Majstorica Azra Dedić

“Ja džudo stvarno volim i već ga deset godina treniram. Džudo mi je u krvi, to je nešto što moram da istaknem sada. To što sam položila za crni pojas puno mi znači, a to znaju moji treneri i moja porodica. Za to su zaslužni oni, kao i moji prijatelji. Džudo je za mene druga porodica”, objašnjava Azra

 

Azra Dedić (24) iz Bihaća postala je prva osoba s Daunovim sindromom u Bosni i Hercegovini koja je nosilac crnog pojasa u džudu i općenito u nekom borilačkom sportu. Polažući vrlo zahtjevan ispit u “Džudo kampu Sarajevo 2018”, Azra je 7. augusta dokazala da je za nju sve moguće i da nema nedostižnih ciljeva.

Rođena ratne 1994. godine u opkoljenom Bihaću, u vrlo teškim životnim uvjetima za njegove stanovnike, Azra je prohodala tek s 19 mjeseci, a progovorila kada je imala tri godine. Međutim, njena je sreća da ima roditelje koji su odlučili žrtvovati cijeli svoj život kako bi joj omogućili što bolje uvjete za razvoj i savladavanje svih prepreka koje imaju osobe s Daunovim sindromom. Upravo zahvaljujući njihovom strpljenju i velikoj predanosti, Azra je prebrodila sve poteškoće i na vrijeme se upisala u osnovnu školu u kojoj se dobro snašla i, uz maksimalno zalaganje i trud, uspjela osnovno obrazovanje, po prilagođenom planu i programu, završiti odličnim uspjehom. Nakon toga, upisuje Srednju umjetničku školu, koju također uspješno završava, i dalje kroz život nastavlja svoju borbu.

Vrhunac svog talenta i krunu svoje borbe pronalazi i dostiže u džudu, kojim se sasvim slučajno počela baviti. Fikret Bečić zvani Fićo u Azri je vidio sve ono što drugi, osim njenih roditelja, nisu uspjeli i prihvatio ju je kao svoje dijete, pomogavši joj da ostvari sve one uspjehe iza kojih danas stoji njeno ime.

“Azra je u klub došla i počela trenirati 2007. godine. Moj dobar komšija Jasmin Halilagić Aci pitao me da li bih ja pokušao raditi s jednom curicom koja ima Daunov sindrom, kazavši da ona ima veoma dobre motoričke sposobnosti. I ja sam rekao: ‘Hajde, neka dođe!’ On je predložio da se najprije upoznamo, a zatim smo otišli u ‘Paviljon’ (restoran u centru Bihaća, op. a.) i upoznao sam Azru. Već tad sam vidio da je vrlo komunikativna osoba i da će to sve ići odlično. Kad je došla na prvi trening, rekao sam: Neka je, neka se samo prevrće preko glave i radi bilo šta. I kad je Azra došla na prvi trening, ona je tako dobro radila sve što sam joj pokazao, iskazavši dobre motoričke sposobnosti, zbog čega smo svi bili oduševljeni. Tako je ona, ustvari, počela trenirati i nastavila raditi na sebi. Na jedan trening došao je moj kolega iz Slovenije i, kad je vidio Azru, upitao me da li mi u Bihaću imamo G-džudo. Gledam u njega i pitam se šta je G-džudo. To je ustvari džudo za osobe s posebnim potrebama, kakav imaju i oni u Sloveniji, u Kopru. Onda je on mene spojio s tim ljudima u Kopru i tako je došlo do naše saradnje, nakon čega je Azra otišla na prvo takmičenje, koje je održano 2009. godine u Kopru. Na tom je takmičenju bila druga. Dakle, za samo dvije godine Azra je uspjela da ode na takmičenje i ostvari odličan rezultat”, prisjeća se trener Bečić.

Skoro da i nema mjeseca u kojem Azra ne postigne novi uspjeh. Motivira sve oko sebe, a snagu pronalazi u sportu i druženju. Njen put do uspjeha i do stjecanja majstorskog zvanja u džudu nije bio nimalo lahak. Njena i borba njenih požrtvovanih roditelja iziskivala je ulaganje mnogo truda i napora kako bi snovi o sreći bili napokon ostvareni. Azra je prošle godine dobila i posao, a ideja o njenom zaposlenju nastala je u saradnji s Udruženjem “Život s Down sindromom” iz Sarajeva. Na poslu je dobila novo društvo, okolinu, nove životne situacije. Ipak, najviše radosti pronašla je u sportu, dok je, trenirajući džudo, dobila novu snagu, prijatelje i motive da nastavi odvažno koračati kroz život. Uprkos svim dosadašnjim medaljama koje je osvojila, Azra tvrdi da je pred njom još mnogo ciljeva. Kada je prije nekoliko sedmica postala prva osoba s Daunovim sindromom koja je nosilac crnog pojasa, kaže da je za nju to sve bila neka vrsta iznenađenja jer za polaganje ispita nije ni znala.

“Taj dan bilo je super i predivno. Ali, kada te neko iznenadi onda kada ne očekuješ iznenađenje, to je poseban osjećaj. Oni su me iznenadili i priredili mi to da ja izađem pred velikim ljudima i pokažem sve šta znam”, kaže Azra Dedić.

