svojim životnim uvjetima.

Da se vratimo na početnu tezu da dio malih stranaka ustvari predstavlja atipične kriminalne organizacije koje trguju sa strankama pobjednicama zainteresiranim da prevagu za odlučujuću ulogu u vlasti ostvare podrškom od strane malih stranaka koje su na izborima uspjele dobiti jedno, dva ili tri mjesta u općinskim vijećima ili skupštinama na kantonalnim, entitetskim i državnom nivou. Iz toga proizlazi da, što je pobjeda SDA veća, sužava se prostor malim strankama da manipuliraju u toj trgovini. Tako, naprimjer, uvjerljivi pokazatelji i svjedočenja u javnosti indiciraju da BPS Sefera Halilovića putem svojih predstavnika u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti izvlači budžetski novac, i to preko privatne nevladine organizacije koju su Sefer Halilović i njegov sin Semir osnovali pod nazivom “Pravednost”. U medijima su razotkriveni dokumenti o BPS-ovim (Halilovićevim) milionskim zloupotrebama budžetskog novca. Nije poznato da je bilo koja državna institucija reagirala na zabrinjavajuće medijske informacije o tome. U takvim slučajevima odsustvo adekvatnih mjera ohrabruje amoralna rukovodstva malih stranaka da uz veću opreznost nastave svoju kriminalnu aktivnost.

PREDIZBORNI PARADOKS: AMER JERLAGIĆ I SBiH

Listu SBiH na općim izborima oktobra 2018. godine predvode: Suad Kurtćehajić, Mujo Beganović, Omer Macić, Muhidin Alić i Sead Selimović. Poslanik ispred SBiH u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH Refik Hankić prešao je u Kukićev PDA. Sredinom jula 2018. godine iz rukovodstva zeničke organizacije SBiH istupili su Ilma Šehić, Amira Karić, Adisa Muslić, Mediha Karić i Armin Duraković. Suprotstavili su se aktuelnom predsjedniku SBiH u Zenici Vahidu Spahiću. Dakle, govorimo o kontinuitetu osipanja SBiH, počev od vremena pred opće izbore 2010. godine. Nešto jača uporišta SBiH jesu u Tuzlanskom i Sarajevskom kantonu. Glavna imena SBiH na izbornim listama u TK jesu: Mirnes Gušić, Zoran Jovanović, Džemal Jukan, Sead Hasić, Sead Selimović, Fuad Imamović…

Lideri malih stranaka, naročito pred izbore, nalaze načina da u javnost plasiraju lične stavove o krupnim pitanjima globalne, evropske i regionalne sigurnosti. Spekulativno se bave pitanjima globalnog, regionalnog i lokalnog mira i rata, čak uznemiravajući javnost u vezi s tim, s ambicijom da se predstave kako bi oni, ako dobiju ključne pozicije u vlasti, riješili probleme u spektru od lokalnih do globalnih, optužujući aktuelnu vlast SDA i njenog predsjednika Izetbegovića što nisu otklonjene prepreke da BiH na putu za NATO dobije MAP. Predstavljajući se da ima kapacitet pribavljanja američke podrške u rješavanju bh. krize u aktuelnoj predizbornoj kampanji, bivši predsjednik SBiH Haris Silajdžić s distance pomaže aktuelnom predsjedniku Ameru Jerlagiću, kandidatu za člana Predsjedništva BiH.

Lider SBiH Amer Jerlagić učestalo daje saopćenja za javnost putem kojih kritizira srpske i hrvatske stranke, kao i bošnjačke koje smatra svojim konkurentima na izborima oktobra 2018. godine. Na manifestaciji obilježavanja 22. godišnjice osnivanja SBiH (13. aprila 1996. godine) aktuelni predsjednik Amer Jerlagić rekao je da je SBiH uradila “važne stvari za državu u mandatu od 2006. do 2010. godine, ali da je Stranka za BiH onda neshvatljivo izgubila izbore. I sada smo već osam godina taoci kvazivlasti, lažne ljevice i propale desnice”. Mogli bismo reći da je to grub napad na SDA i SDP jer su se te dvije stranke, protivno politici SBiH, zalagale za usvajanje paketa ustavnih amandmana 2006. godine. Tada je otpor Silajdžićeve SBiH protiv amandmana samo za jedan glas bio jači od SDP-ovog (Lagumdžijinog) i SDA-ovog (Tihićevog) zalaganja da se amandmani usvoje.

