Loši gubitnici ne uviđaju uzroke poraza

Dok se histerisanje i apokaliptične izjave i saopćenja donekle i mogu razumjeti, šovinistički govor mržnje, i to ne samo prema onima koji su izabrali Željka Komšića nego prema čitavom bošnjačkom narodu, posve je neprihvatljiv.

Izborni poraz Dragana Čovića opet je izvukao najgore elemente i sentimente iz hrvatske političke i medijske scene. Dok se histerisanje i apokaliptične izjave i saopćenja donekle i mogu razumjeti, šovinistički govor mržnje, i to ne samo prema onima koji su izabrali Željka Komšića nego prema čitavom bošnjačkom narodu, posve je neprihvatljiv.

Upravo takvoj kategoriji pripada mrzilačko-plačljivi tekst Marijana Knezovića u kojem Komšićev izbor vidi kao čin patološke mržnje “bošnjačke većine” uz varijante nezaobilaznog “pomozi sirotu na svoju sramotu” elementa hrvatske mitologije o nezahvalnim “muslićima”.

Slično je i s tekstom Mate Mijića na Večernjem.hr, u kojem se za izbor Komšića optužuju i “vehabijska sela”, konstruira se mučka svebošnjačka zavjera i na kraju poziva na novi politički kurs kojim bi se spremno dočekao navodni skori raspad “dejtonske Bosne i Hercegovine”.

Naravno, u tom su duhu i izjave Čovićeve dvorske lude Marija Karamatića, koji je ko zna koji put pozvao na otcjepljenje, umišljajući valjda da je Bosna i Hercegovina nekakav zbir zasebnih teritorija, a ne nedjeljiva država s hiljadugodišnjim kontinuitetom.

To su samo neke od reakcija, i to one blaže vrste, no one u svojoj suštini, ali i načinu artikulacije, nose sve uzroke i razloge Čovićevog poraza i Komšićeve pobjede. Indikativno je da njihovi autori nisu ni najmanje svjesni te činjenice.

PROČITAJTE I...

Uslijedio je tretman koji se ni najgorem dušmaninu ne bi poželio. Tada sam dobro upamtio da graške znoja na čelu nisu nikakva isprazna i izmišljena fraza nego surova realnost s kojom sam se lično suočio. Držali su me babo, amidža i amidžići, a ona je uporno teglila i zavrtala slomljenu nogu

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!