Nakon Kopra 2009. godine, sljedeće godine na olimpijadi, na kojoj su svi sportovi bili zastupljeni, Azra je osvojila prvo mjesto i onda je nastavila nizati svoje uspjehe. Da je za nju sve moguće, dokazala je davno. Ističe kako su za njene uspjehe zaslužni roditelji i treneri, bez kojih sve to ne bi bilo moguće.

“Oni su zaslužni za sve moje uspjehe, jer me podupiru u svemu. Ja džudo stvarno volim i već ga deset godina treniram. Džudo mi je u krvi, to je nešto što moram da istaknem sada. To što sam položila za crni pojas mi puno znači, a to znaju moji treneri i moja porodica. Za to su zaslužni oni, kao i moji prijatelji. Džudo je za mene druga porodica”, objašnjava Azra Dedić.

Azrin do sada najveći sportski uspjeh jeste osvojeno treće mjesto na svjetskom prvenstvu u G‑džudu u Kölnu, koje je održano pod pokroviteljstvom Svjetske džudo federacije. Azra je već ispisala historiju, a polaganjem za majstoricu džuda postala je prva i jedina osoba s Daunovim sindromom u našoj državi koja ima crni pojas u bilo kojoj borilačkoj vještini.

“Moram kazati da Azra ništa nije dobila na lijepe oči, nego je polagala sve ijedan pojas osim smeđeg. Njega je dobila kad je bila treća na svijetu. Ona je 10 godina u džudu i aktivno trenira, te je prošla sve džudo-selekcije. Ono što je najbitnije za Azru jeste to da, baveći se džudom, mnogo putuje. Bili smo dosad u Italiji, Sloveniji i Austriji, a uskoro idemo u Rumuniju, gdje će se održati džudo-turnir. Inače, u zemljama Evropske unije mnogo se ulaže u sportove za osobe s posebnim potrebama, jer je to njihova socijalizacija i sve ono što ide uz to”, ističe trener Fikret Bečić.

Tvrdi kako je tokom Azrinog polaganja za crni pojas cijela komisija ostala ugodno iznenađena onim što je Azra prezentirala i činjenicom kako ona radi džudo. Njena prijateljica Larisa Cerić bila joj je u komisiji. Larisa ju nikad ranije nije vidjela dok radi džudo, a sada je konačno imala priliku da je gleda i rekla je: “Izgleda da samo Azra zna šta radi, za razliku od ostalih.”

Azra Dedić prva je osoba s Daunovim sindromom u Bosni i Hercegovini koja je zaposlena i prvo što je zamolila svog šefa bilo je da je pusti sat ranije s posla kako bi stigla na trening. Azra je najbolja sportašica u Bihaću i Unsko-sanskom kantonu u konkurenciji sportova za osobe s posebnim potrebama. Dobila je nagradu i priznanje od Saveza za sport i rekreaciju invalida Federacije BiH, te od Sportskog saveza BiH za postignuti izuzetni rezultat.

“Ono što je Azra Dedić postigla stvarno je nešto što treba pohvaliti i istaknuti. O njoj su do sada snimljena dva dokumentarna filma i mislim da će se o njoj snimati još filmova, jer Azra je posebna. I moram kazati da smo mi, otkako je Azra došla u naš klub, dobili veliku nafaku. Prvi put kad sam otišao na takmičenje specijalne olimpijade u Sloveniji, ne znam kako sam došao kući. Znači, bilo je emocija i svega, jer, kada vidite te osobe koje su došle na takmičenje i s kolikom ljubavlju njihovi treneri s njima rade, emocije same prorade. Ali eto, u zadnje vrijeme sam se malo navikao jer sam često išao s Azrom na takmičenja”, kaže Bečić.

Azra s oduševljenjem konstatira da je džudo čini sretnom i da su joj treneri mnogo pomogli i dodaje kako je ideja trenera Bečića da, ako bude sluha, u Bihaću napravi turnir u G-džudu, na koji bi pozvali sve klubove kod kojih su oni gostovali i da Azra pred svojom publikom bude šampion: “Mislim da je to dobra ideja. I hvala mom treneru. Moja karijera je nešto neočekivano. Džudo mi u svemu pomaže.”

Stručnjaci već odavno upozoravaju da inkluzija u Bosni i Hercegovini još nije zaživjela u mjeri u kojoj bi trebalo da to bude. A, zapošljavanje osoba s Daunovim sindromom samo je jedan od načina da se one socijaliziraju i postanu ravnopravni članovi društva. Uključivanje u volonterske i sportske aktivnosti nije nemoguće, jer takve osobe vole društveno korisne poslove i druženje. Pokazalo se da je Azra izuzetno talentirana, a, zahvaljujući sportu, uspjela se u potpunosti uklopiti u okruženje i svakodnevni život. Njene radne i sportske kolege za Azru imaju samo riječi hvale i često kažu kako je svojim dolaskom unijela novo svjetlo u njihov kolektiv.

PROČITAJTE I...

Arapske vođe u Zaljevskim zemljama znaju da je potrebno muslimansko jedinstvo i u politici, i u ekonomiji, i u vjerskim pitanjima. Pošto su nacionalnosti, rase i klase u islamu sporedne, onda to ne mora biti Arap naravno. Ipak, djeluje kao da nekim arapskim vođama smeta ako to nije Arap. Jedini koji trenutno na političkom planu nešto pokušava uraditi na obnavljanju muslimanskog jedinstva jeste turski predsjednik Erdoǧan, ali mu neke arapske vođe to ne odobravaju

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!