Prema naprijed citiranoj Jerlagićevoj rečenici, proizlazi da je svim građanima u BiH, osim predsjedniku SBiH, jasno da je ta stranka u proteklih desetak godina gubila izbore jer se kompromitirala obaranjem paketa ustavnih reformi od aprila 2006, pa je upravo zbog toga od birača “kažnjena” na sljedećim izborima, 2010. godine, jer je u međuvremenu u javnosti razjašnjena njena greška. SBiH je uništila pozitivan trend konkretnih mjera koje je u korist dogradnje Dejtonskog sporazuma poduzimala međunarodna zajednica. SBiH je uništila efekte postignute do 2006. godine u približavanju vladajuće politike bh. Srba i vladajuće politike bh. Hrvata da u korist države BiH prihvate nužne reforme.

Tada, 2006. godine, hrvatska i srpska politika bile su u tendenciji blagog, ali značajnog približavanja patriotskim snagama u korist prihvatanja reformi za jačanje države BiH. U toj tendenciji Dodik i Čović prihvatili su paket ustavnih amandmana, što je bio nastavak njihove podrške reformama koje su bile već okončane u sistemu odbrane, granične službe, monetarnog sistema… Greške SBiH zaustavile su taj trend koji je bio u korist jačanja države BiH. Greške SBiH podstakle su da se, umjesto konstruktivnog, reformskog potencijala, snažno pokrene destruktivni potencijal velikodržavnih politika na čelu s Dodikom i Čovićem. Zbog grešaka SBiH, destruktivne snage pridigle su se i ponovo učvrstile na svojim antibosanskohercegovačkim ideološkim i političkim stajalištima, zbog čega se kriza u BiH dodatno produbila, proširila i eskalirala.

SILAJDŽIĆ JE SKUPO PLATIO RADONČIĆEVU PODRŠKU

U obaranju paketa ustavnih reformi SBiH se koristila snažnom medijskom podrškom vlasnika Dnevnog avaza Fahrudina Radončića, koji je u tome bio Silajdžićev (SBiH) medijski sponzor. Tako je Radončić “prijateljski” ohrabrio Silajdžića da napravi neoprostivu, neprijateljima BiH korisnu grešku na štetu države BiH, što je politički uništilo i Silajdžića i SBiH. Vjerovatno da je Radončić sve to radio planski jer je odmah nakon medijskog navođenja s efektima ohrabrenja Silajdžića da u borbi za vlast po svaku cijenu napravi tu grešku usmjerio medijsku hajku protiv Silajdžića i politički ga dokrajčio, stvarajući sebi prostor za osnivanje SBB-a. Prilikom uništavanja Silajdžića i SBiH, i nakon toga, Radončić im nije stavljao na teret grešku na koju ih je naveo, već je gebelsovski izmišljao i propagirao razne neistine na štetu Silajdžićevog političkog i moralnog integriteta. Preko noći, na stranicama Radončićevog Dnevnog avaza čarobni i mesijanski politički virtuoz Silajdžić postao je mafijaš, kriminalac, rušitelj države BiH…

Na zgarištu Silajdžićeve političke karijere Radončić je izgradio svoju političku karijeru. Za istu ogromnu grešku bošnjačke politike, od naroda na izborima, Silajdžić je opravdano “kažnjen”, a Radončić neopravdano “nagrađen”, umjesto da bude kažnjen kao i Silajdžić jer su u tandemu proizveli ogromnu grešku koja je bacila državu BiH u još dublju i težu krizu. U grešci odbacivanja paketa ustavnih amandmana 2006. godine Silajdžić i Radončić imaju sličnu, veliku odgovornost. Zanimljivo je da na bh. političkoj i društvenoj sceni niko na odgovarajući način ne ukazuje na ogromnu štetu koju je u tandemu sa Silajdžićem, u odbacivanju paketa ustavnih amandmana, počinio Radončić putem svojih medija. Sve vrijeme od 2006. godine pa do danas Radončić “mudro” šuti o obaranju paketa ustavnih amandmana i svojoj ulozi u tome.

Tako je uslijedilo da se politički uništeni lider Silajdžić povuče s političke scene, a da Amer Jerlagić stane na čelo politički marginalizirane SBiH. Ta stranka apsolutno nema nikakve šanse za svoj organizacijski oporavak, što je poznato i Jerlagiću. Međutim, na ruševinama te stranke Jerlagić može na izborima ponegdje dobiti malo učešća u vlasti, a to “malo” upravo je vrlo zanimljivo jer omogućava trgovinu u kojoj će Jerlagić, od neke velike stranke kojoj će on i SBiH zatrebati da formira parlamentarnu većinu, dobiti dobru političku i finansijsku poziciju za sebe i pojedince na rukovodnim funkcijama u SBiH.

 

PROČITAJTE I...

SDP svojim izbornim porukama pokušava stvoriti privid da je stranka koja djeluje na području cijele BiH, kako bi prevario Bošnjake da ih podrže, jer će ih, tobože, podržati i drugi. Ali, zato su tu statistika i matematika, da svaku obmanu razotkriju

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!